Vesti iz izdanja

28.05.2014. 13:33

Autor: Vesna Damjanić Branković

Govorim u ime Srbije

10 pitanja za Tanju Miščević

Govorim u ime Srbije

1. Kada je potvđeno da ste i zvanično kandidat za glavnog pregovarača
Srbije sa Evropskom unijom, čini se, nikada na veće odobravanje jedna
vest nije naišla u stručnoj javnosti, među političarima, na društvenim
mrežama. Štaviše, niko nije bio ni iznenađen. Da li ste vi bili
iznenađeni pozivom iz Vlade da dođete na to mesto?

 

Ne bih rekla da sam bila iznenađena, jer je to nešto o čemu se
spekulisalo još od marta. Ali se u Srbiji nikada ne zna. Evrointegracije
su nešto čime se bavim celog života, to najbolje poznajem, radila sam i
u Vladi i na fakultetu, usavršavala se i bilo mi je prirodno da idem
dalje. Taj konsenzus i obavezuje. Sada imam veću odgovornost u poslu
kojim se bavim. Jer kada su svi saglasni da baš vi to treba da radite,
onda je na vama da radite i bolje i više. To je bio moj osnovni poriv.
Jednostavno, ovo je bila ponuda koja se ne odbija, vrh karijere. Jednom
se ovakav proces odvija, ne samo u životu čoveka, nego i države.

2. Izjavili ste da ste optimista u pogledu ubrzavanja pregovara, ali koliko je to realno?

I tehnički i politički nikad ranije nismo imali tako veliki konsenzus i
vlasti i opozicije u vezi sa tim gde nam je mesto i koji nam je put.
Nema dileme ni kod građana Srbije u njihovoj orijentaciji ka Evropskoj
uniji. Činjenica jeste da smo svi malo nervozni, jer proces dugo traje,
ali svi vide našu budućnost u Uniji. Iz Brisela uporno insistiraju na
primeni standarda EU. Ta primena zavisi od velikih sistema kao što su,
recimo, lokalna samouprava ili pravosudni sistem svaki sudija u Srbiji
moraće da zna da primeni pravo Evropske unije. Tu nam predstoji dosta
rada i učenja.

3. Nakon dosadašnjih sastanaka sa Evropskom komisijom, kakvi su vaši
utisici o tome koliko u Briselu imaju sluha za ono šta Srbiju čeka u
procesu evrointegracija?

Aposolutno su nam naklonjeni, jer se ne susreću prvi put sa nama –
upoznati su sa našom administracijom, vide i pomak, ali će insistirati
na dve stvari: primena i rezultati.  Da pred sobom imajuozbiljan tim
ljudi, ilustruje i to da je Evropska komisija, za vreme skrininga o
reformi pravosuđa i bezbednosti, za naša pitanja predvidela duplo više
vremena nego u slučajevima zamalja koje su ušle u EU. Naše interesovanje
je bilo ogromno i to daje još jedan argument Evropskoj komisiji da kaže
– ovo jeste država koja može brže, efikasnije i bolje da se priključi
EU.

4. Koliko od veštine glavnog pregovarača zavisi ono šta nas čeka kada postanemo članica EU?

Zavisi od moje diplomatske veštine da predstavim Briselu i zemljama
članicama ono što jeste pravi interes Srbije. Međutim, to što sam glavni
pregovarač jeste funkcija „portparola interesa Srbije” i na meni je da
prilikom izrade svake od pregovaračkih platformi za svako od 35
poglavlja prenesem iskustva drugih zemalja i kažem našu poziciju. Na
stručnjacima koji pripremaju te okvire, a koji bi trebalo da budu
najboljiu svakoj od oblasti o kojima se pregovara, jeste da nađu
najbolju poziciju Srbije, koju moram da branim, iza koje stojim i da
pritom nađem ono što je najprihvatljivije troškova, a najviše koristi.
To je moja uloga. Ne mogu ja da izmišljam pozicije Srbije, jer bi to
bilo nerealno, ali što sam ja uspešnija u tome da priđem onima koji
treba da čuju stav Srbije, to će posao čitavog tima biti efikasniji.

Nastavak teksta možete pročitati u četvrtom broju štampanog izdanja časopisa „Nova Ekonomija“

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Komentar(1)

  1. Чичак наводи:“ Ono što je po meni važnije, to je da i dalje veliki broj ljudi misli da je zadatak države da im obezbedi bolji život, umesto da shvate kako je zadatak države da obezbedi uslove, ravnopravne i zasnovane na zakonu (uz brigu o najugroženijima) u kojima će oni sami sebi da obezbede bolji život. Ili neće, ako su nesposobni. “
    А фирма Крушик Акумулатори чије је он власник не исплаћује ништа запосленим од октобра 2012 г.,нити здравствено па не могу да се лече, нити Фонду ПИО-не могу ни у пензију.Рачун у блокади дуже од две године.није исплатио ни минималне зараде а Агенција за приватизацију није раскинула Уговор са Чичком.О ком то он поштовању закона прича.
    Од једне успешне фирме ,која је производила индустријски производ потребан држави,направљена је руина.
    И увек му неко други крив,.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.