Vesti iz izdanja

29.04.2020. 19:49

Autor: Dragan Milivojević

Iran

Zemlja koja ostavlja bez daha

Ovo je mesto direktnog suočavanja s vremenom prastarih slavnih dinastija od Ahemenida, pa Sasanida, Safavida, Afšanida. Srce grada je zaista ogledalo persijske kulture. Svaki kamen u Kašanu star je nekoliko stotina godina, pa je i šetnja ulicama pravi doživljaj. Drevne kuće i zidane ograde građene su i od gline i zemlje, tako da imate utisak da se grad stalno razgrađuje i ponovo zida

U  momentu sveopšteg  ograničenja kretanja retki su ljudi, ne samo u Srbiji, već što bi se reklo „all over the world“, koji ne pomišljaju sa setom na putovanja. Negde… Možda u Iran, jednu od kolevki civilizacije. Ne pominjemo tek tako ovu zemlju, koja se u doba Pahlavijevih zvala Persija, a potom se vratila svom izvornom imenu, jer je Iran nedavno bila moja odredišna tačka na globusu. Jasno je da je sad bilo kakva kalkulacija o putovanjima ravna snu. 

Iranci imaju tu kulturu da otkrivaju svaki kutak svoje države velike skoro kao Evropa. Prostire se od Kaspijskog mora na severu, do Persijskog zaliva i Indijskog okeana na jugu.

Neposredno pred pandemiju imao sam sreću da bar malo upoznam Iran i Irance. Reč je o jednom posebnom, gostoljubivom narodu sa izraženim emocijama prema sopstvenoj zemlji. Ti prijateljski nastrojeni ljudi su moje najveće otkriće. Pečat ove zemlje su: milioni tepiha u koje je utkana prava umetnost, fascinantna arhitektura, mauzoleji književnih i filozofskih genija, vrtovi i raskošni pejzaži koji se smenjuju i svedoče o fascinantnoj moći prirode, ali susret sa iranskim leopardom, neprikosnovenim gospodarem bespuća i ugroženom vrstom, jedan je od onih događaja koji se dožive jednom u životu.

Zabrinuto sam pratio šta se dešava sa mojim novim prijateljima nakon što je virus kovid-19 prodro na tlo Eran-šahr (Iranske domovine) i počeo svoj smrtonosni pohod. A zaraza je krenula, kako sam saznao, od Kašana, prve oaze centralne iranske pustinje. Mističan grad, jedan od onih u kome se prave najlepši persijski tepisi. Na četiri sata od Teherana ovo je mesto gde vreme stane kada uđete u stari Bazar i doživite kulturološki šok. U dubini viševekovnih zidina netaknuti hamami pretvoreni u restorane sa hranom koja se služila daleko pre šahova iz loze Pahlavi. Tokom kupovine na egzotičnim tezgama nezaobilazno osveženje bila nam je ružina voda. Možete je piti svuda u Iranu, ali je Kašan najpoznatiji proizvođač ovog napitka, kao i sasušenih latica kojima ćete ga pripraviti u sopstvenom domu.

Ovo je mesto direktnog suočavanja s vremenom prastarih slavnih dinastija, od Ahemenida, pa Sasanida, Safavida, Afšanida. Srce grada je zaista ogledalo persijske kulture. Svaki kamen u Kašanu star je nekoliko stotina godina, pa je i šetnja ulicama pravi doživljaj. Drevne kuće i zidane ograde građene su i od gline i zemlje, tako da imate utisak da se grad stalno razgrađuje i ponovo zida. Najinteresantnija mesta za turiste su već pomenuti Bazar Eminu-d-dule i istorijske bogataške kuće sa predivnim vrtovima. Najlepša je Fin bašta, palata sa mirisnim vrtovima i fontanama. Voda je centralno obeležje persijskih vrtova, čiji dizajn je star dve hiljade godina, od Kira Velikog. Bili su uzor za arapske vrtove u Andaluziji i mogulske u Indiji. Svaka bašta miriše na narandže, limun, ruže…  Pune su ptica za koje su ljudi tamo kultno vezani, a poete i umetnici ih slave vekovima u svojim delima. Velika drvena okovana vrata kojima se ulazilo u dvorišta palata i bašti imala su dve vrste „zvona“ – jedno za muškarce koje proizvodi dublji i jači zvuk, kad se lupa njime po vratima, i drugi za žene. Alke za udaranje različite veličine i bata najavljivale su kojeg je pola posetilac, a i danas su u upotrebi na vratima u lavirintu drevnog Jazda.

Put za Jazd, sedište preostalih zoroastrijanaca, stare religije Irana pre prodora islama, vodi preko Esfahana. To je jedan od najlepših gradova koje sam do sada obišao na ovoj planeti. Boravak u Esfahanu posebno je obojio naš prijatelj doktor Siamek Pakzad, koji je svojevremeno završio medicinu u Beogradu i govori odlično srpski. Doktor Siamek je sve vreme našeg boravka u Iranu poput oca bdeo nad svakim našim korakom, trudio se da nam boravak učini što lepšim, putovanje atraktivnijim, svaki prohtev ostvarivim. Siamek je pravo ogledalo svog naroda. Jednom kada se otisnete u persijsku čaroliju, činite to bez straha i nemojte odbiti bilo koji ljubazni poziv na čaj ili sladoled od šafrana. Od srca će vas častiti i ljubopitljivo vas ispitati o svemu.

Nastavak teksta možete pročitati u 70. broju štampanog izdanja časopisa „Nova Ekonomija“. 

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.