
Kolumna Biljane Stepanović
Hajde Jano kuću da prodamo
Broj 73, septembar 2020.
Verovali ili ne, predsednik države Srbije Aleksandar Vučić ovo je stvarno izjavio: izgradnja nacionalnog stadiona, od svih stvari koje bi nam bile ...
Broj 73, septembar 2020.
Lana Engel, MSc psiholog, ACT terapeut
0 komentara
Da bi se umirili, ljudi često pribegavaju preuzimanju uloge žrtve. Uloga žrtve smiruje jer oslobađa odgovornosti. Ali, dugoročno je izuzetno samorazorna, ona zaustavlja svaki dalji razvoj, i lični i društveni. Jer kada smo žrtva, onda su nam drugi krivi, a mi možemo spokojno da sedimo i ništa ne preduzimamo
Da li vas intrigira činjenica koliko je kod nas već od 90-ih godina prošlog veka, pa evo do danas, prošlost „u modi“? Da li vam je čudno što se istoričari ne skidaju sa medija i što su, kako reče jedan od njih, postali „superselebritiji“?
Sa druge strane i u suprotnosti sa popularnošću istorijskih tema, u javnom govoru ne obrađuju se baš mnogo teme o budućnosti, a posebno ne o praktičnom rešavanju životnih problema. Ako se iko bavi na primer temama novih naučnih otkrića i njihove primene u savremenom svetu, kao i njihovim posledicama po društvo u budućnosti, onda te emisije izgleda nemaju baš neku veliku popularnost niti gledanost.
Očekivalo bi se suprotno. Jer svaki živi fenomen (a društvo je takođe jedan, uslovno rečeno živ, odnosno dinamičan fenomen) ipak bi u cilju svog opstanka trebalo da se zanima više za budućnost nego za prošlost. Na prošlost nemamo više uticaja, ali na budućnost i te kako imamo. U poređenju sa srpskim medijima i društvenim diskursom, u Holandiji na primer teme koje se tiču sadašnjosti i budućnosti imaju mnogo bolju „prođu“ od tema iz prošlosti.
Kako to da smo upali u problem prežvakavanja davno završenih priča? Da li nam se to servira od strane vlasti, a „narod je glup i neobrazovan“ pa guta sve što mu se plasira (a što je teza mnogih intelektualaca), ili je možda (još) nešto drugo u pitanju?
Još je Frojd, pre više od sto godina, tvrdio da čovekom vladaju dve nagonske sile, eros i tanatos. Prevedeno na svakodnevni jezik, motivi stvaranja i razaranja.
I zaista, ako pogledamo ljudsku istoriju, ali i današnjicu, jasno je da se ljudi bore za preživljavanje i nastavak svoje vrste, ali oko tanatosa, tj. nagona za destrukcijom, još uvek postoje sporenja. Kada vidimo kakve sve loše stvari su ljudi spremni da urade drugim ljudima, ali ponekad i sebi samima, verovatno nam svima ponekad prolazi kroz glavu pitanje: da li smo mi ljudi neka samodestruktivna vrsta?
Od Frojdovog vremena je prošlo dosta vremena i psihologija je kao nauka dosta napredovala. Umesto o tanatosu, tj. nagonu za destrukcijom, danas pre govorimo o strahu, kao možda najjačem pokretaču, uslovno nagonu, kod čoveka (ali i drugih životinja). Da je strah možda osnovna, najjača i najprimarnija emocija, govori i to što je u klasifikaciji mentalnih poremećaja jedan ceo klaster poremećaja rezervisan samo za poremećaje straha (tzv. anksiozne poremećaje).
Strah je primaran za opstanak pojedinca. Praistorijski čovek (ili neka životinja u prirodi) ne bi dugo opstao bez osećanja straha. Strah je crvena lampica koja pali naše odbrambene reakcije, između ostalih i poznatu reakciju bega ili borbe (fight or flight response).
Verovatno se sada pitate kakve veze ima strah sa našom opsednutošću prošlošću i zanemarivanjem budućnosti? Pre odgovora, još jedna mala digresija koja se odnosi na prirodu igre kod dece (ali i mladunaca životinja). Roditelji su sigurno primetili da deca često igraju neke strašne igrice. Postoje i kompjuterske igre sa pucanjem, ubijanjem i slično. Igra često izaziva napetost i strah, ali deca je ipak uporno ponavljaju. Kroz ponavljanje mi ovladavamo veštinama. Ponavljanje strašnih situacija našoj psihi i mozgu služi da tu situaciju obradi i inkorporira u svoje funkcionisanje. Ponavljanjem strašna situacija postaje manje strašna i uz to ponavljanjem malo pomalo otkrivamo nova rešenja ili uvežbavamo neke korisne veštine u nošenju sa tom situacijom.
Broj 73, septembar 2020.
Verovali ili ne, predsednik države Srbije Aleksandar Vučić ovo je stvarno izjavio: izgradnja nacionalnog stadiona, od svih stvari koje bi nam bile ...
Broj 73, septembar 2020.
Auto-industrija i u Srbiji i u svetu posle pandemije više neće izgledati isto, već sada se uveliko menja. Njena dalja transformacija, koja će zahte...
Broj 73, septembar 2020.
Vlasnici firmi-mrtvaca koje su prinudno likvidirane početkom ove godine počeli su da dobijaju pretnje-opomene od strane beogradskog pravobranilaštv...
Broj 73, septembar 2020.
Većina firmi veruje da će se oporaviti u periodu do godinu dana. Najteže pogođeni sektori (turizam, saobraćaj i skladištenje, i kreativna industrij...
Broj 73, septembar 2020.
Povoljni ekonomski vetrovi koji su duvali do krize prestali su, a potezi vlasti u privrednoj sferi pokazali su da ona nema pravi odgovor na ekonoms...
Broj 73, septembar 2020.
U Švajcarskoj je mogao da živi zapadni san: radi u „fabrici ideja“, proputovao je ceo svet, zaradio puno novca, a onda mu to više nije bio motiv. U...
Broj 73, septembar 2020.
Ministarstvo finansija je u periodu nakon 2015. godine mesečno izveštavalo o postignućima ekonomije Srbije. Tako ste mogli da vidite ko su najveći ...
Broj 73, septembar 2020.
Megalomanski spomenik Stefanu Nemanji krucijalni je dokaz da imamo posla sa grupom ljudi koji ozbiljno mrze Beograd. Iako za sada još nisu uspeli...
Broj 73, septembar 2020.
Naš čovek kada reši da ode na odmor, on voli i da potroši, da pojede, da popije, da se provede. Stranac neće, on je limitirao svoj budžet, a pogoto...
Broj 73, septembar 2020.
Više od polovine preduzeća u Srbiji je značajno pogođeno krizom zbog pandemije korona virusa, a najugroženija su preduzeća sa manje od 10 zaposleni...
Broj 73, septembar 2020.
Ni nepristojni nadimci, ni lascivne šale, ni intimna pitanja, a ni neželjeni dodiri - ništa ne bi trebalo da bude prisutno na radnom mestu. A šta k...
Broj 73, septembar 2020.
Ja bih voleo da niko ne pomisli da mi želimo da se Železara u Smederevu zatvori. Zapošljava 5.200 ljudi, uz to 10.000 ljudi radi za kooperantska pr...
Broj 73, septembar 2020.
U svojoj novoj knjizi „Pokrov tame“, zasnovanoj na istinitim događajima, Dušan Miklja pripoveda kako se tokom prethodnih 50 godina trgovalo oružjem...
Broj 73, septembar 2020.
Kad je Đinđić „krao“ glisere *Mi revoluciju samo osmišljavamo, ponovo definišemo, uvodimo nove pojmove i definicije – bavimo se, zapravo sholastik...
Broj 73, septembar 2020.
Živimo u vremenu neizvesnosti. Posebno nakon epidemije korone, neizvesno je kako će svet dalje funkcionisati i kakve će sve posledice korona ostavi...
Broj 73, septembar 2020.
Možda najveća zanimljivost vezana za slikara nadrealizma Renea Magrita jeste ta da u njegovom životu nije bilo tajni, nikakvih skandala ni ekscesa....
Broj 73, septembar 2020.
Da l’ je tad ljubav već bila splasla kao tokom dugogodišnjeg braka, a on se „fucnuo“ i postao nepoželjan drugima, kako sam smatrala u krizi srednji...
Broj 73, septembar 2020.
Umesto običnog gala otvaranja izložbe slika, gde se svi lepo obuku, dođu i onda odu kući kako se to uvek očekuje, što zbog korone, što zbog želje z...
Broj 73, septembar 2020.
Prošlu godinu EPS je završio sa gubitkom od 33 miliona evra, umesto planirane dobiti od oko milion evra. Nema nažalost objašnjenja zašto je planira...
Nema komentara