Pristigli finalni podaci za spoljnotrgovinsku razmenu prošle godine u Srbiji govore o jakom oporavku izvoza, uprkos slabijim očekivanjima kako analitičara tako i međunarodnih institucija. Zbog velikog uvoza za Expo 2027. očekivao se veći spoljnotrgovinski deficit, ali su izvozni rezultati poboljšali ukupnu sliku. Na prvom mestu u izvozu su električne mašine i uređaji sa 3,6 milijardi evra izvoza u 2025. godini, na drugom mestu su drumska vozila sa 2,26 milijardi evra vrednog izvoza i treće su metalne rude sa 2,1 milijardi evra. Najzanimljiviji je, međutim, izvoz automobila koji je zabeležio skok od 78,7 odsto u odnosu na godinu pre, dok su jedine dve kategorije izvoza koje su rasle bržim tempom od ovoga izvoz kamenog uglja i gasa, ali u znatno manjim ukupnim iznosima.
Ukupan izvoz drumskih vozila prema podacima Republičkog zavoda za statistiku (RZS) iznosio je 2,26 milijardi evra u 2025. godini, što je rast sa 1,3 milijarde u 2024. Praktično kompletan ovaj rast odnosi se na proizvodnju Fijatovog električnog modela „grande panda“ u Stelantisovoj fabrici u Kragujevcu, kao i drugih verzija ovog automobila i Sitroenovog modela C3 koji takođe izlazi sa istih proizvodnih traka, samo u manjem obimu.
Našoj redakciji iz Stelantisa nisu odgovorili koliko je vozila proizvedeno, a brojkom se ne hvale ni političari na vlasti u predizbornoj kampanji. Vrlo je neobično da u državi u kojoj se pred izbore otvaraju bankomati i predstavljaju kao politički poeni, niko ne pominje izvoznu granu koja ponovo gura ekonomiju napred.
S obzirom na prosečne cene modela koji se proizvode u Kragujevcu, gruba računica pokazuje da je prošlogodišnja proizvodnja iznosila oko 100.000 automobila.
Ekonomista Saša Đogović kaže da se vidi po naglom skoku u izvozu sa Italijom da Stelantis radi dobro, a da je brojka od okvirnih 100.000 vozila za godinu dana „sasvim u redu“. Ni njemu, kao ni ostalim našim sagovornicima nije jasno zašto bi se „krila“ brojka o ovom izvozu.
„Moja pitanja bi bila za Vladu Srbije, koliko smo prihodovali od ovog izvoza i gde će novac od toga biti plasiran?“, kaže Đogović.
Ni na ovo pitanje nemamo odgovor od nadležnih.
U Italiji je transparentnost u vezi proizvodnih rezultata Stelantisa na daleko višem nivou nego u Srbiji. Tako je prema izveštaju sindikata Stelantisa u Italiji koji je početkom ovog meseca preneo Rojters, proizvodnja u toj zemlji porasla 13,7 odsto u prvoj polovini 2026. godine u odnosu na isti period prošle godine, na ukupno 252.223 vozila. U Srbiji je ovaj podatak nepoznat, iako je država uložila u kragujevačku fabriku zajedno sa italijanskom kompanijom.
Kompanija u zajedničkom vlasništvu Stellantisa i Srbije, FCA Srbija , dobija i ukupnu ugovorenu državnu podršku od 48 miliona evra.
I dok je ranijih godina bilo poznato koliko automobila proizvodi ova fabrika, pa tako i znamo da je najviše vozila proizvela 2013. godine, kada je sa fabričkih traka izašlo 117.000 fiata 500L, iz nekog razloga baš u Srbiji kompanija je odlučila da ne bude više transparentna.
Igor Vijatov, direktor Automobilskog klastera Srbija, podseća na medijske izveštaje koji su najavljivali uvođenje i četvrte smene u FCA i objašnjava da je to dobar znak, a da bi izvoz mogao u narednoj godini i više da raste.
„Ova brojka se odnosi na potpuno novi model i novu organizaciju proizvodnje u fabrici. Cifra od 100.000 automobila se smatra sasvim dobrim rezultatom za prvu godinu rada. Fabrika radi punim kapacitetom, ali rukovodstvu i proizvodnji nedostaje radna snaga“, kaže Vijatov.
Rukovodstvo kompanije je popunilo nedostajuća mesta radnicima iz Maroka, Pakistana i Indije, a ove pozicije su nudili i radnicima iz Italije, ali za višu platu nego što je to slučaj sa ovdašnjim radnicima. Zaposleni u kragujevačkom Fijatu, prema pisanju medija, rade za platu od oko 600 evra mesečno. Dolazak inostranih radnika ne bi bio problematičan da im uslovi nisu daleko bolji nego radnicima iz Srbije. Konkretno, sa dnevnicom od 70 evra, Italijan će morati da radi samo devet radnih dana, kako bi dostigao mesečnu platu koju njegov srpski kolega zaradi za ceo mesec. Ovaj slučaj potencijalne diskriminacije niko u Srbiji nije istražio, dok srpski sindikalci uopšte ne potežu ovu temu.
Da li Stelantis u Kragujevcu diskriminiše domaće radnike: Za italijanske radnike 70 evra dnevno, za srpske 600 evra mesečno