
Kolumna Biljane Stepanović
Čemu služi rekonstrukcija vlade
Broj 49, april 2018
Ovako je išla cela stvar sa tom rekonstrukcijom Vlade Srbije: Prvo se premijerka Ana Brnabić prenemagala pred novinarima da ne shvata dokle će da ...
Poštovani / Poštovana,
Najpre želim da vam čestitam na vašoj hrabroj inicijativi da se naša tranzicijom napaćena Otadžbina oduži svom najvećem sinu Slobodanu Miloševiću kakvim spomenikom na luksuznoj lokaciji. S tim u vezi imao bih neke konstruktivne predloge na koji se način možemo odužiti našem nikad neprežaljenom Predsedniku Slobodanu.
Najpre, Predsednik Slobodan nije svako – to je svima slobodarima jasno. Nije on ni Đura Jakšić, ni Nikola Tesla, a ni, sačuvaj bože, knjaz Mihailo, pa da mu se, kao ovoj istorijsko-kulturnoj šuši, u prestonici diže tamo neki običan spomenik ili neka bedna bistica oko koje će se skupljati drogirana omladina ili ne daj bože studenti.
Predsednik Slobodan je bio nešto posve posebno u našoj povesti i zaslužuje takav, posve poseban, spomenik. Dakle potrebno nam je nešto u najmanju ruku velelepno, spomenički kompleks, za početak, koji će spominjati Predsednika, edukovati buduće generacije o Predsedniku i ulivati strahopoštovanje koje Predsednik zaslužuje.
U tom smislu nameće mi se ideja pokretnog spomenika Miloševiću. Ovaj koncept opisaću ukratko – mada se radi o posve novoj i svežoj ideji u oblasti memorijalne arhitekture. Pokretni spomenik bi činio jedan beli kombi, bez registarskih tablica, koji bi kružio gradom. Registarske tablice ne stavljamo jer je to aluzija na vanserijski kalibar našeg Predsednika.
Dalje, taj bi kombi išao po gradu i svaki dan birao jednog građanina, baš kao što je sudbina nama odabrala Predsednika da nas vodi. Srećni građanin bi po izboru bio gepekovan i odvezen na Frušku goru, gde bi mu potom u jednoj rupi za potiljak zalepili vaučer za povratnu kartu do Beograda.
Osim što bi se na ovaj način postigla dnevna interakcija sa građanima koje je Predsednik najvećma voleo, otvorila bi se i radna mesta i stimulisao turizam i van Beograda, kao i posrnuli autobuski transport u Sremu, što je baš vin-vin. Ovaj predlog vam dostavljam pod šifrom „krečana".
Tu, međutim nikako nije kraj, kao što kraja nema ni sa Miloševićem, bez obzira na to što njega nema u istoj fizičkoj dimenziji sa nama.
Kako je svima dobronamernima poznato da je Predsednik bio Progres, a Progres Predsednik, to ne bi bilo loše da se Predsednik predstavi i u vidu ogromne mašine, koja, poput one mašine za izbacivanje tenis loptica, izbacuje vekne hleba. Postament bi ovde mogao biti od semberijske bele tehnike, slavonskog hrasta, pločica iz bazena Tereze Kesovije ili traktorskih prikolica prognanika iz „Oluje" – već u zavisnosti od toga koliko će kompleks imati hektara. Tu bi se narod okupljao i tukao za hleb koji mašina izbacuje i tako slavio zaostavštinu našeg Predsednika. Mogla bi tu da bude i glumica maskirana u bankarku B. Vučić koja ide i džepari građane, čisto da dodatno osetimo ukus epohe.
Ovo bi isto imalo višestruku korist za naš grad – najpre, predstavilo bi turistima i pokolenjima epohu i čuvene tuče za hleb nasred Trga republike, a potom, ovakav spomenički kompleks bi vršio važnu socijalnu funkciju u sadašnjosti, jer bi hranio gladne i nezaposlene građane. Na taj način bismo lepo povezali istoriju i sadašnjost, uzroke i posledice. Predlog je podnet pod šifrom „bonovi za lebac".
Ukoliko je novac problem, uprkos tome što je iza Predsednika Slobodana ostao zdrav bankarski sistem, gotovo ni dinar javnog duga i privreda koja je izvozila gde je htela, i tu nudim rešenje! Naime, Predsednik je usrećio na desetine hiljada građana naše zemlje i obezbedio im lep, kvalitetan i miran život u zemljama Zapadne Evrope, Kanade ili Australije, pa bi bio red da mu oni izraze svoju zahvalnost na funkcionalnom zdravstvu, obrazovanju i tržištu rada koje im je omogućeno u tim zemljama, tako što će platiti spomenik svom dobrotvoru.
Što mi u Srbiji da plaćamo kad je njima tamo zbog Predsednika bolje. Mi možemo da finansiramo jednu manju kopiju spomenika koji bi kao žena spomenik ovom našem spomeniku bio instaliran recimo u Moskvi, koju je predsednik jako voleo. Moskvu, ne i ženu, mada i ženu.
Za sam kraj, nadam se da ćete moje konstruktivne predloge uzeti u razmatranje i da ćemo se na pravi način odužiti čoveku koji nas je kao društvo toliko zadužio.
S željama za uspešnu i što bržu realizaciju našeg projekta...
Broj 49, april 2018
Ovako je išla cela stvar sa tom rekonstrukcijom Vlade Srbije: Prvo se premijerka Ana Brnabić prenemagala pred novinarima da ne shvata dokle će da ...
Broj 49, april 2018
Izborne pobede u poslednjih nekoliko godina Aleksandar Vučić koristi kako bi uspostavio autoritativan sistem rukovođenja državom. Nakon uklanjanja...
Broj 49, april 2018
Postavlja se pitanje da li treba da rađamo decu, jer kada se rode gde će raditi ako sve bude automatizovano. Iskustva moje kompanije su takva da na...
Broj 49, april 2018
Dok Fiskalni savet postavlja logično pitanje – kako je to samo u Srbiji moguće da kod ovako visokog rasta zaposlenosti (prema zvaničnim statistički...
Broj 49, april 2018
Kružile su procene da u Srbiji postoji više od 7.000 preduzeća sa društvenim kapitalom koja mogu biti predmet privatizacije. Na kraju, u postupku p...
Broj 49, april 2018
Dobar karikaturista nikako nije „samo crtač". Ne - da bi napravio dobru karikaturu, i te kako mora dobro da poznaje različite discipline i da bude ...
Broj 49, april 2018
Pored čuvenih gubitaša, kao što su Putevi Srbije, RTB Bor ili Železara, kojima se bavi cela država, „ispod haube” krije se još jedan, ne manje ozbi...
Broj 49, april 2018
"Mislim da je glavni razlog ćutanja dela akademske zajednice strah. U tome ih donekle i razumem. Meni je čak u Nemačku redakcija provladinog tab...
Broj 49, april 2018
Po novom obračunu prosečna zarada će biti nešto niža, a samim tim i mnoga socijalna davanja. U prosek se više neće računati nagomilani zaostaci za...
Broj 49, april 2018
U martu je Imapct hab privodio kraju odabir pet od deset najboljih započetih startapova koji će biti u programu akceleracije, odnosno osnaživanja b...
Broj 49, april 2018
Kako se finansira zdravstveni sistem u Srbiji Građani koji nemaju novca za odlazak kod privatnika, često se nalaze u nerešivoj situaciji – iako su...
Broj 49, april 2018
Propaganda jeste prisilna sugestibilnost. To je naturanje jedne političke ideje, političke opcije ili jednog političkog kandidata svim zakonom dozv...
Broj 49, april 2018
Ministarstvo za Evropu i spoljne poslove je 2015. godine prihvatilo ideju Alena Dikasa, jednog od najpoznatijih francuskih kuvara, da gastronomsku...
Broj 49, april 2018
Vizuelni umetnik i reditelj Lazar Bodroža ima razloga da bude zadovoljan. Njegov debi film Ederlezi Rising je na ovogodišnjem Festu osvojio nagradu...
Broj 49, april 2018
Sudeći po rezultatima nedavno završenih izbora za Skupštinu grada Beograda, izgleda da je narodni heroj Jugoslavije, akademik i publicista Vladimir...
Broj 49, april 2018
Kako je nastao ovaj neobičan biznis? Te godine, masovna histerija za novim modelom Iphone-a bila je tolika da su je ljudi poredili sa „crnim petkom...
Broj 49, april 2018
Lubardine slike koštaju od 10.000 do 20.000 evra, zavisi od formata. Izazov su za falsifikatore. Postoji lanac. Naručilac, pa osoba koja slika, pa ...
Broj 49, april 2018
Ovaj 24-godišnji momak, student Tehnološko/metalurškog fakulteta, odsek za tehnologiju materijala, još kao srednjoškolac je naučio da šije. Odeću s...
sava šaronjić
Запањен сам мегаломанијом Твог цинизма!Када тако оштроумно коментаришеш личност Слободана Милошевића и његову,наводно криминалну прошлост,надам се да твоје памћење као осведоченог пацифисте,досеже и до дунавско--подледно зимске прошлости хортијевске демократије . Можда сматраш да би је требало увести сваке зиме,онако успут покретно од града до града,наравно у Србији.Или мислиш да би то требало брже увести?