Kineske kompanije rade na izgradnji novog mosta na reci Savi u Beogradu, ali ključni podaci o ugovorima, postupku izbora izvođača i uslovima projekta nisu javno dostupni, piše Radio Slobodna Evropa.
Most se gradi usred elitnog stambeno-poslovnog projekta „Beograd na vodi“, na mestu gde je do jula postojao čelični most izgrađen 1942, tokom Drugog svetskog rata.
Delovi za novi most prave se u istočnoj kineskoj provinciji Đangsu, u pogonu kineske državne kompanije „China State Construction Engineering“. Odatle je za sada dopremljeno u Srbiju pola čelične konstrukcije mosta, objavio je ministar finansija Srbije Siniša Mali u novembru na Instagramu. Prema njegovim ranijim najavama, most će biti završen do kraja 2026.
Ovo je još jedan projekat u Srbiji na kom su bez tendera angažovane kineske kompanije, a posao je ugovoren na osnovu međudržavnog sporazuma Srbije i Kine.
Procenjena vrednost rušenja starog mosta i izgradnje novog iznosi 94,1 milion evra, objavilo je Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije.
Kontroverze oko izgradnje mosta
„Mnogo toga je sporno i sa rušenjem Starog savskog mosta i sa izgradnjom novog mosta.“
To je mišljenje Rastka Naumova, advokata i aktiviste udruženja „Beograd ostaje“ koje je organizovalo niz akcija i protesta zbog odluke da se Stari savski most sruši, a na njegovom mestu podigne novi.
Naumov tvrdi da se mnogo informacija o ovom projektu krije. On je, naime, u januaru tražio od Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju grada Beograda, koja radi na pripremi i realizaciji projekta izgradnje mosta, ugovore koji su zaključeni o rušenju starog mosta, kao i ugovori o izgradnji novog.
„Odbili su da dostave ugovore, rekli su da su tajni u celosti“, kaže on.
Inače, deo građana Beograda protivio se rušenju Starog savskog mosta, između ostalog, zbog njegovog istorijskog značaja. Sagrađen je za vreme nacističke okupacije Beograda i preživeo je pokušaj nacista da ga unište dok su bežali iz Beograda u oktobra 1944.
Ceo tekst pročitajte na portalu Radio Slobodna Evropa.
Kina gradi, a Srbija plaća: Da li “čelično prijateljstvo” s Pekingom donosi investicije ili dugove?