Ministarka rudarstva i energetike na Nuklearnom samitu u Parizu govori o nuklearnoj strategiji Srbije za narednih 50 godina, a postavlja se pitanje šta je rađeno u poslednjih 13 godina, rekao je za Novu ekonomiju danas ekolog Igor Radošević, komentarišući najavu Dubravke Đedović Handanović da bi Srbija trebalo da dobije nuklearnu elektranu do 2040. godine.
Dodaje da je za tih 13 godina propuštena prilika da danas imamo školovane stručnjake koji bi radili I bili na rukovodećim pozicijama u takvoj elektrani. Prema njegovim rečima, strah građana Srbije od gradnje nuklearne elektrane je opravdan, jer su imali prilike da vide brojne havarije u javnim preduzećima na čijem su čelu bili partijski poslušnic. Ne vide da bi sa ovakvom vlašću situacija bila drugačija ni kada je proizvodnja nuklearne energije u pitanju.
“Strah građana je opravdan zbog dosadašnjih grešaka vlasti u energetici i rudarstvu, ali nuklearna energija je neophodna. Ključno je ko će donositi odluke i ko će upravljati sistemom – struka ili politika. Imali smo primer Miroslava Tomaševića koji je za godinu dana preporodio EPS nakon Grčića, ali je smenjen jer nije bio partijski poslušnik. Ne verujem u stručnost trenutnih kadrova u ministarstvu, jer se često vrše rotacije ljudi koji nisu iz te struke.”
Ipak, smatra Radošević, orijentacija ka takvoj vrsti energije je neminovnost, jer ceo svet ide u tom smeru.
“Građani moraju da shvate da smo mi već okruženi nuklearkama u Mađarskoj, Hrvatskoj i Sloveniji, Bugarskoj I Rumuniji. Ako bi se desio incident bilo gde u okruženju, I mi bismo bili u problemu. Bolje je da imamo svoju energiju, nego da je uvozimo po visokim cenama.”
Ceo razgovor pogledajte na sledećem linku: https://www.youtube.com/watch?v=xyNYIhoIHiI