BOS PO TRNJU
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Knjige daju nova i šire stara znanja, ali time često i negiraju i preinačavaju ona koja smo imali, razarajući predrasude, stereotipe i prećutkivanja o značajnim ljudima i događajima
Pedantni korisnici ljubavnih usluga beležili su u svojim tefterima – „na kurve dao 10 banki“. Oni sramežljiviji zapisivali su „na oštrenje sablje dao 20 dinara“
Da li je moguća istorijska knjiga o istočnoj Srbiji, preciznije o Timočkoj Krajini a da se u njoj, npr. pri pomenu imena Hajduk Veljka ne citira „glavu dajem Krajinu ne dajem“, ne beleži njegovo junaštvo i bitke u kojima je učestvovao? Nego se samo beleži od kada u Zaječaru, na primer, postoji ulica s njegovim imenom (koje, pritom, nije menjano). I još zanimljivije, da poglavlje o varoškoj modi od početka 19. veka nadalje, započinje nabrajanjem delova muške odeće, a da je „model“ upravo Veljko Petrović.
Moguća je i takva knjiga, poslednjih godina ima ih sve više – ako se bave ratovima, onda istražuju kakav je porodični, društveni život bio pre njih, a šta se sa običnim ljudima desilo posle njih, kako su živeli, gde su bežali i odakle su se doseljavali…
Jedna od takvih je zanimljiva, odlično opremljena monografija „Nogu pred nogu kroz varoš Zaječar“ koleginice, novinarke i knjižarke Irene Jović Stanojević. (Urađena na matrici istoimene popularne tv-emisije.) Panorama privrednog, društvenog, kulturnog, sportskog, naposle zabave i kafanskog života od početka pretprošlog veka daje prostor i istoriji uživanja duvana, kafe, pa i tabuizirane „plaćene ljubavi“. I, baš taj deo glavna je tema potonjih redova:
„Prva javna kuća u Zaječaru otvorena je 1895. godine, a vlasnik je bila izvesna Jelena Kofa. Inače statut o prostituciji predviđao je da javnu radnju može držati samo udata žena ili udovica preko 40 godina, da prostitutke moraju biti starije od 17 godina i da u radnji kao sobarice, čistačice i služavke mogu biti zaposlene samo žene sa preko 35 godina, a one ispod 35 imaju se smatrati ’bludkinjama’.“
Dvadeseti vek Zaječarci su dočekali sa četiri javne kuće: „Lido“ koja se smatrala najotmenijom, „Tacko“, „Prestolonaslednik“ i „Jugoslavija“ koje su više bile burdelji. Ali su sve jednako potpadale pod obavezu lekarskih pregleda zaposlenih „noćnih dama“, pod budnim okom policijskih službenika.
Koliko je to bilo u isto vreme i skaredno i normalno potvrđuju hroničari koji beleže da se o tome i govorilo i ćutalo „spram prilike“. Pedantni korisnici ljubavnih usluga beležili su u svojim tefterima – „na kurve dao 10 banki“. Oni sramežljiviji zapisivali su „na oštrenje sablje dao 20 dinara“.
Ceo tekst pročitajte u septembarskom izdanju Nove ekonomije.
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Prosečna marža u trgovinama na malo u Srbiji kreće se od oko 21-22 odsto do 31-32 odsto, ali je manja od one u Evropi. Maloprodaja nije kriva za visok rast cena u srpskim prodavnicama, a profiti trgovinskih ...
U proizvodnju struje u narednim decenijama moraće da se investira više desetina milijardi evra, jer Srbija više ne može dugoročno da se oslanja na nasleđene kapacitete iz socijalizma, sa izuzetkom hidrocentr...
Srbija mora da uskladi svoju unutrašnju i spoljnu politiku, odnosno da demokratski odluči o svom usmerenju ka velikim silama, glavna je poruka okruglog stola pod nazivom „Srbija između Istoka i Zapada“. Pone...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE