Naučnici britanskog Univerziteta u Sautemptonu napravili su veliki korak u razvoju skladištenja digitalnih podataka.
Time će problem današnjih medija, gde fotografije izblede, a knjige istrule, biti rešen. Kako se navodi na sajtu Univerziteta u Sautemptonu, naučnici Centra za istraživanje optoelektronike (ORC) uspeli su da, koristeći femtnosekundni laser, laser čiji su impulsi svetlosti dugački nekoliko bilionitih delova sekunde, na posebno oblikovano staklo zapišu i sa njega pročitaju petodimenzionalne digitalne podatke.
Naime, laser zapisuje podatke tako što pretvara minijaturne delove stakla u polarizirajuću strukturu, koji se čitaju slanjem drugog impulsa.
Oni se interpretiraju na osnovu tipa, radijalnog ili azimutalnog, i smera polarizacije, što čini da staklo ima pet dimenzija – tri fizičke u naslaganim slojevima, a dve u talasnoj dužini (boji) i polarizaciji svetlosnog talasa (jedna s polarizacijom od nula, a druga od 90 stepeni).
Kapacitet ovakvog stakla jeste 360 terabajta memorije i stabilno je do temperature od 1.000 Celzijusovih stepeni.
Na sobnoj temperaturi, kako tvrde naučnici, trebalo bi da je vek neograničen, odnosno, kako predviđaju, na teperaturi od 190 celzijusovih stepena može da traje čak 13,8 milijardi godina.
To nije malo kada se ima u vidu da planeta Zemlja postoji 4,6 milijardi godina, galaksija Mlečni put 13,2 milijarde godina, a čovek najviše 200.000 godina.
Stručnjaci smatraju da će najveću korist od novog vida dugoročnog skladištenja podataka imati institucije sa velikom bazom podataka, poput nacionalnih arhiva, muzeja i biblioteka.
Prvi put ova tehnologija prikazana je 2013. kada je tekstualna datoteka od 300 kilobajta uspešno snimljena u pet dimenzija.
Vidimo se u Minhenu…