Na gradilištu novog mosta na Savi, u utorak oko podneva, pao je kran, a jedan radnik je poginuo. Ova nesreća ponovo je otvorila niz pitanja – od bezbednosti infrastrukturnih projekata, do položaja radnika. Stručnjaci ističu da je potrebno ispuniti brojne standarde kako bi bezbednost na gradilištima sa teškim kranovima bila osigurana, kao i da postoje tri ključna faktora zbog kojih je ova nesreća mogla da se desi.
Kako su juče objavili mediji, na gradilištu novog mosta preko Save obrušio se kran koji je na sebi nosio metalnu konstrukciju tešku 350 tona. Tri osobe su povređene, a jedna je poginula. Ministarstvo građevinarstva saopštilo je da je u pitanju radnik iz Kine.
Kako je došlo do pada krana, i dalje nije poznato. Prema nezvaničnim informacijama iz medija, kran je nosio 30 tona više materijala nego što je to dozvoljeno, mada nije poznato da li je ovaj navod tačan, kao ni da li je to uzrok nesreće. Nakon nesreće, na lice mesta izašli su policija i hitna pomoć, a pokrenuta je istraga koja bi trebalo da utvrdi koje okolnosti su dovele do ovog događaja.
Ovim povodom oglasilo se i Treće osnovno javno tužilaštvo u Beogradu, koje je naložilo da se ispitaju sve okolnosti u vezi sa nesrećom. Kako se navodi u saopštenju, tužilac je izašao na lice mesta i obavio uviđaj, a utvrđeno je da je poginuo radnik Z.X, rođen 1988. godine, državljanin Kine. Tri lica zadobila su telesne povrede.
Kako se dodaje, do nesreće je došlo zbog horizontalnog pomeranja tereta na kranu, usled čega je došlo do udara tereta u telehender, nakon čega je preminuli radnik ispao iz korpe. Naloženo je da se uzmu izjave od svih zaposlenih koji su bili na gradilištu u trenutku nesreće, kao i izjave od odgovornih lica u firmi u kojem je bio zaposlen preminuli. Pored toga, naloženo je da na mesto događaja izađe Inspekcija rada i Građevinska inspekcija, koja će izvršiti uvid u poslovnu dokumentaciju, a u cilju utvrđivanja da li su radnicima bili obezbeđeni sigurni uslovi za rad i da li im je bila obezbeđena sigurnosna oprema koju su obavezni da nose prilikom rukovanja mašinama i izvođenja visinskih građevinskih radova, te da li je smrt nastupila kao posledica delovanja nekog lica ili isključivo zbog radnji preminulog.
Nova ekonomija obratila se inspekciji rada pri Ministarstvu za rad i građevinskoj inspekciji pri Ministarstvu građevinarstva, ali odgovore na pitanja koja smo im uputili nismo dobili do objavljivanja ovog teksta.
Zašto je kran pao?
Ova nesreća još jednom je pokerenula temu bezbednosti infrastrukturnih projekata. Postavlja se pitanje koji su to faktori mogli da dovedu do povrede tri i pogibije jednog radnika. Srđan Ilić, arhitektonski tehničar iz organizacije „Beograd ostaje“, kaže za Novu ekonomiju da postoje četiri potencijalna uzroka koja su mogla da dovedu do nesreće, ali da jedan možemo da “otpišemo” u startu.
“To je vreme, koje možemo da otpišemo, jer je juče bilo lepo vreme i nije bilo problema. Drugi je ljudski faktor, odnosno čovek koji je upravljao kranom i to je najverovatniji uzrok. Treći faktor odnosi se na mašine i opremu – koliko je ona stara, kako je održavana… I konačno, četvrti faktor jeste struka, odnosno ko je statičar koji je postavljao kran i da li je on uradio to kako treba”, objašnjava Ilić.
On dodaje da nesreće poput ove podrazumevaju da gradilište treba odmah da bude zatvoreno, sve dok se ne utvrde tačne okolnosti koje su do nje dovele, kao i ko je za to kriv.
Ko kontroliše kranove?
Građevinski inženjer Danijel Dašić za Novu ekonomiju objašnjava da je kontrola krana na gradilištima u Srbiji podeljena među više subjekata, u zavisnosti od toga da li je reč o tehničkoj ispravnosti, bezbednosti na radu ili poštovanju građevinskih propisa.
“Imamo eksternu, odnosno državnu kontrolu, i to su organi koji vrše nadzor nad celokupnim gradilištem i mogu da kazne odgovorna lica. Tu spadaju Inspekcija rada, kao najvažniji organ, koji kontroliše da li kran poseduje važeći stručni nalaz, da li je rukovalac obučen i da li je elaborat o uređenju gradilišta predat na vreme, kao i Građevinska inspekcija, koja proverava da li je kran postavljen u skladu sa građevinskom dozvolom i projektom organizacije građenja. Sledeća je tehnička kontrola, koju ne obavlja država, već to rade ovlašćene privatne kuće. Njihove uloge su izdavanje stručnog nalaza, što obuhvata pregled krana pre prve upotrebe i periodične preglede, obično na svakih godinu dana, kao i ispitivanje opterećenja, odnosno provera statičke i dinamičke izdržljivosti konstrukcije”, objašnjava Dašić.
Konačno, tu je i interna kontrola na gradilištu. Interna kontrola je zadužena za stručni nadzor, i to tako što lice koje imenuje investitor prati da li se radovi, uključujući korišćenje mehanizacije, izvode prema projektu i propisima. Kako Dašić dalje objašnjava, postoji i lice koje je zaduženo za bezbednost i zdravlje na radu, koje je zaposleno kod izvođača radova i koje je zaduženo da svakodnevno proverava dokumentaciju za kran i rukovaoca. Na kraju, tu je i rukovalac krana, koji je dužan da vrši dnevni vizuelni pregled pre početka svake smene.
“Kada se radi o kranu tolike nosivosti, od 350 tona, ulazi se u kategoriju specijalnih i visokorizičnih operacija. Standardna procedura više nije dovoljna, jer ovakve grdosije zahtevaju ozbiljan inženjerski pristup. Tada postoje dodatne, specifične mere, koje su obavezne. Pre svega, to je poseban projekat temeljenja i pritiska na tlo, jer je kod krana od 350 tona pritisak ogroman. Zato je potrebno ispitivanje nosivosti tla na mestu gde će kran stajati, a neophodne su i čelične podloge, odnosno pontoni, jer standardne drvene podloge nisu dovoljne”, kaže Dašić i dodaje da u ovakvim slučajevima inženjer mora da potpiše proračun koji dokazuje da podloga neće „popustiti“ pod teretom.
Potom, za teške kranove potreban je i plan dizanja. Kako Dašić objašnjava, treba proračunati tačnu putanju tereta, radijus okretanja i visinu dizanja, ali i obezbediti analizu vetra, jer kod kranova ove veličine, dozvoljena brzina vetra za rad je znatno niža.
“Potrebno je obezbediti i posebnu signalizaciju i komunikaciju. Zbog visine strele, često je potrebna dozvola Direktorata civilnog vazduhoplovstva i postavljanje signalnih svetala na vrhu krana, a komunikacija između rukovaoca i signalista mora biti isključivo putem zasebnog radio kanala koji niko drugi na gradilištu ne koristi”, objašnjava Dašić.
Konačno, dodaje Dašić, tu je privezivanje tereta, za koje mora da se koristi sertifikovani pribor. Konkretno, za kran ove težine, koriste se specijalne čelične sajle i ostali delovi, a teret ne vezuje bilo koji radnik, već isključivo lice sa sertifikatom za vezivanje tereta kod teških dizanja.
Na projektu angažovana kineska kompanija
Inače, gradilište na kom se srušio kran nalazi se na mestu nekadašnjeg Starog savskog mosta, koji je uklonjen jer, kako su tvrdile vlasti, nije bio bezbedan. Planirano je da se na njegovo mesto stavi novi most. Na njegovoj izgradnji angažovane su dve kineske kompanije, i to direktnom pogodbom na osnovu međudržavnog sporazuma Srbije i Kine – bez raspisivanja tendera.
To, takođe, znači da podaci o uslovima projekta nisu javno dostupni.
Portal Radio Slobodna Evropa je objavio da se delovi za novi most prave se u istočnoj kineskoj provinciji Đangsu, u pogonu kineske državne kompanije „China State Construction Engineering“. Izvođač radova na ovom projektu je druga državna kineska kompanija Power China, koja je već angažovana na više projekata u zemlji, između ostalog i za izgradnju izložbenog prostora za EXPO 2027.
Ipak, Srđan Ilić smatra da je veća odgovornost na domaćim firmama koje su angažovane na projektu.
“Sklapaju se ugovori sa kineskim firmama da bi se dokumentacija sakrila, a u realnosti, angažuju se naše firme. Ovde je to Milenijum tim, kao i Mostorgadnja, koju je Milenijum tim zapravo kupio pre rušenja Starog savskog mosta”, kaže Ilić.
Iz Milenijum tima, međutim, kažu da njihova kompanije nije angažovana na delu gradilišta na kome se dogodila nesreća, niti na poslovima u zoni montaže čelične konstrukcije Novog savskog mosta.
“Kompanija Milenijum tim izražava duboko saučešće porodici tragično nastradalog radnika partnerske kompanije, na gradilištu Novog savskog mosta. Povređenim radnicima, angažovanim kod partnerskog izvođača, želimo brz i uspešan oporavak”, navodi Milenijum tim u odgovorima za Novu ekonomiju.
Nova ekonomija želela je da dobije komentar i od firme Power China, ali do objavljivanja teksta nismo dobili odgovore na pitanja koja smo im uputili.
Škole, bolnice, Sportski centar „Pinki“, put kod gradilišta u Kragujevcu: Šta se sve obrušavalo u Srbiji samo od početka godine?