Autor: Ivana Pavlović

Svi ljuljamo jednu bebu

Poslovanje po meri porodica

Nije plata presudna da se opredelimo za poslodavca, ako smo roditelji i treba da brinemo o svojoj deci, već i uslovi koje poslodavci daju. Zbog toga sve veći broj poslodavaca uviđa da se i njima isplati da učine ustupke zaposlenim roditeljima koji su onda efikasniji i produktivniji

Diskriminacija roditelja i budućih roditelja na tržištu rada postoji u Srbiji, ali kompanije sve više prepoznaju značaj uvođenja mera podrške za zaposlene roditelje, ocenjeno je na konferenciji „Poslovanje po meri porodica“ u beogradskom hotelu Hajat.

Konferenciju je organizovala Biznis Info Grupa, izdavač „Nove ekonomije“, u saradnji sa Unicefom Srbija. Sponzori konferencije su kompanije Vip mobile, IKEA i Generali osiguranje Srbija, čiji su predstavnici podelili svoja iskustva u usklađivanju porodičnog i profesionalnog života.

Ministarka bez portfelja zadužena za populacionu politiku Slavica Đukić Dejanović podsetila je da u Srbiji živi manje od 15 odsto stanovnika mlađih od 15 godina, a da je država populacionu politiku prepoznala kao svoj prioritet.

„Svako peto dete u Srbiji ima smetnje u razvoju, ali se ranom negom može preduprediti veći deo problema u budućem odgoju“, kazala je Đukić Dejanović na prvom panelu „Briga o porodici – zajednička odgovornost porodice, vlade i poslodavca“.

„Dobri rezultati se mogu videti tek za deset godina. Sama činjenica da je Vlada počela da se povezuje sa nevladinim organizacijama, akademskom zajednicom, velikim brojem lokalnih samouprava, od kojih svaka ima svoje specifične probleme i konkretne demografske uslove, govori da smo na dobrom putu“, rekla je Đukić Dejanović.

Regina de Dominicis, direktorka Unicefa za Srbiju, navela je da je preporuka te organizacije pomeranje fokusa sa materinskog odsustva na roditeljsko odsustvo, kao i da su shvatili da je mnogo važnije pažnju posvetiti ljudima, pojedincima, nego infrastrukturi, za uspešno roditeljstvo.

„Važno je da se roditelji na odsustvu zbog dece ne diskriminišu, da im se obezbedi kontinuirana obuka, kako ne bi strahovali da će ih neko na radnom mestu preteći kada se vrate na posao. Odgovornost za ovo treba da preuzmu sve tri strane – državne institucije, kompanije, ali i roditelji“, kazala je De Dominicis.

Naglasila je i da veliki broj istraživanja ukazuje da takav pristup na kraju donosi investicije, veću produktivnost i uštede, ali i bolje razvijeno dete kao najvažniji cilj svakog društva.
Ona je dodala i da uključivanje dece u radnu sredinu može da poveća njihovo razumevanje i toleranciju prema obavezama roditelja i da biznis sektor postaje toga svestan.

„Jedan dodatni mesec roditeljskog odsustva drastično smanjuje smrtnost dece, dva dodatna meseca povećavaju kvalitet ishrane i smanjuju druge zdravstvene probleme. Iako kompanije jesu fokusirane na profit i produktivnost, sve češće prepoznaju da omogućavanje roditeljskog odsustva zadržava talente u firmi i smanjuje odsustvovanja“, kazala je De Dominicis.

Unicef, inače, zagovara bar šest meseci odsustva za oba roditelja, bezbedna i udobna mesta u javnom i radnom prostoru za žene koje doje decu i univerzalan pristup kvalitetnoj i dostupnoj brizi o deci od rođenja do polaska u školu.

Kad se roditelji rasplaču

Dr Milica Pejović Milovančević, direktorka Instituta za mentalno zdravlje i stručnjak za rani razvoj, rekla je da podršku roditeljima mora da pruži društvo u celini, institucije i poslodavci, ali i prijatelji, kolege i komšije.

Mentalno zdravlje je, prema njenoj oceni, zanemareno u našem društvu, a na pitanje „čija je uloga briga o roditelju“ trenutno ne postoji pravi odgovor.

„Malo ko brine o roditeljima, kao da su oni svemogući. I kao društvo malo brinemo jedni o drugima. Kada se brinem o deci koja imaju smetnje u razvoju ili zdravstvene probleme, uvek na kraju i njih pitam kako se oni osećaju. To je trenutak kada se rasplaču, tek tada shvate pod kakvim pritiskom žive. Naš glavni zadatak je da im olakšamo i da taj krst sudbine ne nose sami“, zaključila je Pejović Milovančević.

Jovana Ružičić,  osnivačica i direktorka Centra za mame, navela je da je negativan prirodni priraštaj višedecenijski problem, da Vlada Srbije ističe svoje napore u ovoj oblasti, ali samo zbog toga što se „izbori bliže“.

Ona je ocenila da novčana davanja roditeljima ne mogu da reše problem, zato što se mladi parovi ne odlučuju na rađanje zbog novca, već ako dobiju širu podršku – bolje zdravstvene uslove i veću pravnu zaštitu.

Jelena Božović iz udruženja prevremeno rođene dece „Mali div“ je rekla da su iskustva članova udruženja takođe često negativna, da pojedine mame ne mogu da nađu posao ako imaju malo dete ili planiraju porodicu.

Dodala je i da je ona kao majka četvoro dece imala sreću da radi u maloj kompaniji koja ima razumevanja za roditelje, ali da ne zna šta bi radila da joj poslodavac nije izašao u susret i da nije dobila višegodišnja odsustva zbog brige o detetu koje ima cerebralnu paralizu.

„Kada sam se vratila na posao, imala sam strah, ali mi je prijalo da da ne budem samo mama, već i da razvijam karijeru. Smatram da ljudskost treba da nas vodi i na radnom mestu… To je stvar sluha“, zaključila je Božović.

Borba protiv odliva mozgova

Zakon o finansijskoj podršci porodicama sa decom treba dopuniti poreskim podsticajima za kompanije koje brinu o roditeljima i odredbom o obaveznom roditeljskom odsustvu za očeve, ocenila je poverenica za zaštitu ravnopravnosti
Brankica Janković.

Janković je istakla da nije dobijala pritužbe na direktnu diskriminaciju trudnica i majki u vidu pitanja poslodavca – da li planirate da ostanete trudni, već se majke žale na niže zarade, lošije radno mesto i nemogućnost napredovanja po završetku porodiljskog odsustva.

Ona je na drugom panelu konferencije, posvećenom family friendly politikama, najavila i da će prema Ministarstvu trgovine ići preporuka da se ne radi nedeljom.
„Ja iz protesta ne kupujem nedeljom u tržnim centrima. Počeli smo analizu, i to će biti inicijativa ili preporuka, jer to je ogroman broj ljudi koji radi nedeljom i ne može da bude sa svojom porodicom“, kazala je ona.

Natalija Pešić, rukovodilac ljudskih resursa u Vip mobile, prvoj kompaniji koja je dobila baby friendly sertifikat u Srbiji, kazala je da zaposleni veoma cene mere podrške roditeljima poput fleksibilnog radnog vremena, vrtića za decu zaposlenih i plaćenog skraćenog radnog vremena za mame nakon povratka na posao i da zarada nije jedini motiv zaposlenih kad biraju firmu.

„Mi imamo kolege koji su otišli jer im se ukazala mogućnost veće zarade, ali su se vratili zbog podrške koju kao roditelji imaju kod nas“, kazala je ona. Kako je istakla, važno je napraviti balans u podsticajnim merama za sve zaposlene, kako se roditelji koji rade od kuće ili skraćeno radno vreme ne bi osećali krivima što kolega koji nema porodicu preuzima posao.

Kompanije koje brinu o roditeljima postižu veću efektivnost, takva kompanija je mnogo atraktivnija za privlačenje novih zaposlenih i zadržavanje postojećih, istakla je Vesna Bengin, suosnivač Biosense instituta.

„Biosense se bori protiv odliva mozgova, ne samo visinom plate, već i različitim podsticajnim merama za mlade roditelje, kao što su fleksibilno radno vreme, pomoć kod kupovine stana itd“, navela je ona.

Generali osiguranje u Srbiji svake dve godine radi anketu o zadovoljstvu zaposlenih, na osnovu koje se osmisli set mera za sve zaposlene, navela je Nataša Marjanović, član Izvršnog odbora ove osiguravajuće kuće koja je prva finansijska kompanija u Srbiji sa sertifikatom family friendly kompanije.

Mirjana Garapić Zakanji, član izvršnog odbora Mirabanke, govorila je o svom iskustvu u bankarskom sektoru. Ona je apelovala na zaposlene majke da se ohrabre i razgovaraju sa nadređenima o svojim ljudskim potrebama.

„Sa drugim detetom sam se vratila na posao posle tri meseca, razgovarala sam sa šefom kojem je takođe bilo u interesu da se vratim i dobila sam posebnu sobu za dojenje“, kazala je Zakanji.

Ja sam i tatino dete

Veliko interesovanje vladalo je i za treći panel, o ulozi očeva u odrastanju deteta. Iako zakon u Švedskoj predviđa da i očevi i majke dobiju po 240 dana porodiljskog odsustva, svega 14% novopečenih očeva to pravo iskoristi u celosti.

U Srbiji je postotak odsustva zbog bebe koji muškarci upražnjavaju još niži, manje od 4%. Ako želi da postane više produktivno i više jednako, društvo mora da prekine stigmatizaciju očeva koji pauziraju svoju karijeru zbog dece, zaključci su trećeg panela „Ja sam i tatino dete: od porodiljskog ka roditeljskom odsustvu“.

Aleksandra Triantafilidu (Triantafyllidou), menadžerka za ljude i kulturu zadužena za jugoistočnu Evropu u IKEA, navela je da je ta kompanija pre godinu dana prva uvela jednomesečno plaćeno roditeljsko odsustvo za očeve u Srbiji, u okviru cele IKEA grupe.

„Želimo da slušamo i da učimo i od drugih kompanija, da stvorimo zajedništvo, a ne da samo IKEA bude kompanija odgovorna prema roditeljima. Postoji više divnih primera, kao onaj u našoj kompaniji u Austriji, gde imamo dve direktorke koje rade part-time“, rekla je Triantafilidu.

Ona je navela da biznis sektor sve više prepoznaje da muško-ženski timovi imaju bolje ideje i bolje rezultate, a da je IKEA dokazala da investiranje u zaposlene, u roditeljstvo, donosi dobre rezultate i posledično, profit.

Dušica  Kovačević, vlasnica „Bebi patrola“ i osnivačica udruženje „Fit i zdrava mama“, ispričala je svoja iskustva iz porodica koje obilazi kao babica, sa osvrtom na mesto očeva u porodici, od trudnoće pa nadalje.

„Novi Sad je drugi po veličini grad u Srbiji, a svojim porodiljama uopšte ne nudi mogućnost da očevi posete svoje partnerke. U našoj zemlji, jedan otac prisustvuje rađanju na 25 porođaja koji se dese. U Skandinaviji, na primer, 98% njih prisustvuje“, rekla je Kovačević.

Nenad Rudić, psihijatar na Institutu za mentalno zdravlje, naveo je da roditeljstvo zahteva iskrenost, koja je neophodna za uspešno vaspitavanje deteta, a da će svako „prepisivanje“ recepata od drugih roditelja biti propast.

Prema njegovim rečima, svako fizičko kažnjavanje je lični i pedagoški neuspeh, a naše društvo ne razlikuje u dovoljnoj meri disciplinovanje i kažnjavanje.

„Roditeljstvo je proces i traganje za pravom merom u postavljanju granica. Tu se proverava koliko smo zapravo iskreni sa detetom. Istovremeno mi istražujemo dete, ali i ono istražuje nas. U roditeljstvu se jako teško nadoknađuju propuštene godine“, kazao je Rudić.

Dizajner Slavimir Stojanović govorio je o svom iskustvu oca koji se pretežno stara o malom detetu, ali priznaje da u tome uspeva zbog prirode svog posla.

„Zbog roditeljstva shvatiš zašto si se rodio – naravno, nisam se rodio da bih to dete napravio zajedno sa svojom partnerkom, već sam sa ćerkom, kako je rasla, ja počeo da rastem – u edukativnom i pedagoškom smislu. Video sam svrhu svog talenta“, rekao je Stojanović.

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.