
Kolumna Biljane Stepanović
Zapaljiv vazduh i opasne namere
Broj 39, april 2017
Kako li se osećaju oni nesrećni radnici, na primer Goše iz Smederevske Palanke, koji bukvalno nemaju ni hleba da jedu, pa im se jedan kolega zbog t...
Broj 39, april 2017
Marica Vuković
0 komentara
Osim oko 350 miliona evra budžetskog prihoda, direktno i odmah, stručnjaci ne vide nijedan dobar razlog da se profitabilno preduzeće, i još prirodni monopolista, što Aerodrom „Nikola Tesla" jeste, sada daje u dugogodišnju koncesiju. Takvih ponuda je inače veoma malo, pa se zato i javilo 27 zainteresovanih kompanija
Razumljivo je što Vlada Srbiji traži nove gazde za preduzeća koja prave velike gubitke i uzimaju novac iz budžeta da bi isplaćivala radnike, ali ima slabe agrumente za pokušaj da Aerodrom „Nikola Tesla" u Beogradu da pod koncesiju na dugi rok. To preduzeća je prirodni monopolista, jedan od najvažnijih strateških objekata Srbije, štetu su mu nanela ali ga nisu upropastila partijska kadriranja i brojne afere. Pravi profit, nije prezaduženo i ima sve uslove da napreduje. I pored toga, na predlog privatizacionog savetnika, francuske konsultanske kuće Lazard, Vlada je pokrenula koncesioni postupak i oduševljena je što je 27 svetskih kompanija pokazalo interes da se nadmeće za koncesiju, od kojih se 25 kvalifikovalo za prvu fazu u tom postupku.
Predviđeno je da koncesija bude data na period od 25 godina, a budući koncesionar će imati obavezu da finansira aerodrom, razvija ga kroz izgradnju i rekonstrukciju, održava i upravlja njegovom infrastrukturom i obavlja delatnost operatera aerodoma. Ponude zainteresovanih koncesionara treba da stignu u junu, a ceo postupak da se završi do kraja ove ili početkom naredne godine. Pobednik će biti onaj ponuđač koji bude spreman da plati najveću cenu za koncesiju i najviše investira.
Na tenderu su mogle da učestvuju kompanije koje imaju više od 500 miliona evra kapitala i koje ne upravljaju aerodromima udaljenim do 450 kilometara od Beograda. Među kompanijama koje su prošle pretkvalifikacioni postupak najviše je onih koje imaju iskustvo u avio-saobraćaju i upravljanju vazdušnim lukama, a manji broj njih je iz oblasti građevinarstva i infrastrukture, ali imaju uskustva sa koncesijama. Na tom spisku je po nekoliko francuskih, ruskih i kineskih kompanija, kao i one iz Turske, Švajcarske, Velike Britanije, Poljske, Japana, Južne Koreje.
Očekuje se da će ponude stići od kompanija koje su odavno pokazivale interes za beogradski aerodrom, pre svega od francuskog Vensija koji ima 23 aerodroma u Francuskoj, Portugaliji, Kambodži, zatim od nemačkog Fraporta koji upravlja sa 15 aerodroma u Nemačkoj (Frankfurtski aerodrom, jedna od najvećih u svetu), Turskoj, Senegalu, Sloveniji, Rusiji, Bugarskoj, Saudijskoj Arabiji i Peruu. U igri je i kineski konzorcijum Čajna nešenel aero tehnolodži i HNA erport grupa koja rukovodi sa čak 16 aerodroma u Kini, kao i Mančester erport grupa koja upravlja sa četiri aerodroma u Velikoj Britaniji na koje godišnje sleti više od 45 miliona putnika. Da će se za beogradski aerodrom nadmetati najavio je i Cirih erport internešenel, najveći aerodrom u Švajcarskoj, ruski Novaport i aerodromi regiona koji su vlasništvu oligarha Romana Trocenka i Viktora Veselberga.
To što je toliki broj svetskih kompanija dostavio pisma o zainteresovanosti za koncesiju za beogradski aerodrom pokazuje da je on prvoklasna roba, pa je logično pitanje zašto bi se neko odricao takve robe. Zbog tolikog interesovanja svetskih kompanija aerodrom je dobio status „zlatne koke" koju nije teško održavati jer može da „snese" više nego što „pojede". Međutim, objašnjenje resornog ministarstva zašto se ide u konseciju jeste da je aerodrom dostigao svoj maksimum i da se dalje ne može razvijati i pratiti potrebe avio-prevoznika bez velikih investicija za koje ni to preduzeće ni Vlada Srbije nemaju novac. U Vladi očekuju da koncesija donose prihode državi od 900 miliona evra pa čak do 1,3 milijarde evra, što je mnogo više nego što bi Aerodrom „Nikola Tesla" i u najoptimalnijim uslovima uspeo da zaradi za budžet i investira u razvoj.
Nastavak teksta možete pročitati u 37. broju štampanog izdanja časopisa "Nova Ekonomija.
Broj 39, april 2017
Kako li se osećaju oni nesrećni radnici, na primer Goše iz Smederevske Palanke, koji bukvalno nemaju ni hleba da jedu, pa im se jedan kolega zbog t...
Broj 39, april 2017
Pre nekoliko nedelja premijer Srbije Vučić predložio je formiranje carinske unije balkanskih zemalja, onih koje nisu u Evropskoj uniji. EU je 25. m...
Broj 39, april 2017
Republička izborna komisija (RIK) je najvažnije telo u domaćem izbornom procesu. Ona određuje ko je kvalifikovan za izborni proces, po kojim pravil...
Broj 39, april 2017
Koliko je Srbija pravna država bez mane i straha u kojoj nema cile-mile već samo duh i slovo zakona, posvedočio nam je primer neustrašivog obračuna...
Broj 39, april 2017
Ne treba svi da se bavimo politikom, ja nemam ni vremena za to. Problem nastaje jer smo stalno u nekoj političkoj nestabilnosti, a to oduzima vreme...
Broj 39, april 2017
RTB Bor, Galenika, Petrohenija su velika preduzeća samo u mašti javnosti. Javnost na njih gleda kao na važne kompanije, ali one istovremeno ili niš...
Broj 39, april 2017
Najveći problem u funkcionisanju državne uprave nije višak zaposlenih, već kadrovi bez znanja i iskustva, često sa sumnjivim diplomama, ali s blago...
Broj 39, april 2017
Konstatacijom da će se od Srbije tražiti da u trenutku prijema bude ekonomski jača od „najslabije" članice EU, čak i ubeđene pristalice evrointegra...
Broj 39, april 2017
Broj zaposlenih u Poreskoj upravi nedovoljan je i za sprovođenje redovnih nadležnosti, a ovo bi bio relativno veliki dodatni posao. Unakrsna procen...
Broj 39, april 2017
Kada se u Srbiji za nekog kaže da je monopolista, to odmah bude kvalifikovano kao nešto loše. Ne postoji, međutim, znak jednakosti između monopola ...
Broj 39, april 2017
Jedno od najvažnijih pitanja za potrošače jeste bezbednost namirnica i kontrola kvaliteta. Kako regulišete prodaju da biste potrošačima ponudili is...
Broj 39, april 2017
Osnivač jedne od najpopularnijih mobilnih aplikacija za komunikaciju, Viber, odlučio je prošle godine da uđe na tržište taksi usluga u Njujorku. Nj...
Broj 39, april 2017
Kada se analiziraju sporovi vođeni u postupcima privatizacije, onda se jasno vidi da je Agencija za privatizaciju veoma retko gubila sporove, iako ...
Broj 39, april 2017
Vlada Srbije, a posebno njen predsednik Aleksandar Vučić, i u trenutku pisanja ovog teksta predsednički kandidat, sasvim neumereno se hvali ogromni...
Broj 39, april 2017
Za godišnje održavanje zgrade Zadužbine potrebno je manje novca nego za novogodišnji doček na Trgu republike. Novi član Upravnog odbora, gradonač...
Broj 39, april 2017
Dok studira, bavi se studentskim organizovanjem, mentorstvom učeničkih kompanija, ali i studenata, posreduje između uprave fakulteta i kolega, radi...
Broj 39, april 2017
Mislim da je građanima, posebno razvijenijih demokratija, dosta da ih tretiraju samo kao publiku, potrošače ili glasače, a da se važne odluke donos...
Broj 39, april 2017
"Zenit omladinske i studentske štampe bio je pred raspad Jugoslavije. U toj istorijskoj konstelaciji, kada je omladinska štampa bila u usponu, a...
Broj 39, april 2017
Dan za danom i onda dođe takav da staneš pred ogledalo. Pa zavapiš u čudu: „Majku mu, je l’ sam ovo stvarno ja?" Uzgred, mislila sam da sam jedinst...
Broj 39, april 2017
„Na ovaj interaktivan način mogu da se obrade i drugi predmeti osim srpskog i stranih jezika", uvereni su u „održivost" svog metoda. Predstava je l...
Nema komentara