
Kolumna Biljane Stepanović
Sad već stvarno preliva
Broj 44, oktobar 2017
Da li se mlada, neuka i nepromišljena gradska sekretarka za kulturu Beograda Ivona Jevtić sama izletela/istakla najavom da će se uskoro i ulazak na...
Makedonska grupa konceptualnih umetnika Patem putuje kroz prostore bivše zajedničke zemlje, osmišljavaju i prave svoju umetnost na terenu. Ideje i instalacije koje tada osmisle i naprave, potom izlažu. Na ovim kampovanjima po divljim predelima ulaze u „dubinski kontakt sa sobom". Neko izdrži, a neko ne
Mnogi se umetnici udružuju da bi zajedno stvarali i pozicionirali se na sceni u okviru jedinstvene poetike. Samo se makedonska grupa Patem, u prevodu Usput, združila da bi skupno lutala i u bespućima tražila nadahnuća za svoje grupne i pojedinačne umetničke radove. Ili, samo su oni tako dosledni, ne prekidajući praksu kampovanja po vrletima i čukama domovine u širem smislu od 2004. godine. Na jednoj od etapa puta, a u okviru projekta Radijus krivine, troje njih - Vesna Dunimagloska, Stanko Pavloski i Đeorđ Krsteski - zanoćilo je u svojim šatorima u Parku prijateljstva kod Ušća, među platanima koje su davno zasadili lideri Pokreta nesvrstanih. Misija Patema je ovog puta bila – pronaći sebi slične diljem bivše Jugoslavije, pa je i mesto bilo kako zgodno, tako i simbolično.
Policija ih nije dirala, iako su iskakali iz uobičajenog prizora šetališta, prolaznici bili ljubazni, premda začuđeni što koriste javnu česmu kao privatno kupatilo. Ipak je tu toplu miholjsku noć trojac proveo obuzet izvesnom nelagodom.
„Okolina je bila previše urbana, ambijent kojem kamp ne pripada", objasnila je Vesna ovu posebnu vrstu (blage) neprijatnosti. Baš zato što su navikli na radikalnu divljinu, malo su se i šalili, predlažući da uspostave „stražu" na po dva sata do jutra.
Predlog je samo nakratko bio razmatran, ne samo zbog manjka realne opasnosti, već i zbog viška umora. Ceo prethodni dan su proveli u razgovoru sa beogradskim kolegama. To je valjalo pred san „svariti", smestiti u „fajlove" malog mozga, da bi docnije bilo i umetnički obrađeno.
Jer, sve što su čuli i videli, podelili, kao i ono što će utisci kasnije izazvati, postaće deo rada, iako je i sam događaj rad za sebe. A devetodnevni karavan od Skoplja do Ljubljane, preko Beograda, vrsta medijuma, pokretne polemičke platforme.
Oformljeni pod nazivom Autorski kroz pojavno te 2004, promenivši ime, promenili su i pristup putovanjima 2013. Više im nije bilo dovoljno osvajanje malenih zaravni kraj potoka, livadica pored skrovitih jezera. Usmerili su se na drastičnije zadatke, pa su birali nepristupačne pećine i najviše planinske kote. Princip je ostao isti, izmeštanje iz gradskog meteža i ponovno spajanje sa prirodom, bez imperativa da se nešto na tom putu i materijalno ostvari, već da se o umetnosti (ali i o životu) diskutuje. „Ali, nijedan se umetnik neće lišiti prilike da, ako može, ponešto i napravi", smeje se Pavloski čudnoj umetničkoj naravi.
Radikalniji poduhvati tražili su ozbiljnije pripreme i organizaciju, zbog čega su počeli da se angažuju vodiči, a po potrebi i speleolozi. Staze su sada toliko strme, da se uz njih teško vere, a kamoli vuklja prtljag. Tu su od pomoći lokalni momci kojima tepaju „šerpasi" zbog neverovatne snage i veštine. Ali, što je izazov veći, time je privlačniji.
Srećna okolnost je to što njihovom konceptualnom jeziku nije potreban štafelaj, ni platno, ni glina, pa čak ni alatke. Da kažu šta žele, dovoljan je fotoaparat i par vlasi kose kojim će neko da načini crtež po bedru. Dovoljno je opalo lišće da stvori pitoreskni prizor sa tlom sraslih nogu, kao nedvosmisleni pokazatelj jedinstva sa okolinom. Ili usput nađeno pero koje ostavlja trag senkom na mirnoj površini vode.
„Na jednom AnP-u (Autorskom kroz pojavno) svakodnevno bih položio po tri lista papira na travu da upijaju prirodu. Iz toga su proizašli crteži od svojom logikom ustrojenih mravljih koraka, dok su insekti iskrzali ivice grickanjem", Stanko ovako problematizuje pitanje autorstva. Materijal postaje zemlja, pesak, kamen, što je jedna od karakteristika konceptualne umetnosti, na čiju se praksu Patem nadovezuje. Glavna osobina konceptuale je dobra ideja izražena redukovanim sredstvima, što veliča samu zamisao.
Broj 44, oktobar 2017
Da li se mlada, neuka i nepromišljena gradska sekretarka za kulturu Beograda Ivona Jevtić sama izletela/istakla najavom da će se uskoro i ulazak na...
Broj 44, oktobar 2017
Za poslednjih 14 godina, koliko poslujemo u Srbiji, Carlsberg je u domaće tržište uložio više od 220 miliona evra, pre svega u proizvodne pogone, p...
Broj 44, oktobar 2017
Da li je privatizacija društvene svojine u Srbiji bila neophodna, a pre svega da li je dobro i pametno izvedena, odnosno kolika je od nje korist a ...
Broj 44, oktobar 2017
Preduzetništvo se promoviše s jedne strane, a s druge postoji toliko nebuloza na svakom koraku, da to nema smisla. Da dodaš jednu novu delatnost, p...
Broj 44, oktobar 2017
Ekonomski fakultet u Beogradu ove godine obeležava 80 godina rada. Za sve te godine, na njemu je diplomiralo više od 50.000 ljudi, više od 4.000 nj...
Broj 44, oktobar 2017
U Srbiji se godišnje sprovede javnih nabavki u vrednosti od skoro tri milijarde evra, a prema nalazima Državne revizorske institucije više od četvr...
Broj 44, oktobar 2017
Rad, rad i samo rad, to je osnovni životni moto. U lošim uslovima poslovanja, prevarama sa partijskim firmama, sa teškom naplatom potraživanja, uz ...
Broj 44, oktobar 2017
Ima tome skoro dve godine kad je tadašnji premijer Vučić najavio izgradnju nacionalnog stadiona. Nekoliko dana pre pisanja ovog teksta gradonačelni...
Broj 44, oktobar 2017
U redu, reći će kritičari: možda je kapitalizam produktivniji, ali je socijalizam pravedniji. Argument ide ovako: kapitalizam stvara velike društve...
Broj 44, oktobar 2017
Da bi jedna kompanije imala uspeh u svom lobističkom poduhvatu, neophodno je najpre da definiše šta želi da postigne. Nakon određivanja cilja, na p...
Broj 44, oktobar 2017
Prema zakonu o restituciji, nacionalizacijom imovine zadužbine su uglavnom prestale da postoje, pa danas mali broj njih može da ostvari pravo na v...
Broj 44, oktobar 2017
U poslednjih nekoliko godina u oblasti predškolskog i školskog obrazovanja nastalo je nekoliko važnih problema kojima se javnost često bavila. Oček...
Broj 44, oktobar 2017
Razbijajući mnoge društvene predrasude, Terez Taker uspela je da sa četrdeset godina, razvedena, uz dvoje male dece, pokrene softversku kompaniju k...
Broj 44, oktobar 2017
Ne znam šta da kažem. Možda da počnem "disclaimer”- ovaj tekst nije o košarci. Da li je košarka u finalu bila dobra ili antikošarka promašenih zice...
Broj 44, oktobar 2017
Ministarstvo poljoprivrede nije odgovorilo na naše pitanje da li će u Srbiji biti dozvoljena proizvodnja i promet genetski modifikovanih organizama...
Broj 44, oktobar 2017
Mnoge zemlje zahvaljujući olakšicama i podsticajima za kupovinu električnih automobila beleže pravi bum, kao na primer Danska, koja sada postepeno ...
Broj 44, oktobar 2017
U zemlji u kojoj privatna imovina nije zaštićena jer se niko ne može pouzdati u zaštitu prava u sudskom postupku, osim ukoliko nije u vezi sa jakim...
Broj 44, oktobar 2017
Živimo u nikad glupljoj i fašističkijoj državi, u kojoj taj fašizam sprovode amateri i diletanti. I to je jezivo. Ovako situaciju u Srbiji ocenju...
Broj 44, oktobar 2017
Tradicija i reputacija Bitefa su vrlo prisutne u svetskom pozorištu, one nam dosta pomažu čak i oko cena predstava: neke dobijamo jeftinije nego št...
Broj 44, oktobar 2017
Rijeka je izabrana za evropsku prestonicu kulture za 2020. godinu. Tim svečanim povodom jadranski lučki grad se ambiciozno ulepšava, pravi planove ...
Broj 44, oktobar 2017
Turista ima raznih – onih od kojih lokalno stanovništvo pokušava da se odbrani, onih koji samo hodaju i škljocaju nesvesni kuda idu, onih koji sa s...
Nema komentara