
Kolumna Biljane Stepanović
Niko nije siguran. Dok se ne učlani u SNS
Broj 41, jun 2017
Naš se pravni sistem, dame i gospodo, rašiva po svim šavovima. Ide se ka njegovom ukidanju. Bivši načelnik Uprave saobraćajne policije Dragiša Sim...
Kratak, ali sabijen, moj fikserski staž, razgoreo mi je apetite. Opet ne po pitanju honorara, iako su se mnogi na ovaj način obogatili, čak i kupili stanove, tokom "balkanskih” ratova ’90-ih. Kad je biti fikser podrazumevalo stavljanje glave u torbu, dok fikser mog kalibra može da zaradi za pristojno letovanje. I dalje sam željna vanrednih iskustava
Od svih poslova koje sam radila, a bilo ih je i-ha-haj, od zakidanja metlica na eksperimentalnom kukuruzu, do monitoringa medijskih priloga pri jednom projektu, pa preko šefovanja čistačima u klubu Akademija, pisanja priloga za kataloge, čuvanja dece i staraca, najviše mi je leglo fiksiranje.
To nije nikakvo učvršćivanje, ni lepljenje, već obezbeđivanje logistike za novinarske (ili filmske) ekipe, najčešće inostrane.Što bi značilo pribavljanje kontakataod značaja, ugovaranje sastanaka i lokacijai obično, prevođenje.
Ovo je odlično plaćena šljaka, ali još važnije, ona donosi iskustvo što ga nema ni u novinarstvu, čak ni specifičnog tipa kakvim se bavim: zabadanju nosa u najrazličitije situacije. Jer, fiksere angažuju dobrostojeće firme, što donosi razne privilegije, kao što je, recimo, konzumacija karpaća po elitnim restoranima. Ili putovanja sa svim plaćenim troškovima. I ona pomerenija, što ne mogu da stanu u definicije.
Moj prvi fikserski angažman dogodio se u Nacionalnoj geografiji, uz obrazloženje glavnog i odgovornog urednika „gledaj i uči". Trebalo je da budem nadležna za gostoprimstvo novinarima iz Vašingtona, centraledate franšize, na zadatku pisanja o Srbima. Urednički savet odmah se ispostavio kao besmislen: kako da učiš od nekog sa neograničenim finansijskim resursima? Ko ne mora, kao najgori bednik, da čeka da mu sagovornik plati kafu, pa je uvek pomalo ucenjen. I snishodljiv.
Taj moj prvi „klijent", Kris Kerol, bio je pravi primerak Amera, naročito u fizičkom pogledu, inače je bio atipično duševan, bar u odnosu na predrasude o toj naciji. Po pravilima glavnog ureda našeg zajedničkog magazina, ovde je došao u dva navrata, prvo da istraži temu u grubim crtama i proveri da li je ideja za priču utemeljena na zaista zanimljivim faktima. Drugi put, da zaroni dublje u ćud i navike Srbalja.
Nema gde ga nisam vodala, od mesta koja je sam locirao, do meni omiljenih, i onih koja sam priželjkivala da pohodim.Obišli smo Crnu Goru, Bosnu, stigli i do Metohije, pa je zahvaljujući delimično i meni, a (većim) delom zbog svog talenta za prepoznavanje detalja, napisao dirljiv, empatičan članak.
Njemu se Srbija, čini se, dopala, za razliku od KrisaAndersona, čuvenog fotografa i člana Magnuma.
Fiksiranje Andersenovog boravka delila sam sa kolegom iz njegove branše, jer je to trebalo da bude njegov rejon, a ja bila preporučenazbog prethodnog učinka. Zbog Andersona smo se i zavadili, svako ga je hteo što više za sebe. On, da bi ga imitirao u pozama i izboru prizora, ja, da bih što više cunjala, premda je u suštini konflikta, verujem, bilo 80 evra honorara dnevno. Neviđen novac, po ovdašnjim reperima.
Surevnjivost je malko bila delom borbe oko Andersonove naklonosti, em poznate face, em stvarno zabavnei intrigantne osobe.
Andersonov njuh za pustolovine, potvrđen temom kojom se proslavio – ilegalnim migriranjemsa Haitija, sa sve preživljenim brodolomom, potapanjem prenakrcane barke, i nas je par puta uvukao u sos. Jednom me je od ozbiljnih posledica spasao moj svračji rukopis.
Motali smo se po Kosovu, te davne 2008. kad je ponegde još bilo ostataka srušenih crkava. Kod jedne, na putu ka Dečanima, sve bele i u komadima rasparčanim eksplozijom, Anderson se sav posvetio dokumentovanju. Kad eto ti jednog dečarca, navodno gluvonemog, koji je pokretima ruku sugerisaoda je gladan, pa se moj poslodavac sažalio. Kupio mu u radnji gomilu hrane i čak gumene čizme, da bi docnije ukapirao da je momak bio izvidnica, poslat iz obližnjeg sela da nas omete.
Broj 41, jun 2017
Naš se pravni sistem, dame i gospodo, rašiva po svim šavovima. Ide se ka njegovom ukidanju. Bivši načelnik Uprave saobraćajne policije Dragiša Sim...
Broj 41, jun 2017
Proces pridruživanja Evropskoj uniji za tranzicione države ostaje jedan od najvažnijih sistemskih podsticaja za temeljnu sistemsku transformaciju k...
Broj 41, jun 2017
Jedna od mojih omiljenih kletvi je ona „dabogda živeo u zanimljiva vremena". Kod nas je od smrti druga Tita ne samo zanimljivo vreme, nego je to za...
Broj 41, jun 2017
Utisak je da su sve karte bačene na strane investicije, ali u svetskoj istoriji ne postoji slučaj zemlje koja se razvila na tuđoj akumulaciji. Stra...
Broj 41, jun 2017
Fakulteti treba da učine napor i da se približe studentima da, ako imaju neka pitanja, nedoumice, zamerke, mogu slobodno da im se obrate. Da se ose...
Broj 41, jun 2017
Ugostiteljstvo je dubinski povezano sa turizmom koji značajno napreduje, posebno u Beogradu kao destinaciji za kongresni turizam i kao vikend turi ...
Broj 41, jun 2017
Progresivno oporezivanje zarada u Srbiji nije dobro postavljeno, pa je minimalna zarada oporezovana istim stopama kao i zarada od 200.000 dinara. S...
Broj 41, jun 2017
Početkom iduće godine država treba da prekine pomoć Er Srbiji, a od megalomanskih planova se polako odustaje. Od dugačkih letova zasad ostaje inače...
Broj 41, jun 2017
Straha od neuspeha nije bilo jer sam u taj posao uložio sebe, dosta rada i požrtvovanja. Kada se pogleda Ćuprija u kojoj živim, u tom periodu realn...
Broj 41, jun 2017
Mi više nemamo ni kvalifikovane majstore. Obrazovani odlaze iz zemlje, a proces školovanja traje godinama. Da bismo iškolovali vrhunskog doktora, p...
Broj 41, jun 2017
Ove godine "Dunav reosiguranje” a.d.o, slavi jubilej - 40 godina svog upešnog poslovanja, i tim povodom imamo čast da u ovom broju našeg magazina o...
Broj 41, jun 2017
Bez obzira na priču o tome da ćemo osim u Evropsku uniju sada meso izvoziti i u Kinu, istina je da mi nemamo mesa ni za sopstvene potrebe, pa ga zb...
Broj 41, jun 2017
Energetski sektor je od ključnog značaja za ukupan razvoj Srbije i potrebna je izgradnja novih kapaciteta kako bi se obezbedile dovoljne količine e...
Broj 41, jun 2017
Rođena u vreme aparthejda u siromašnom predgrađu Johanesburga, još u osnovnoj školi zarađivala je prodajući sendviče, a tokom studija medicine uspe...
Broj 41, jun 2017
Ne samo da se važni zakoni donose po hitnom postupku, bez ikakve javne rasprave, čak se ne ostavi dovoljno vremena da ih zainteresovane strane i pr...
Broj 41, jun 2017
Dragoljub Žarković je u novinarstvu više od četiri decenije. U „Vremenu" je od osnivanja, već 27 godina. Preživeo je dakle i Miloševića i sve posle...
Broj 41, jun 2017
Sa osam godina bio je treći šahista u Evropi u kategoriji do 10 godina, sa 18 je postao omladinski prvak sveta u košarci, danas, sa 28 godina, Stef...
Broj 41, jun 2017
Bio sam zapanjen što ima ljudi koji mogu da veruju da je mogla šaka studenata da smeni Josipa Broza koga su podržavale i Rusija i Amerika, koji je ...
Broj 41, jun 2017
Ravan kao ogledalo, izuzev brda Krojcberg, Berlin je raj za bicikliste. Ič oni ne mare ako pada kiša, a vetar lomi (grmljavina je ovde prava retkos...
Nema komentara