2021

Prevodioci koji su uštedeli pacijentima 300.000 evra

Pacijentima koji se leče u inostranstvu uštedeli smo za prevode medicinske dokumentacije, koju prevodimo besplatno, od 2014. godine do danas, između 200.000 i 300.000 evra  Olgica Andrić, zakonski zastupnik Udruženja „Prevodilačko srce“ Prevodite medicinsku dokumentaciju sa stranih jezika na srpski besplatno, koliko je angažovano prevodilaca i kad ste počeli?  Počeli smo da radimo kao Udruženje građana 2017. godine, dok smo, pre toga, 2014. godine bili neformalno organizovani. U bazi imamo oko 550 prevodilaca, od kojih je stalno aktivno oko 60. Najviše prevodimo sa engleskog, nemačkog, italijanskog, ruskog jezika. Ljudima iz Bosne često je potreban prevod medicinske dokumentacije sa turskog jezika. Ponekad nam stigne zahtev da prevedemo sa kineskog na srpski jezik, pošto se dešava da neko ode na neki  tretman u Kinu i ima problem sa prevodom.  Odakle su prevodioci, iz kojih gradova?   Prevodim sa italijanskog i portugalskog jezika, inače sam profesor italijanskog jezika, živim u Novom Sadu. Nikad nisam naplaćivala prevod medicinske dokumentacije za teško obolele koji ne mogu da se leče u Srbiji i koji se leče u inostranstvu. Ali, ne bih mogla sama da izađem u susret takvim ljudima. Ostali prevodioci za druge strane jezike su iz svih gradova Srbije, Crne Gore, BiH, Hrvatske i dijaspore. Tako smo napravili Facebook grupu i dosta nam se ljudi priključilo kad su videli čime se bavimo. Osim prevoda uključeni smo i u druge dobrotvorne akcije. U koje ste još akcije uključeni? Od početka naš cilj je da radimo kao neprofitno udruženje, i organizovali smo i druge akcije da bismo donirali novac onima kojima je potreban. Prihod od 100 održanih časova, kad je svako uplaćivao na humanitarni račun, donirali smo 2017. godine za devojku Mariju Milošević iz Smedereva koja je teško povređena u saobraćajnoj nesreći. Najviše medicinske dokumentacije prevodimo sa engleskog, nemačkog, italijanskog, ruskog jezika. Ljudima iz Bosne često je potreban prevod sa turskog jezika. Ponekad nam stigne zahtev da prevedemo sa kineskog na srpski jezik Cilj nam je bio da sakupimo prihod od časova i doniramo Mariji kojoj je potrebno lečenje i rehabilitacija. I u 2021. godini imali smo dva puta akciju kada smo pomogli deci iz škole „Svetozar Marković“, iz Bačkog Gradišta, u kojoj ima puno romske dece. U toj školi ima oko 400 dece koja primaju socijalnu pomoć i za njih smo dva puta organizovali akciju prikupljanja odeće, higijenskih potrepština i školskog pribora.  Takođe, održali smo humanitarnu onlajn radionicu 2021. godine iz stranih jezika i prihod smo uplatili za pomoć porodici Spasić iz Kragujevca koja ima sedmoro dece. Koliko vam je potrebno vremena za prevod?  Svi koji aktivno prevodimo možemo jednom sedmično ili mesečno da izdvojimo vreme i pomognemo u dobrotvorne svrhe. Funkcionišemo kao neprofitna organizacija, nemamo nikakve izvore finansiranja, poklanjamo besplatno prevode. Osim prevoda, uključeni smo i u neke druge akcije. Pošto je stručna tematika, moramo da proverimo termine, za sat vremena prevedemo jednu do dve strane. Zavisi kakva je dokumentacija, koliko je komplikovano, nekad je za jednu stranu potreban ceo dan.  Šta se od početka pandemije promenilo u lečenju ljudi iz Srbije na međunarodnim klinikama? Sa početkom pandemije ljudi su se manje javljali zato što su granice bile zatvorene i većina zdravstvenih sistema pretvorena je u kovid bolnice. Međutim, tokom 2021. godine pacijenti se normalno javljaju iako korona i dalje traje, jer moraju da se leče i od drugih bolesti. Nekad imamo jedan zahtev dnevno, nekada više. tokom 2021. godine pacijenti se normalno javljaju iako korona i dalje traje, jer moraju da se leče i od drugih bolesti Koliko takvi prevodi koštaju, koliko bi pacijenti morali da plate za prevod? Mi smo računali da smo pacijentima koji se leče u inostranstvu uštedeli od 2014. godine do danas ukupno između 200.000 i 300.000 evra za prevod dokumentacije.  Od prevodilaca se očekuje da mogu da prevedu sve, ali u svakoj kompaniji potreban je prevodilac specijalizovan za jednu oblast. Na primer, oni koji su specijalizovani za bankarski sektor, za medicinu, pre svega, moramo dobro razumeti jednu oblast da bismo mogli dobro da prevedemo. 

2021

Jagodinac besplatno vozi komšije u nevolji

Vozio sam i kovid pozitivnog sugrađanina koji je morao na kontrolu a bio je u izolaciji i nije mogao autobusom da krene. Nije imao novca za vitamine, a kamoli za taksi Stevan Savić iz Jagodine radi na sistemu za prečišćavanje otpadnih voda od sedam do tri sata po podne, i nakon završenog radnog vremena besplatno vozi socijalno ugrožene građane do bolnice. „Već duže vreme razmišljao sam da prevozim građane kojima je hitno potreban prevoz u bolnicu. Letos kad sam kupio auto počeo sam tako da im pomažem. Postavio sam oglas na Facebook stranici da nudim besplatan prevoz za urgentne slučajeve siromašnim građanima“, priča Savić.   Nedavno je vozio jednu samohranu majku koja je morala sa bolesnom bebom da ode i podigne socijalnu pomoć kako bi kupila mleko detetu. Nije imala drugi način, autobusi u njenom mestu polaze na tri sata.  „Šta da radi ta žena tri sata dok dođe sledeći prevoz, sa bolesnim detetom u gradu, a socijalnu pomoć može da podigne samo korisnik. I niko više ne može biti ovlašćen da je podigne umesto nje“, kaže Savić.  Ko zove? Grad Jagodina raspolaže samo sa jednom ekipom Hitne pomoći u smeni, tako da ako je hitna služba u nekom daljem selu nema ko da preveze urgentne slučajeve kad im je potrebno, napominje on. Isto tako, ako neko u Jagodini doživi neku nezgodu ili je nešto neophodno onima koji teško žive, Stevan Savić kaže da uvek rado pomaže.   „Vozio sam i kovid pozitivnog sugrađanina koji je morao na kontrolu a bio je u izolaciji i nije mogao autobusom, niti je imao novca za vitamine a kamoli za taksi. Takođe, prevozio sam nekoliko ljudi koji su imali temperaturu preko 38 stepeni i otežano su disali, išli su da se testiraju uveče i nije bilo prevoza jer autobusi iz sela ne idu“, kaže on.   Bilo je i zloupotreba, ali mogu da procenim da li je zaista nekom neophodna pomoć Bilo je, doduše, i poziva od nekih koji nisu nimalo ugroženi. „U početku bilo je različitih poziva od ljudi koji su zaista imali potrebe za mojim uslugama, do ljudi koji su zvali da pohvale gest kad su pročitali oglas, a bilo je i onih koji su zvali za neke druge usluge. Na primer, da vozim studente da predaju radove, a pritom ne spadaju u socijalno ugrožene već su samo lenji da sednu u autobus“, kaže Savić. Jednom ga je zvala sugrađanka da je vozi na posao iz Jagodine u Beograd (oko 260 kilometara) jer se uspavala za prevoz, a gorivo i putarine bi iznosili kao četiri autobuske karte. Pri tome, kako kaže, ona ima više novca, zarađuje mnogo bolje od njega. Stevan od svoje minimalne plate, 45.000 dinara koliko zarađuje, što je ispod prosečne plate u Srbiji, toči gorivo mesečno u iznosu od 10.000 dinara za hitne slučajeve.  „Bilo je i zloupotreba, ali mogu da procenim da li je zaista nekom neophodna pomoć. U poslednjih mesec dana nije bilo učestalih poziva kao letos što je bilo. Svaki dan sam vozio barem po jednog sugrađanina“, kaže on. Jedno lepše mesto… Stevan Savić je na svojoj Facebook stranici ostavio broj mobilnog telefona i svi kojima je hitno mogu ga lako pronaći. Solidarni građani su mu se javljali da ga podrže i ostavili su svoje brojeve telefona rekavši da su spremni da uskoče da ga zamene kad je on sprečen.  Oni koje prevezi besplatno često insistiraju da barem nešto plate za troškove. „Dešavalo se da ljudi koji su socijalno ugroženi i žive dalje, onda kad ih prevezem do bolnice, ubeđuju se sa mnom da uzmem novac, gurajući mi pare za gorivo, uz obrazloženje da bi ih taksi koštao pet puta više i da daju samo za troškove prevoza. U tom slučaju, uzmem novac odem u lokalni market, kupim nešto za taj novac i odnesem im na kućnu adresu“, priča on.  Stevan je na svojoj Facebook stranici ostavio broj mobilnog telefona i lako ga mogu pronaći svi koji su ugroženi i hitno moraju kod lekara  Stevan je po struci nekvalifikovani radnik i zaposlen je na sistemu za prečišćavanje otpadnih voda od 7 do 15h. „Nakon radnog vremena sam slobodan i sve mogu da stignem. Pošto imam razumevanje nadležnih na poslu, mogao bih čak da izađem za hitne slučajeve ako je neophodno“, kaže.  Stevan kaže da je mnogo srećan i ispunjen kad pomogne nekom ko živi u bedi. „Mnogo je lep osećaj pomoći nekom, dugo sam pod utiskom, da je nekome ta pomoć dosta značila. Kada bismo svi učinili onoliko koliko možemo za kolektivno dobro, umesto što mislimo samo na sebe, ovaj svet bi bio mnogo lepše mesto“, kaže on.

2021

Mladi iz sela Donja Trnava žele da obnove fudbalski klub iz 1932.

Sport ima moć da okupi i pokrene sve ljude. Donacija od 500 dinara mesečno obezbeđuje stolicu potpisanu imenom donatora za sve utakmice koje se odigraju kod kuće Saša Stojiljković, inicijator obnove kluba FK Sloga, Donja Trnava u blizini Niša Na vašu inicijativu pokrenuta je akcija za obnovu fudbalskog kluba u Donjoj Trnavi, u blizini Niša. Kako je sve to počelo i kakav imate plan za lokalni klub? Akciju za obnavljanje lokalnog fudbalskog kluba pokrenulo je nekoliko nas mladih ljudi iz sela, a podstaknuta je nedostatkom bilo kakvog sadržaja koji bi mogao da nam okupira pažnju. Nekada je ovo selo imalo Dom kulture, bioskop, sportski bife, kafić, diskoteku, fudbalski klub, prodavnice. Od svega toga ostao je beton, stare, propale, zaključane zgrade koje su totalno neupotrebljive zbog lošeg stanja. I u razgovoru sa starijim meštanima stalno dobijamo taj indirektni prekor kako je nekada bilo znatno bolje, kako su te starije generacije uspevale da naprave i održe sve te prostore. Zajedničkim snagama, mladi i stariji iz sela, zaključili smo da je snaga promena u našim rukama i da jedino mi možemo nešto da uradimo kako naše selo ne bi nestalo. Sport ima moć da okupi i pokrene sve ljude bez obzira na opredeljenja po bilo kom pitanju.  U kakvom je stanju klub? Infrastruktura kluba je u zaista lošem stanju, teren je vrlo neravan i brdovit, svlačionice dugo nisu korišćene i potrebno je kompletno renoviranje. Deo nekadašnjeg sportskog bifea trenutno nije bezbedan za ulazak zbog stanja ploče i krova. Trenutni status izgleda ovako:  uspeli smo da okupimo 32 igrača (uzrast od 17 do 56 godina) iz nekoliko sela u okolini, registrovali smo klub i takmičimo se u Drugoj niškoj ligi, tzv. patos ligi, tako što utakmice kada smo domaćini igramo u susednom selu, na terenu komšija iz Mezgraje. Cilj je da najveći deo plana ispunimo do druge polovine 2022. godine. Model održivosti iz zajednice jedini je način koji omogućava opstanak ovog kluba i zbog toga stalno ističemo da je ovo zajednička priča svih meštana nekoliko sela.  Koliko dugo ne radi i zbog čega je važno da opstane jedan mali lokalni klub? Naš klub je osnovan u toku četvrte decenije dvadesetog veka (mislimo da je 1932. godine). Klub je nekako bio aktivan, uz pomoć štapa i kanapa, zaslugom pojedinaca, do 2015. godine kada se ugasio zbog nedostatka finansija i igrača. Od tada naše selo zuji prazno, bez bilo kakvog sadržaja i ljudi konstantno odlaze iz sela u gradove. Važnost lokalnih klubova može da se opiše kao glavna arterija sela, kao institucija koja kada se ugasi to definitivno znači da je sat počeo da otkucava vreme do konačnog nestanka sela. Ovaj klub nama upravo to znači, opstanak života na selu. Moto koji nas je okupio oko ove priče jeste „da se sudijska pištaljka čuje nedeljom po podne u našem selu!“.  Koga očekujete da će privući zvižduk pištaljke, mlađe ljude ili decu? Ta pištaljka okuplja i mlade i stare i komšije iz drugih sela i ljude iz grada. Ta pištaljka obezbeđuje filter od svakodnevnih problema, izazova i dilema. Znak za početak utakmice je trenutak kada svi postajemo klub i to je redak trenutak kada u selu možemo da čujemo osmeh, aplauz, vidimo suze ili zagrljaje! Možda je ovo i redak primer kada smo svi zajedno (od 7 do 87) stali iza jedne priče, zbog zajedničkog cilja. U Donjoj Trnavi živi oko 400 stanovnika. Kakav vam je finansijski plan za obnovu kluba?  Osmislili smo model po kome donacija od 500 dinara mesečno obezbeđuje donatoru stolicu potpisanu imenom, za sve utakmice koje ćemo odigrati kod kuće. Onaj ko bude donirao 1.000 dinara mesečno, osim posebne stolice, ima mogućnost i da odabere način na koji će se igrači radovati kada budu postigli pogodak.  Jedva čekamo da prvu utakmicu odigramo kod kuće, nadamo se da će to biti tokom 2022. godine   Jeste li dobili već neke zahteve za proslavu gola?  Ovo je za sada najprivlačnije za donatore i već imamo puno kreativnih zahteva za proslave golova, od kojih su čestitke rođendana prijateljima najzastupljenije. Za donaciju od 2.000 dinara mesečno, osim stolice i odabira načina proslave gola, donatorima dajemo priliku da se kandiduju za članove Upravnog odbora kluba i zajedno sa nama kreiraju strategije za dalji razvoj kluba. Suma koju smo izračunali kao optimalnu za normalno funkcionisanje kluba je iznos od 10.000 evra koja će nam obezbediti renoviranje terena: ravnanje, kupovinu semena trave, opreme za održavanje terena. Osim toga, renoviranje svlačionica i uređivanje sportskog bifea. Samo ponovno aktiviranje kluba, uz registraciju 32 igrača, do sada je koštala 140.000 dinara. Nakon kompletnog renoviranja  svakog meseca bi trebalo da obezbedimo 20.000 dinara za normalno funkcionisanje kluba. Mislimo da je to moguće. Jedva čekamo da prvu utakmicu odigramo kod kuće, nadamo se da će to biti tokom sledeće godine.