U Japanu, centralna banka je sada među 10 najvećih investitora u preko 90% kompanija po Nikkei 225 indeksu. Sve ovo se dešava jer su akcije postale deo programa kvantitativnog popuštanja Banke Japana (BJ), kaže u svojoj analizi Teis Knutsen, direktor za investicije u Sakso Privatbank, ogranku za maloprodaju i investicije Sakso banke.
To znači da će Centralna banka biti pasivni investitor. Međutim, malo je verovatno da će ponovo prodati akcije što znači da bi BJ kroz njenu intervenciju delom trajno povećala japansku novčanu masu, delom doprinela veštačkoj tražnji za akcijama i na taj način podigla cene deonica. U najmanju ruku, može se zaključiti da je japanska berza postala deo globalnog finansijskog tržišta gde su cene podložne intervenciji igrača koji ne razmišlja u smislu uvećanja profita.
Evropska centralna banka (ECB) je odlučila da uključi korporativne obveznice sa niskim stepenom rizika u svoj program kvantitativnog popuštanja i izabrala kupovinu direktno na primarnom tržištu. To je dovelo do značajnog pada kamatnih stopa, što i nije iznenađenje. Prošle nedelje je Unilever (hrana, roba široke potrošnje…) izašla na tržište sa četvorogodišnjom obveznicom sa kuponom od 0% i prinosom do dospeća od 0,06%. Tako da pozajmiti novac kompaniji bez kompenzacije bilo za kreditni rizik ili za odlaganje potrošnje u budućnosti može imati smisla ako ECB nastavi da i dalje snižava kamatne stope, i tako cene odu gore. Međutim kao dugoročno ulaganje to ne izgleda logično.
Znajući da će ECB u Evropi, kao i BJ u Japanu, biti pasivni kupac na tržištu koji se fokusira samo na kvantitet, a ne i na cenu, nije teško zamisliti da će broj međunarodnih problema krenuti ka Evropi. Razmislite samo kako primamljivo može biti, na primer američkim energetskim kompanijama da otvore visoko rangirane ćerke kompanije u Evropi, kako bi se iskoristile prednosti veoma niskih kamatnih stopa na kredite.