
Kolumna Biljane Stepanović
Čemu služi rekonstrukcija vlade
Broj 49, april 2018
Ovako je išla cela stvar sa tom rekonstrukcijom Vlade Srbije: Prvo se premijerka Ana Brnabić prenemagala pred novinarima da ne shvata dokle će da ...
Broj 49, april 2018
Tamara Nikčević
0 komentara
Sudeći po rezultatima nedavno završenih izbora za Skupštinu grada Beograda, izgleda da je narodni heroj Jugoslavije, akademik i publicista Vladimir Dedijer, imao pravo kada je, krajem šezdesetih godina prošloga vijeka, odgovarajući na pitanje legendarne novinarke londonskog Tajmsa, gospođe Dese Trevisan, hoće li u SFRJ konačno biti organizovani višestranački izbori, kazao da jugoslovenskim narodima nikad nije ni bilo mnogo stalo do višepartizma.
„Mi nećemo pluralizam, kako ne razumete?!", čudio se Dedijer. „Nama je nekomforno to stalno preletanje iz opozicije u stranku na vlasti. Ovako, jedna partija… Što je sigurno, sigurno je!"
U to vrijeme „jedna partija" bila je Savez komunista Jugoslavije (SKJ); danas je to Srpska napredna stranka (SNS) Aleksandra Vučića, koja je na izborima u Beogradu osvojila čak četrdeset i pet procenata glasova građana izašlih na birališta.
„U Srbiji danas postoji više od stotinu registrovanih stranaka, tako da, makar formalno, ne možemo govoriti o jednopartijskom sistemu. Istovremeno, sudeći po dominaciji i uticaju jedne stranke, odnosno jednog čoveka, ovo zaista liči na jednopatizam", kaže predsjednik Nove stranke Zoran Živković. „Za razliku od opozicije, Aleksandar Vučić je i za beogradske izbore uspeo da sve svoje birače izvede na birališta."
Prvo, od početka višestranačja, Srbija je podeljena na dve grupe: na liberalnu i na konzervativnu. Ne verujem da onaj ko je devedesetih godina glasao za Demokratsku stranku danas podržava Aleksandra Vučića...
Da, da, imate pravo… Ti preletači ipak su malobrojni. Isto tako, verujem da je veoma malo nekadašnjih glasača Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja koji danas podržavaju DS. Ako smo, dakle, decenijama ukopani u iste rovove – a jesmo – pitanje svih izbora je ko će uspeti da izvede više glasača na birališta. Ko ih izvede više, taj je pobednik.
Očito da opozicija radi loše, tj. da joj ne polazi za rukom da u dovoljnoj meri motiviše svoje glasače. Doduše, naše političko delovanje ozbiljno otežava činjenica da nam je, ukidanjem prava na objektivno informisanje javnosti, uskraćena mogućnost da javno iznesemo svoj program, svoje planove i stavove koje zastupamo. Kontrolisani mediji neprekidno vode najprimitivniju, najbrutalniju kampanju protiv opozicije i njenih lidera. Neki će reći – da, ali tako je bilo i devedesetih. Nije!
Prvo, devedesetih su građani imali dobro mišljenje o opoziciji; verovali su nam uprkos režimskoj propagandi. U međuvremenu, napravljene su mnoge greške, povučeni su brojni pogrešni potezi; neki od tadašnjih opozicionih političara ušli su čak i u kriminal… Kada na sve dodate hajku koju Vučićeva vlast konstantno vodi protiv nas i kada onda čujete „argument" – ma, svi su isti, dobijate rezultat koji smo dobili 4. marta 2018. Nije tajna da se u društvu oseća opravdana apatija, beznadežnost. Ljudi misle da njihov glas ne može ništa da promeni. A može! Na kraju, moram da kažem i to da se bojim da se iza odluke o bojkotu glasanja krije i izvesna neodgovornost građana, koji očito veruju da na taj način kažnjavaju Vučića, Đilasa, mene… Ne, oni tako kažnjavaju sebe; ne utiču na našu, već na svoju sudbinu i na sudbinu svoje dece.
Taj rezultat je zaista teško objasniti. Lično, nisam mogao ni da pretpostavim da će u Beogradu naša koalicija ostati ispod cenzusa. Pre izbora smo razgovarali, pokušali da predvidimo rezultate i dobro se sećam da sam rekao da bi za naš politički savez sve ispod deset procenata bilo loše i neočekivano. A opet… Možda ljudi nisu mogli da razumeju nešto što je u neku ruku zaista delovalo nespojivo.
Nastavak teksta možete pročitati u 49. broju štampanog izdanja časopisa "Nova Ekonomija".
Broj 49, april 2018
Ovako je išla cela stvar sa tom rekonstrukcijom Vlade Srbije: Prvo se premijerka Ana Brnabić prenemagala pred novinarima da ne shvata dokle će da ...
Broj 49, april 2018
Otvoreno pismo inicijativi za podizanje spomenika Slobodanu Miloševiću Poštovani / Poštovana, Najpre želim da vam čestitam na vašoj hrabroj inic...
Broj 49, april 2018
Izborne pobede u poslednjih nekoliko godina Aleksandar Vučić koristi kako bi uspostavio autoritativan sistem rukovođenja državom. Nakon uklanjanja...
Broj 49, april 2018
Postavlja se pitanje da li treba da rađamo decu, jer kada se rode gde će raditi ako sve bude automatizovano. Iskustva moje kompanije su takva da na...
Broj 49, april 2018
Dok Fiskalni savet postavlja logično pitanje – kako je to samo u Srbiji moguće da kod ovako visokog rasta zaposlenosti (prema zvaničnim statistički...
Broj 49, april 2018
Kružile su procene da u Srbiji postoji više od 7.000 preduzeća sa društvenim kapitalom koja mogu biti predmet privatizacije. Na kraju, u postupku p...
Broj 49, april 2018
Dobar karikaturista nikako nije „samo crtač". Ne - da bi napravio dobru karikaturu, i te kako mora dobro da poznaje različite discipline i da bude ...
Broj 49, april 2018
Pored čuvenih gubitaša, kao što su Putevi Srbije, RTB Bor ili Železara, kojima se bavi cela država, „ispod haube” krije se još jedan, ne manje ozbi...
Broj 49, april 2018
"Mislim da je glavni razlog ćutanja dela akademske zajednice strah. U tome ih donekle i razumem. Meni je čak u Nemačku redakcija provladinog tab...
Broj 49, april 2018
Po novom obračunu prosečna zarada će biti nešto niža, a samim tim i mnoga socijalna davanja. U prosek se više neće računati nagomilani zaostaci za...
Broj 49, april 2018
U martu je Imapct hab privodio kraju odabir pet od deset najboljih započetih startapova koji će biti u programu akceleracije, odnosno osnaživanja b...
Broj 49, april 2018
Kako se finansira zdravstveni sistem u Srbiji Građani koji nemaju novca za odlazak kod privatnika, često se nalaze u nerešivoj situaciji – iako su...
Broj 49, april 2018
Propaganda jeste prisilna sugestibilnost. To je naturanje jedne političke ideje, političke opcije ili jednog političkog kandidata svim zakonom dozv...
Broj 49, april 2018
Ministarstvo za Evropu i spoljne poslove je 2015. godine prihvatilo ideju Alena Dikasa, jednog od najpoznatijih francuskih kuvara, da gastronomsku...
Broj 49, april 2018
Vizuelni umetnik i reditelj Lazar Bodroža ima razloga da bude zadovoljan. Njegov debi film Ederlezi Rising je na ovogodišnjem Festu osvojio nagradu...
Broj 49, april 2018
Kako je nastao ovaj neobičan biznis? Te godine, masovna histerija za novim modelom Iphone-a bila je tolika da su je ljudi poredili sa „crnim petkom...
Broj 49, april 2018
Lubardine slike koštaju od 10.000 do 20.000 evra, zavisi od formata. Izazov su za falsifikatore. Postoji lanac. Naručilac, pa osoba koja slika, pa ...
Broj 49, april 2018
Ovaj 24-godišnji momak, student Tehnološko/metalurškog fakulteta, odsek za tehnologiju materijala, još kao srednjoškolac je naučio da šije. Odeću s...
Nema komentara