Istina se ne može sakriti

Prvo je list Danas objavio šokantnu vest, koja skoro nijednom drugom mediju ne samo da nije bila šokantna, već nije bila čak ni dovoljno zanimljiva da bi bila objavljena. A vest glasi da, prema prikupljenim a do trenutka pisanja ovog teksta javno neobjavljenim podacima o poslovanju srpske privrede u 2014. godini, ukupan gubitak iznosi neverovatnih 1,1 milijardu evra! Četiri puta više nego prethodne, 2013. godine. Dakle, sunovrat.

Na ovu vest reagovalo je Ministarstvo privrede – saopštenjem. Tamo se kaže da to nije rezultat iz 2014. nego se ti gubici zapravo odnose na poslovanje preduzeća u periodu od 2007. do 2013, a nastali su na negativnim kursnim razlikama koje od ove godine moraju da se iskažu, dok su po staroj metodologiji obračuna mogli da se odlažu. Zbog promene računovodstvenih standarda i kašnjenja podzakonskih akata, ove godine se kasnilo sa predajom i obradom završnih računa preduzeća. 
Ono što je sigurno, podaci su, uprkos kašnjenju, dosad morali biti objavljeni. Zašto nisu, prvi put od osnivanja Agencije za privredne registre, možemo samo da pretpostavljamo. APR je dosad bio jedna od retkih nerazorenih institucija i kad tad će morati da objavi zvanične podatke o poslovanju srpske pivrede. Oni se sigurno neće slagati sa lakiranom i zašećerenom „stvarnošću“ koja nam se svakodnevno servira za sva tri obroka. 
Ovoga puta, reklo bi se, ne treba očekivati konferenciju za štampu, kao što je bio slučaj bar deset godina unazad kad se prezentuju rezutati za prošlu godinu. Preliminarni podaci poznati su od letos, ali očigledno nisu bili pogodni da se premijer Vučić njima pohvali kao još jednim dokazom svojih neverovatnih ekonomskih uspeha. Čak se opravdano može posumnjati u pritiske da se te vesti prolongiraju, jer bi inače već bile objavljene. 
I tu se vraćamo na početak priče – da ono što je objavljeno zaista nije tačno, ne bi Ministarstvo privrede dalo samo ono smušeno „objašnjenje“ ili pokušaj demantija, šta god, nego bi bar resorni ministar, ako ne i sam premijer, istrčali hitno na pres konferenciju da zagrme kako opet neki medij atakuje na reforme. Istrčava se za govornicu i za mnogo manje. Čak smo dotle došli da se vrlo često pretresaju tračevi za koje većina gledalaca televizija sa nacionalnom frekvencijom nije ni čula, pa se čudom čude ko to tako napada i klevetje, da citiramo sve realističnijeg Srećka Šojića.
Dalje, broj zaposlenih u privatnom sektoru pao je za više od 15.000, preduzeća koja posluju pozitivno smanjila su dobit, a preduzeća u minusu povećala su gubitke. Prihod od prodaje robe je smanjen čak 50 odsto, i da stanemo sa nabrajanjem. Ko će onda da plaća porez?
Dakle, podaci su tačni. Nije sporno da neka preduzeća nisu uračunavala kursne razlike, kao što osnovano možemo pretpostaviti i da neka preduzeća godinama malo „friziraju bilanse“. Bilo naviše, da smanje minus, bilo naniže, da sakriju dobit i ne plate porez. Nije sporno ni da u navedenom periodu nije bilo samo negativnih kursnih razlika, nego je bilo i pozitivnih. Ali je krajnje sporna tvrdnja da samo to može da učetvorostruči gubitke srpske privrede. Razmere i uzroci te katastrofe sigurno će se tek analizirati. 
Zasad je jedino jasno da je to pravi pokazatelj kakva nam je zaista ekonomska situacija. Jer, možete vi smanjiti deficit budžeta, što je sigurno bilo neophodno, ali je ta mera ograničena. Smanjili ste plate i penzije, ukinuli subvencije, uštedeli gde možete i smanjili deficit. Ali, ako ne povećate prihode već i oni počnu da padaju, što sa ovolikim padom privrede mora da se dogodi, deficit opet raste, a vi ne možete dalje da smanjujete plate i penzije. Ili ipak možete, ali je pitanje dokle. Možete i da se zadužujete, ali je isto pitanje dokle. Prethodne dve vlade (Dačićeva i Vučićeva) povećale su javni dug za 7,1 milijardu evra i on je sa 17,7 milijardi u 2012. porastao na 24,8 milijardi evra u 2015. godini.
Šta nam ova situacija govori?
Da sistematsko zagađivanje javnog prostora, neumorna proizvodnja afera i skandala, svakodnevno širenje negativne energije, dovođenje neukih partijskih poslušnika, a teranje stručnjaka, ima svoju ekonomsku cenu. Koja ne može da se sakrije.

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.