
Kolumna Biljane Stepanović
Igrokazi sa Anom Brnabić
Broj 42, jul-avgust 2017
Nije popularno reći, pošto je opozicioni mejnstrim sasvim drugačiji, ali evo – neće Ana Brnabić na mestu premijera biti isto što je bio Mirko Cvet...
U trenutku pisanja ovog teksta ne zna se zvanično ko će sastaviti novu vladu i kakav će biti njen sastav. Čak se pomišlja i na nove izbore jer kod nas je demokratija toliko uzela maha da mi jednostavno ne možemo bez izbora svakih godinu-dve.
Nesporna je činjenica da će nova vlada naslediti neke povoljne parametre kao što su niska inflacija, stabilan kurs, smanjena nezaposlenost, veća pokrivenost uvoza izvozom, bolja situacija u putnoj infrastrukturi, efikasnija administracija i, generalno, nešto bolji uslovi privređivanja.
Ali mislim da je jednako nesporna činjenica da tranzicija i restrukturiranje nisu dovršeni, da još uvek postoji prevelik broj ekonomskih bolesnika (primeri su Bor i Resavski rudnici), da su javna preduzeća daleko od željene efikasnosti, da je javni dug gotovo dva puta veći od zakonom dozvoljenog, da je odliv mozgova među najvišima na svetu, da su siva ekonomija i korupcija prilično iznad onih u zemljama sa kojima se najčešće poredimo.
Šta bi to nova vlada, bez obzira na njen sastav i trenutak preuzimanja obaveza, trebalo da radi? Naravno, pod broj jedan da konsoliduje ostvarene rezultate i od kratkoročnih pretvori ih u dugoročne. Da dovrši restrukturiranje javnog sektora i reši se ekonomskih invalida što će, vrlo često, značiti njihovo gašenje. Nova vlada treba principijelno da izvuče „socijalu" iz proizvodnje i da je prebaci tamo gde joj je mesto – u raspodelu društvenog proizvoda. I da obrati posebnu pažnju upravo budućem rastu društvenog proizvoda. To je ključna determinanta događaja u narednom periodu.
Rast od oko 3%, dostignut prošle godine, dobar je u odnosu na prethodnih nekoliko godina, ali ne i u odnosu na buduća očekivanja i obećanja. Govori se o rastu ličnih dohodaka, penzija i ostalih primanja za desetak procenata. Odakle, ako je rast društvenog proizvoda samo 3%? Drugo, ako je stopa nezaposlenosti pala za gotovo deset procentnih poena, zašto rast društvenog proizvoda nije veći od 3%? Delimično zbog toga što smanjenje nezaposlenosti ne znači i automatsko povećanje zaposlenosti u istoj meri. Ljudi idu u penziju, odlaze u inostranstvo, ili u sivu ekonomiju. Da je kojim slučajem zaposlen jednak broj ljudi koji je skinut sa registra nezaposlenih to bi značilo da sa znatno većim brojem zaposlenih proizvodimo malo veći društveni proizvod. A to znači pad opšte produktivnosti i slabljenje konkurentskog položaja na svetskom tržištu, a posledično i izvoza.
Nama je potreban rast društvenog proizvoda od najmanje 5%, i to više godina zaredom, da bismo se izvukli iz situacije u kojoj jesmo. Da li je to moguće? Iskustva drugih pokazuju da jeste. Ima priličan broj zemalja u kojima je više godina zaredom ostvarivan visok rast društvenog proizvoda, a na prvom mestu je Kina sa četrdesetak godina rasta od 10 i više posto godišnje! Tačno je da ovakve stope postižu uglavnom zemlje u razvoju a ne razvijene zemlje Evrope i Severne Amerike. Ali mi smo upravo to: zemlja u razvoju, jer smo još uvek daleko od potencijala koje imamo.
Za brži razvoj neophodan uslov je povećanje udela investicija u raspodeli društvenog proizvoda. Sa sadašnjih 18% morali bismo dostići bar 25% na godišnjem nivou. Naši napori su dosad uglavnom bili usmereni na privlačenje stranih investicija, vrlo često sa potpuno neopravdanim subvencijama za zapošljavanje. Od stranih investicija ne treba odustati, ali treba više razvijati domaće, koristiti domaći kapital, kako materijalni (finansijski) tako i ljudski. Tako se bolje koriste domaći potencijali a profit ne odlazi u inostranstvo već ostaje u zemlji.
Nekome će ovo možda zamirisati na period planske privrede iz vremena socijalizma. I tačno je, ima elemenata koji su (brzopleto) napušteni. Opet je Kina najbolji primer. Ali mislim da postaje vrlo jasno da ultra neoliberalizam ne daje željeno rešenje i da se ono može naći u hibridu ove dve strateške pozicije.
Broj 42, jul-avgust 2017
Nije popularno reći, pošto je opozicioni mejnstrim sasvim drugačiji, ali evo – neće Ana Brnabić na mestu premijera biti isto što je bio Mirko Cvet...
Broj 42, jul-avgust 2017
Budžet Beograda težak je 90 milijardi dinara (oko 730 miliona evra). Da li znate kako se troši taj novac? Ako ne znate, ovo je možda kolumna za vas...
Broj 42, jul-avgust 2017
Ispostavilo se da život piše ne samo drame, već da mu prilično dobro idu i ironije. Tako Beograd 2017. godine ima situaciju u kojoj mu na jednom kr...
Broj 42, jul-avgust 2017
U trenutku kada se usled unutrašnjih problema unutar same EU punopravno članstvo Srbije čini sve daljim a razočarenje Unijom postaje sve veće, uz p...
Broj 42, jul-avgust 2017
Tvorac poljskog reformskog čuda, koje je dokaz da šok terapija može da daje rezultate, poručuje srpskoj vladi da privatizuje državna preduzeća, jer...
Broj 42, jul-avgust 2017
Moglo bi se reći da je grad viđen kao plen. Političare nema ko da "udari po prstima", da ih zaustavi. Prostor je neobnovljiv resurs, nenadoknadiv! ...
Broj 42, jul-avgust 2017
Kreditni portfolio banaka u Srbiji značajno je pogoršan. O tome najbolje svedoči oko 3,5 milijardi evra nenaplativih potraživanja, što je više od 1...
Broj 42, jul-avgust 2017
Veliki problem za poslovanje savesnih firmi u Srbiji predstavlja činjenica da gotovo svaka treća firma u svojim finansijskim izveštajima ne pokazuj...
Broj 42, jul-avgust 2017
Pomeranje rokova za završetak Koridora 10, odnosno putnih pravaca ka Makedoniji i Grčkoj na sredinu 2018. godine, nije iznenađenje, pošto su do sad...
Broj 42, jul-avgust 2017
Sto mladih lidera iz cele Srbije, predstavnika kompanija i studenata različitih fakulteta, okupilo se 26-28. maja na Forumu mladih lidera Srbije 20...
Broj 42, jul-avgust 2017
Kod nas u kompaniji se dosta radi, traže se red i disciplina, poštovanje. Možda nekima smeta što mi tako radimo, ali drugačije ne mogu, jer sam tak...
Broj 42, jul-avgust 2017
Prvi koraci bile su analize, čime raspolažemo i na koji način trošimo energente. Na osnovu pokazatelja praćenja potrošnje i stanja postojeće opreme...
Broj 42, jul-avgust 2017
Povodom 80 godina Ekonomskog fakulteta u Beogradu održana međunarodna konferencija "Ekonomska politika za brz, inkluzivan i održiv razvoj” na kojoj...
Broj 42, jul-avgust 2017
Veštački med je naneo katastofalnu štetu pčelarstvu. U Gornjoj Trnavi je jedan čovek 80-ih godina počeo da pravi lažni med, ubrzo se udružio i sa k...
Broj 42, jul-avgust 2017
Oko 15 odsto ukupne populacije ne može grejanjem da obezbedi odgovarajuću temperaturu u svojim stanovima, što mereno preko prosečnog broja članova ...
Broj 42, jul-avgust 2017
Nikada nije imao dobre ocene u školi, ali zato već 11 godina radi 80 sati nedeljno. Prvi model drona napravio je kad je imao 26 godina u svojoj stu...
Broj 42, jul-avgust 2017
Dugogodišnji sudski postupci i teška naplata potraživanja uvode ozbiljnu pravnu nesigurnost koja ne samo da odvraća ozbiljne strane investitore, ne...
Broj 42, jul-avgust 2017
Nakon što je završila Stomatološki fakultet u Beogradu, Biljana Gavrilović odlučila je da medicinsku uniformu zameni vojnom, bar privremeno. Upisal...
Broj 42, jul-avgust 2017
Da li je zaista nekoga iznenadila odluka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da ministarku državne uprave i lokalne samouprave Anu Brnabić predlo...
Broj 42, jul-avgust 2017
Poluuronjiva platforma (semi-submersible) za smeštaj 500 ljudi u stvari je ploveći hotel tj. flotel (floatel/floating hotel), višespratnica na vodi...
Broj 42, jul-avgust 2017
Nekad najprisutniji Rusi, najbogatiji, a kad se all-inclusive napiju, onda i bahati, proredili su posetu nakon pada aviona u Šarm el Šeiku pre neku...
Nema komentara