
Kolumna Biljane Stepanović
Konačno razvrstavanje
Broj 48, mart 2018
Nema ovo veze više sa politikom. Na delu je kulturološka, civilizacijska, pa ako hoćemo i antropološka podela na ljude koji misle da je zarad vlast...
Pre nekog vremena čitao sam naučnu studiju o tome kako je jedan od najvećih problema Srbije za uspešnije privlačenje kvalitetnih stranih investicija (onih koje stvaraju i neku dodatnu vrednost za društvo od pukog i skoro po pravilu subvencionisanog radnog mesta) nedostatak menadžerskog kadra srednjeg nivoa. Taj menadžerski kadar srednjeg nivoa, što ne reći i to, to su ljudi iz one generacijе koju smo pobili/razjurili/raselili kojekakvim Vukovarima, Sarajevima i Dubrovnicima 90-ih godina prošlog veka u epizodi „Ne umemo da radimo, al` umemo da se bijemo". Tih ljudi nema (gle čuda).
Vreme teklo, uradilo se na rešavanju problema није ništa. „Država" toliko nema želju da ovo reši, da uporno nastavlja da umišlja sopstvenu bitnost i da praktikuje apsolutno sulude prakse za otežavanje svakog povratka – od kojih je možda najbesmislenija i najpoganija mera čuvena nostrifikacija diploma za potrebe zapošljavanja. Jer, OTKUD MI DA ZNAMO da Oksford ili Hajdelberg ne izdaju lažne diplome, pa da nam u JKP Groblja i pijace u Obrenovcu radi neko sumnjive diplome (meanwhile, taj sistem toliko super funkcioniše da nam se recimo desio i slučaj „lažnog Norvežanina").
Univerzitet u Sremskoj Kamenici štancuje doktore nauka ko blesav, a mi sumnjamo šta li radi Kembridž. Kako se nije uradilo ništa na rešenju, problem je, ju kako to, eskalirao. Krenulo da odlazi i bega sve što ume pertlu da zaveže. Od lekara do šlosera. Sa nedostatka menadžmenta srednjeg nivoa došli smo na nedostatak bilo kakvog menadžmenta.
Pojavila se tako i teorija koja kaže da ako je pre 10 godina (što zbog nedostataka u obrazovnom sistemu, što zbog opšte bežanije) u proseku svako od nas zaposlenih u Srbiji radio jednu poziciju iznad svojih mogućnosti, danas, bogami, radimo u proseku na poziciji na kojoj nam trebaju i dva puta veća znanja i kompetencije od onih koje imamo. Opet, u proseku.
Ko je ikada bio u banci, na šalteru ili stao pred kasu u supermarketu, otprilike zna o čemu se priča ovde. Znate ono kad odete u banku pa hoćete bilo šta što nije standardna usluga podizanja/uplate novca - pa se prvo radnica krene znojiti, pa nervoziti, pa pozivati u pomoć. Pa se stvori konzilijum ispred njenog kompjuterskog monitora – pa ona jadna sedi, uhće i klikće panično mišem po ekranu, drugi što je doš’o sa šaltera pored vrti glavom u neverici zašto od njega traže da reši problem Higsovog bozona i sovjetuje ovu gde da se klikće vođen čistom intuicijom, dok je treća na telefonu zove nekog četvrtog u pomoć... e o tome govorim!
Ovo za posledicu ima pucanje sistema po svim šavovima. To je još drug Marks primetio kroz teoriju raskoraka proizvodnih snaga i mogućnosti. Drug Marks tako kaže da je ono što sledi u ovom slučaju - revolucija. Ali, umirimo se, u doba druga Marksa nije postojao rijaliti, pa je od revolucije izvesnije čak i da vaskrsne sam Marks.
Prošle nedelje, zaboravio sam karticu na bankomatu, koji ju je potom „pojeo" kao preventivnu meru zaštite klijenata od njih samih. To je bilo nedelju dana pre momenta kad pišem tekst. Od tada kartice njet. Iz kol centra dobijam otprilike ovakve sovjete: da sedim gde sam, KAD karticu izvade, TAD će mi poslati SMS da dođem po nju. AKO, pak, prođe NEKO vreme, a banka se ne javi SMS porukom (jer zašto bi), JA onda, ipak, da ne čekam više SMS, on izvesno neće doći, nego da budem veći čovek i pozovem opet ja njih, i da se raspitam za moje kartice zdravlje. Gde je, kako je, kako joj je u školi, jel ima dečka i već po redu. Bez sve šale.
Sistem smo, dakle, uspostavili na papiru, ali nemamo s kim da ga sprovodimo. OK, razumem. A kad ćete je izvaditi, makar okvirno, pitam u razgovoru koji se snima radi poboljšanja usluge. E to je, vidiš, komplikovano za reći. Posebno imajući u vidu trenutnu geostratešku situaciju u svetu koja se komplikuje i usložnjava iz minuta u minut. Jer, šta ako oni krenu da je vade, a Kim Džong Un izazove nuklearni holokaust? Ili padne burza u Singapuru. A nije da nije moguće. Ne bi oni, zato, da obećavaju ništa. Nego najbolje da se strpimo. OK.
Ja razumem da je banku baš briga za moju komociju. Nisu me oni tukli po ušima da zaboravim karticu. Na šta bi to sad ličilo kad bi banka izlazila u susret svojim klijentima brzo i na vreme i kakav bi to javašluk bio! Ali kako je moguće da banku ne zanima da klijentu, zbog svog profita, omogući da što pre koristi karticu, e to ne razumem.
U stvari lažem, razumem. To je ono o nedostatku kadra sa početka, rada na dva puta zahtevnijem mestu od obrazovanja ... Možda bi i hteli oni da budu poslovniji, ali aman, kako i s kim?
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Broj 48, mart 2018
Nema ovo veze više sa politikom. Na delu je kulturološka, civilizacijska, pa ako hoćemo i antropološka podela na ljude koji misle da je zarad vlast...
Broj 48, mart 2018
Dva nedavna događaja su me podstakla da pišem o ovoj temi. Prvo, iz Evropske unije se pominje 2025. godina kao moguća godina pristupanja Srbije Evr...
Broj 48, mart 2018
Krajem januara, na sastanku u Turskoj između predsednika Erdogana i Vučića kao i bošnjačkog člana predsedništva BiH Izetbegovića postignut je „dogo...
Broj 48, mart 2018
Posle dve propale prodaje Telekoma Srbija, veliko je pitanje šta sad. Ne možete tek tako treći put izaći pred kupce i očekivati da vas shvate ozbil...
Broj 48, mart 2018
Postoje biznisi u Srbiji koji su dokazali da mogu uspeti globalno, da mogu da upotrebe najkvalitetnije domaće stručnjake da stvore dobar proizvod. ...
Broj 48, mart 2018
Kad se Etihad zbog svojih problema u poslovanju povukao sa evropskog tržišta, zašto nije izašao i iz Er Srbije? Moguće je da će se to dogoditi – uo...
Broj 48, mart 2018
Tužna sudbina preduzeća privatizovanih po Zakonu o svojinskoj transformaciji - ZOST-u (u kojima je u samo retkim slučajevima akcionarima isplaćena ...
Broj 48, mart 2018
Nedavno je Evropska komisija uputila oštre kritike Srbiji i zemljama u regionu zbog stanja u oblasti vladavine prava i borbe protiv korupcije. I pr...
Broj 48, mart 2018
Ako vam je do sada, da biste se bavili trgovinom novcem, bilo potrebno znanje nekog brokera ili bankara, od sada - ili je bolje reći ubuduće - za ...
Broj 48, mart 2018
Marković svoj mentorski posao radi bez nadoknade. On je pratio studentske timove gotovo na svim takmičenjima i kaže da uživa u njihovom uspehu. Sma...
Broj 48, mart 2018
Organska hrana je jedina roba za kojom je tražnja u svetu rasla čak i u periodu ekonomske krize 2008, a uz lagano ubrzanje taj trend traje i danas....
Broj 48, mart 2018
Mog oca su na pecanje pozvali ljudi iz ovih krajeva i prolazili su pored dva državna izvora termalne vode u Bogatiću. Ovo ovde je jedan od tri najb...
Broj 48, mart 2018
Za prva obeštećenja oduzete imovine koja ne može biti vraćena u naturi, budžetom za 2018. godinu planirane su dve milijarde dinara. To je iznos koj...
Broj 48, mart 2018
„Nova ekonomija" će tokom 2018. godine objavljivati seriju tekstova o funkcionisanju zdravstvenog sistema Srbije, u okviru EU projekta podrške medi...
Broj 48, mart 2018
Direktorica beogradskog Centra za kulturnu dekontaminaciju, dramaturškinja Borka Pavićević, već tri decenije ponavlja istu pjesmu, onu Martina Niml...
Broj 48, mart 2018
I sama nesigurna da li vadi porodične slike iz ormara ili govori o događajima koji su „uramili" sudbinu hiljadama ljudi i celoj zemlji, tokom decen...
Broj 48, mart 2018
Koliko smo puta čuli izreku da odelo ne čini čoveka. Na to bi cinici odgovorili – ne čini, ali ga sačinjava. Ono što je važno znati, jeste činjenic...
Broj 48, mart 2018
Za nepunih pet meseci počinje Svetsko prvenstvo u fudbalu. Ova manifestacija će tokom trideset dana promeniti životni ritam mnogih pojedinaca, paro...
Broj 48, mart 2018
Mnogi od nas, pored silnih poslova, misle da je vežbanje samo još jedan izdatak i gubljenje vremena. Međutim, oni koji su probali jogu i slične veš...
Broj 48, mart 2018
I moj drug slikar davno je nekada pripadao vikend tragačima za vrednim delima. Dvadeset godina je svake subote odlazio na Bubanj potok, kaže, i niš...
Nema komentara