Uloga zelenila je takva da njegovim uništavanjem dramatično opada kvalitet vazudha i taj slučaj primetan je u Beogradu, jer se strvaraju takozvana toplotna ostrva, piše u svom autorskom tekstu za portal Gradnja.rs, arhitekta Milja Mladenović.
„Ako poredimo površinu u potpunosti prekrivenu betonom ili kamenom u istom okruženju kao i identičnu površinu pokrivenu travnjakom i drvećem, možemo primetiti veliku razliku u temperaturi. Kada se betonske i kamene ploče zagreju, one i emituju nazad toplotu, dok je zelena površina upija i ne vraća u okruženje“, kaže Mladenović objašnjavajući kako se stvaraju toplotna ostrva.
Druga uloga drveća je u odbrani od poplava, pa se smanjenjem svih zelenih površina uništava prirodni način sakupljanja viška vode.
„Na primeru Beograda, posledice ovakvog delovanja ogledaju se u rekama koje teku niz ulice posle obilnih padavina, jer postojeći šahtovi i odvodi nisu proračunati da prime svu količinu padavina. Baš tome služe travnjaci i nisko zelenilo u izgrađenim blokovima“, podseća arhitekta.
RODILA SE „NOVA“ ARHITEKTONSKA PRAKSA
Prema rečima Milje Mladenović, nemoguće je ignorisati činjenicu da arhitektonska praksa u gradovima Srbije često utiče na pojavu nepogoda.
„Počevši od Trga Republike (u Beogradu), koji bez zelenila leti više podseća na usijanu plotnu nego na trg, preko divlje gradnje na levoj obali Save, kojom se ugrožava obaloutvrda novobeogradskih blokova, deluje kao da u planiranju Beograda osnovni značaj zelenih površina nije poznat“, piše Mladenović.
Ona ocenjuje i da se u Beogradu ne radi na smanjenju toplotnih ostrva, upotrebom zelenih krovova i fasada i pita se šta ćemo disati kada sve posečemo.
„Do poslednjih granica grade se objekti na zelenim prostorima blokova, masovno se popločavaju travnjaci kako bi postali parkinzi, i izrađuju se urbanistički planovi koji predviđaju seču hektara i hektara šuma“, upozorava Mladenović.
Arhitekta podseća i na činjenicu da je kvalitet vazduha u Beogradu u umereno štetnom i štetnom opsegu.
To kako dodaje, nije karakteristično za evropske prestonice u kojima srednja vrednost kvaliteta vazduha varira između veoma dobrog i umereno dobrog.