BOS PO TRNJU
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Iako smo i sami bili svedoci ili čak žrtve ratnih razaranja, današnje patnje kroz koje prolaze Ukrajinci, većinu u Srbiji, paradoksalno, više približavaju agresoru nego žrtvi
U javnosti je, čini se, dominantna teza da je to naše svrstavanje uz agresora posledica naše razočaranosti u EU i naše traume u vezi sa NATO-om. Ipak, kada bi ta teza bila potpuna i tačna, onda bi to značilo da mi ni posle Drugog svetskog rata ni u kom slučaju ne bismo sarađivali sa NATO-om i Zapadom, a to se ipak dogodilo.
Istina je da se ovde radi o biranju na osnovu emocija, a ne razuma, ali te emocije (konkretno frustracije) svoj koren samo malim delom imaju u traumatičnom iskustvu bombardovanja od strane NATO, a mnogo većim delom potiču iz nekih drugih izvora.
U ovom tekstu pozabavićemo se upravo tim pitanjem. Dakle, odakle potiču te naše frustracije u vezi sa Zapadom i ta naša bezgranična ljubav prema, konkretno, Putinu? (jer Putin i njegov stil vladanja svakako nisu isto što i Rusija)
IZVOR NAŠIH KOLEKTIVNIH FRUSTRACIJA
Bombardovanje od strane NATO-a svakako može biti uzrok emocionalnog bola i frustracija. Ipak, to bombardovanje, ma koliko da je bilo nepravedno jer je pogađalo ceo narod, nije izazvalo masovne žrtve i masovna razaranja domova. Drugim rečima, većina ljudi u Srbiji nije izgubila nekog dragog ili svoj dom od strane NATO raketa. Otkud onda tolika frustracija, ne samo prema NATO-u, nego i šire, prema celom Zapadu?
Čini se da je koren ove naše frustracije ipak u nečem drugom, konkretno u našem ratnom međuetničkom sukobu 90-ih.
Kada ljudi uđu u sukob jedni sa drugima i kada se dese razna „zverstva“ jednih prema drugima, onda ti događaji i ta dela koja su drugi počinili nama, ali i mi njima, kod nas pobuđuju mnoge emocije.
Prve emocije koje nam padaju na pamet, kada razmišljamo o ratu, jesu strah i tuga. Stah da ćemo izgubiti život, svoj ili naših bližnjih, kao i materijalna dobra i sigurnost (dom, ušteđevinu, posao…). Tuga se javlja kao reakcija na gubitak, kada se on već desio. Tugujemo za bližnjima koje smo izgubili, ali i za pomenutim materijalnim dobrima, kao i za objektima od emotivne vrednosti, kao što su na primer, razoreni gradovi u kojima smo odrasli i za koje nas vezuju lepe uspomene.
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Prosečna marža u trgovinama na malo u Srbiji kreće se od oko 21-22 odsto do 31-32 odsto, ali je manja od one u Evropi. Maloprodaja nije kriva za visok rast cena u srpskim prodavnicama, a profiti trgovinskih ...
U proizvodnju struje u narednim decenijama moraće da se investira više desetina milijardi evra, jer Srbija više ne može dugoročno da se oslanja na nasleđene kapacitete iz socijalizma, sa izuzetkom hidrocentr...
Srbija mora da uskladi svoju unutrašnju i spoljnu politiku, odnosno da demokratski odluči o svom usmerenju ka velikim silama, glavna je poruka okruglog stola pod nazivom „Srbija između Istoka i Zapada“. Pone...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE
Dobar tekst. Pravo u centar.