Energetska pića nisu savremeni izum – ona postoje već čitav vek. Današnja uglavnom sadrže neke od nekih neuroloških stimulansa, poput kofeina i šećera.
Međutim, ona koja su se prodavala početkom veka sadržala su „pravu energiju” – radijum.
Ovaj radioaktivni element razređivan je u vodi i ljudi su ga pili kada im je bio potreban priliv energije.
Jedno od najpopularnijih takvih pića bio je RadiThor. Prodavao se dvadesetih godina prošlog veka u flašicama od 0,3 dl i koštao je jedan dolar (u današnje vreme to bi bilo petnaestak dolara).
U to vreme se znalo za štetnost radijacije, ali je proizvođač svoj „eliksir” reklamirao kao lekovit. Između ostalog, tvrdio je da leči impotenciju, pa je tako bio prilično popularan među muškarcima.
Jedan od poznatijih kupaca bio je američki industrijalista Eben Bajers, koji je tokom tri godine svakodnevno pio po jednu ili dve flašice RadiThora i postao zavistan od njega.
Zavisnost ga je na kraju i ubila, jer se radijum taložio u kostima i izazivao brojne zdravstvene tegobe. Kad je umro, sahranili su ga u olovnom kovčegu, kako bi blokirali radijaciju.
Zahvaljujući visokoj ceni, mogli su da ga priušte samo bogati, pa RadiThor nije imao tako široku bazu kupaca. Vlada je zatvorila fabriku koja ga je proizvodila, pa je nestao sa tržišta 1932.