BOS PO TRNJU
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Slobodan Džagić, vlasnik rasadnika „DŽAGIĆ“ u selu Zvezd
Moji planove nisu bili ni odlazak u inostranstvo, niti da se zaposlim u nekoj firmi, a nisam hteo da nastavim ni porodični biznis proizvodnje nameštaja, već da se vratim na pradedovo imanje. Biti ružar, baviti se hortikulturom, to čovek mora pre svega da voli. A za uspeh su potrebni i upornost, samopouzdanje i jaka volja
Po završetku Srednje poljoprivredne škole Slobodan Džagić (24) se sa šabačkog asfalta otisnuo u pitomu Posavotomnavu i u selu Zvezd nadomak Vladimiraca na imanju svog pradede razvio biznis.
„Vratio sam se u selo, obnovio domaćinstvo svog pradede Ljube Šumanca i sada se borim da budem najveći proizvođač rezanog cveta u Srbiji“, kaže u razgovoru za „Novu ekonomiju“ Slobodan. Četvrtu je godinu u ovom biznisu, a po kvalitetu se ovaj mladić svrstao među tri najbolja odgajivača ruža u državi.
„Moji planove nisu bili ni odlazak u inostranstvo, niti da se zaposlim u nekoj firmi, a nisam hteo da nastavim ni porodični biznis proizvodnje nameštaja, već da se vratim na pradedovo imanje. Biti ružar, baviti se hortikulturom, to čovek mora pre svega da voli. A za uspeh su potrebni i upornost, samopouzdanje i jaka volja. Sutra mi kreće sezona, i ja od tog momenta ustajem u pet ujutro, a ležem u jedan po ponoći. Nije mi teško da radim, jer ne želim da budem deo one narodne izreke ’Pitaće te starost gde ti je bila mladost’. Sada mogu da razvijem posao i da zaradim.“
A posao je započeo sa 1.200 i dogurao do 6.500 sadnica ruža. U vremenu kada dobar deo njegove generacije „traži ladovinu“ Slobodan nije hteo da nastavi lagodnim stazama i preuzme biznis kojim mu se bave i deda i otac pod firmom „Nameštaj Džagić“ već je krenuo sopstvenim preduzetničkim putem.
NE: Kako si došao na ideju da postaneš ružar?
Slobodan Dž: Iako već treća generacija moje porodice živi u gradu, ja sam voleo selo i još kao dečak zamišljao sam da ću se vratiti ovde u Zvezd, gde je moj pradeda, poznati kalemar Ljuba Šumanac, proizvodio sadnice šljiva, krušaka, trešanja, kajsija, dunja i oraha. Na jednom kalemu ukrštao je šljivu, jabuku i krušku, što je u to vreme bilo pojam. I sada je to pojam, počeli su da donose sa Zapada, a moj pradeda je eto to radio još pre Drugog svetskog rata. Ta njegova proizvodnja je trajala dok deca, moja baba i njena dva brata, nisu napustila imanje odlazeći u grad. Smrću pradede Ljube opustelo je imanje, ali sam ga obnovio, kao i staru porodičnu kuću.
NE: Od pradede si očito nasledio taj gen koji te je odveo ka hortikulturi?
Slobodan Dž: Očigledno. Kada sam roditeljima rekao u osmom razredu osnovne da ću upisati Poljoprivrednu školu, nastala je opšta pometnja. Šta ću ja u hortikulturi, kada proizvodimo nameštaj. Nadali su se da ću nastaviti porodični posao, koji će očito morati jednog dana da preuzme moj stariji brat Dragan. Pošto sam bio uporan, upisao sam i završio školu koju sam želeo da bih se bavio hortikulturom. Već u prvoj godini svima je bio jasan moj put, a već u drugoj, 2012, zahvaljujući razrednoj starešini Mileni Stamenić, išao sam na republičko takmičenje – Fond „Borka Vučić“. Razredna je bila jedan od najboljih pejzažnih arhitekata u Srbiji i odličan pedagog i prepoznala je moje kvalitete, znanje i veštine u aranžiranju. Takmičeći se sa učenicima četvrtog razreda u Sava centru osvojio sam drugo mesto. Iste godine odlazim na Festival ruža u Lipolist gde osvajam prvo mesto, a zlato sam na ovom takmičenju poneo i dve godine kasnije. Trijumfujem i 2013. godine na Novosadskom proleću na Spensu, na kom se takmiče svi đaci poljoprivrednih škola Srbije. Nisam želeo na fakultet, već da radim, ali na insitiranje roditelja, direktora i razredne starešine upisao sam Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu. Položio sam sve stručne predmete, ali ne i fiziku i hemiju, i odlučio sam da se vratim kući u Šabac. Sa mojima sam počeo da se bavim proizvodnjom nameštaja. Ubrzo sam odlučio da pokrenem rasadnik, bio sam uporan i isterao svoje.
Nastavak teksta možete pročitati u 68. broju štampanog izdanja časopisa „Nova Ekonomija“.
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Prosečna marža u trgovinama na malo u Srbiji kreće se od oko 21-22 odsto do 31-32 odsto, ali je manja od one u Evropi. Maloprodaja nije kriva za visok rast cena u srpskim prodavnicama, a profiti trgovinskih ...
U proizvodnju struje u narednim decenijama moraće da se investira više desetina milijardi evra, jer Srbija više ne može dugoročno da se oslanja na nasleđene kapacitete iz socijalizma, sa izuzetkom hidrocentr...
Srbija mora da uskladi svoju unutrašnju i spoljnu politiku, odnosno da demokratski odluči o svom usmerenju ka velikim silama, glavna je poruka okruglog stola pod nazivom „Srbija između Istoka i Zapada“. Pone...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE