
Kolumna Biljane Stepanović
„Migovi“ i babina penzija
Broj 37, januar-februar 2017.
„Mladi podržavaju jednokratnu pomoć penzionerima jer oni žive od penzija svojih roditelja", izjavio je, mrtav hladan, srednji član dinastije Krkoba...
Broj 37, januar-februar 2017.
Tamara Nikčević
1 komentar
Iako predsjednički izbori u Srbiji još nisu ni raspisani, stotinu javnih ličnosti – profesora univerziteta, pisaca, reditelja, glumaca, novinara - početkom decembra potpisalo je javni apel u kojem se od zaštitnika građana Saše Jankovića traži da se, kao nestranačka ličnost, kandiduje na predstojećim izborima za predsjednika Republike. Jedan od potpisnika tog apela bio je reditelj i publicista Lazar Stojanović, koji je, kaže, "uzimajući u obzir činjenicu da u Srbiji postoji opasna nekoordinisanost opozicije, što onemogućava delotvornu političku borbu protiv režima Aleksandra Vučića”, u zaštitniku građana prepoznao ličnost koja bi postojeće stanje barem donekle mogla da popravi.
Može li se, gospodine Stojanoviću, ovdje išta popraviti ako već najmoćnija politička ličnost u državi, premijer Aleksandar Vučić, svoje političke protivnike naziva "neprijateljima države i naroda”?
Jezik kojim se Vučić obraća javnosti veoma je opasan. Da smo u Staljinovom SSSR-u, čovek kojeg bi na taj način etiketirala politički najmoćnija ličnost u državi sigurno bi bio ubijen. Iako živimo u miloševićevskom sistemu, premijer Vučić se za sada ipak zadržava na blaćenju političkih protivnika, na diskreditovanju njih lično, na hajci koju protiv njih sprovodi putem kontrolisanih medija. Zanimljivo je, međutim, da Vučić obično negira da je bilo kada i bilo gde bilo koga verbalno napao. Nikada o tim ljudima nisam rekao nijednu ružnu reč, tvrdi on, optužujući opoziciju da zapravo ona blati njega, da ga vređa, da ga mrzi i slično. Naravno, ovakav način ophođenja viđali smo i viđamo u svim autoritarnim režimima.
U kojim?
U svernokorejskom, na primer. Pored toga, to je bila uobičajna retorika u Albaniji Envera Hodže, u Staljinovoj Rusiji, u Hitlerovoj Nemačkoj, gde je vlast svoje političke protivnike etiketirala, nazivala ih pogrdnijim imenima, ne libeći se ni najbezočnijih kvalifikacija. Ne tako davno, sličnim načinom javne komunikacije ponosili su se i četnici Vojislava Šešelja. To je njihov rečnik. Kao što je to bio rečnik i režima Slobodana Miloševića, u čije je vreme Politika objavljivala čuvene Odjeke i reagovanja. E, iz tog miljea, iz takve uvredljive i slabo pismene a mnogo lažljive propaganda, izašao je i Aleksandar Vučić, u čijim se javnim nastupima primećuju izrazito velike oscilacije. Naime, tokom svojih čestih obraćanja novinarima, premijer je po pravilu prvih nekoliko minuta izrazito miran, koncilijantan; govori upola glasa, deli komplimente, ponaša se kao ono đače iz prve klupe uvek spremno da da pravi odgovor na pravo pitanje. Međutim, ne lezi vraže: budući da mu je fitilj veoma kratak, premijera i najmanja novinarska opaska lako izbaci iz koloseka, što se najpre manifestuje upadljivim izlivom besa, da bi, nakon svega nekoliko sekundi, priča prešla u ličnu ravan. Tako "vi nećete naše čokoladice” prevedeno na Vučićev jezik znači ne puki napad na sve srpsko, nego je to zapravo napad na premijera lično. Navedeni model prisvajanja odijuma i pretnji usmerenih šire ili na nešto sasvim drugo, koji od Vučića čujemo ne ređe od dva puta nedeljno, odmah prihvataju njegovi savetnici, saradnici, prijatelji, botovi i trolovi, koji nastavljaju da razrađuju zadatu temu. Tako ispada da je incident sa Vučićevim bratom zapravo napad na premijera lično; kad padne helikopter, i to je upereno protiv Aleksandra Vučiča; kada istražujete Savamalu, cilj te istrage je, naravno, rušenje premijera, a njegov lični tabloid provalio je i državni udar (ne kažem da je Vučić to poručio, ali nije ni kaznio, ni lično ukorio; upravo kao ni u slučaju Savamala).
Iako se, verujem, većina sa mnom ne bi saglasila, moram da kažem da u načinu na koji koristi medije Vučić pokazuje iznenađujuće slabo snalaženje.
Slabo snalaženje?!
Naravno. Na primer, kada god se pojavi na televiziji, posebno u intervjuima, Vučić, čak i kada mu voditelj naglasi da je došlo vreme da odjavi emisiju, uvek ima da kaže još nešto što mora da iritira pre svega novinara i tehničko osoblje, ali i gledaoce. Zašto baš svaki put on ima potrebu da tih poslednjih nekoliko sekundi iskoristi da bi ponavljao kako nam ide odlično, kako je Srbija "lider u regionu”, kako su nam privredni izgledi odlični?! Ako se već bavite medijima, morate znati da u javnim nastupima nikada ne smete biti neumesni, privatni, nametljivi ili dosadni. Inače propada sve ono što ste možda valjano pripremili da objavite.
Premijer je možda dosadan vama, ali, sudeći po rezultatima izbora, ne i većini građana.
Zar niste primetili da se sve više onih koji gledaju Vučićeve televizijske nastupe smeje, tvrdeći da je "premijer opet pao u amok”? To emocionalno raspadanje pred kamerama gledaocima ne može da prija; podseća ih na Vučićevu radikalsku prošlost, na vreme kada je vikao, pretio, vređao. A Aleksandar Vučić, koliko znam, svoju noviju političku karijeru gradi na tezi da je politika koju zastupa mnogo drugačija od one koju je zagovarao u vreme dok je bio desna ruka Vojislava Šešelja. Naravno, dodatni problem je ako je takvo Vučićevo ponašanje smišljeno.
Da li je smišljeno?
Možda pogrešno tumačim njegov jezik tela, ali mi se čini da premijer u ta jaka ispoljavanja stavova i osećanja upada spontano. Ima stvari koje se ne mogu kontrolisati, znate… Drukčije to izgleda kad Vučić svoj nastup osmisli. Tada obično maše papirima, preti, glumi nadmenu strogost ili je upadljivo smiren, a sve to radi kao glumac koji pokazuje osećanje ne proizvodeći ga, te se vidi da je predstavu pažljivo pripremao. Međutim, u najvećem broju nastupa je sasvim dobar, ponekad bolji od mnogih. Na kraju, ne misli da su javni nastupi među najozbiljnijim problemima koje proizvodi njegova vlast.
Broj 37, januar-februar 2017.
„Mladi podržavaju jednokratnu pomoć penzionerima jer oni žive od penzija svojih roditelja", izjavio je, mrtav hladan, srednji član dinastije Krkoba...
Broj 37, januar-februar 2017.
Projektovani budžetski deficit za 2017. godinu iznosi "svega” 69 milijardi dinara. Poredeći ga sa deficitom iz nekih prethodnih godina (213 mlrd. u...
Broj 37, januar-februar 2017.
Prošla, 2016. godina bila je jedna od najtežih ako ne i najteža u šezdesetogodišnjoj istoriji Evropske unije. Ne ekonomskom planu izazovi su dolazi...
Broj 37, januar-februar 2017.
U januaru 2016. naučnici Univerziteta u Montrealu otkrili su enzim koji sprečava da se šećer gomila kao mast. "Gospodin” se zove G3PP. Napravljen j...
Broj 37, januar-februar 2017.
Molson Coors, čiji je Apatinska pivara deo, ove godine realizovao je veliku akviziciju na tržištu SAD, što je omogućilo kompaniji da postane treća ...
Broj 37, januar-februar 2017.
Knjige sam, dok ih je bilo u kućnoj zbirci, pozajmljivala drugima šakom i kapom, retko očekujući da mi budu vraćene. Jer život vas često dovede pre...
Broj 37, januar-februar 2017.
U situaciji kada Narodna skupština usvaja čitave nizove zakona po skraćenom postupku, bez javne rasprave, za svaku pohvalu je pokušaj Ministarstva ...
Broj 37, januar-februar 2017.
Standard stanovanja prihvaćen u EU - 25 kvadratnih metara korisnog prostora po osobi - u Srbiji ispunjava tek 39 odsto stanova, oko 30 odsto je u g...
Broj 37, januar-februar 2017.
Za uspešan početak karijere, stručnjaci savetuju da radite na sebi, obrazujete se i budete maksimalno posvećeni svom uspehu i napretku. Jer kad jed...
Broj 37, januar-februar 2017.
Svako domaćinstvo može da zatraži da mu se poveća ili smanji obračunska snaga. To se čini na osnovu rešenja koje donosi elektrodistribucija. Kupac ...
Broj 37, januar-februar 2017.
Nema ozbiljnih dokaza da je dualno obrazovanje dalo neki veliki doprinos rastu privrede Nemačke, Švajcarske ili Austrije, čije modele želimo da pre...
Broj 37, januar-februar 2017.
Na putu ka uspehu bitno je da se održe svakodnevna kondicija i otvorenost za sve druge oblasti. Ljudi koji se bave klasičnom muzikom često misle da...
Broj 37, januar-februar 2017.
Sa javnim dugom od 74 odsto BDP-a svaki spoljni šok mogao bi značiti krizu javnog duga. Kratkoročne i relativno lake mere su iscrpljene, a na refor...
Broj 37, januar-februar 2017.
Srbija je u pregovorima o pristupanju EU otvorila poglavlje 5 o javnim nabavkama, ali se u javnosti malo zna o čemu se pregovara u toj oblasti. 0tv...
Broj 37, januar-februar 2017.
Najbogatiji slovenački bračni par Iza i Samo Login, kreatori svetski poznate mobilne aplikacije Talking Tom, osnovali su startap kompaniju 2009. go...
Broj 37, januar-februar 2017.
Jedna od posledica Bregzita, sa kojom će se finansijski svet suočiti već početkom naredne godine, jeste pitanje gde će vodeće banke i firme premest...
Broj 37, januar-februar 2017.
Do srži avanturistkinja sa razvijenom društvenom mrežom, Karen Bliksen je bila rado viđen gost u džet-set kružocima. Divili su joj se kolege Heming...
Broj 37, januar-februar 2017.
Svet se nalazi u vremenu revizionizma svetskog poretka, gde akteri traže nove pozicije i novi udeo u svetskoj moći. SAD su nedvosmisleno u povlače...
Broj 37, januar-februar 2017.
Sasvim stidljivo i nenametljivo, pojavio se jedan naslov čija je autorka mali običan čovek. Na koricama njene knjige nećete pronaći čak ni ime i pr...
Broj 37, januar-februar 2017.
Bahato trošenje javnog novca je pitanje za druge, na primer za one koje naš izveštaj "nije zanimao". Uporno ponavljam nešto što bi trebalo da je oč...
Broj 37, januar-februar 2017.
Zanatska proizvodnja piva počela je da se razvija u Srbiji pre nekoliko godina i trenutno na tržištu postoji dvadesetak malih pivara. Najveći udeo ...
milena
Koji ste vi debili da ovako pisete o Prvom Ministru, dali to u nekoj Drzavi u svetu neko tako javno pise??? a sta ste ocekivali od Vlade da vam saska m....da sram vas bilo takvi kao vi su i upropastili i pusten narod a i celu Srbiju pa mozda i bivsu YU sram vas bilo matora skljeko