Dokumenta koja je Turska poslala o Fetulahu Gulenu, optuženog u Ankari za umešanost u pokušaj puča, vlasti SAD ne mogu smatrati zahtevom za njegovo izručenje.
SAD analiziraju dokumenta koja je Turska poslala o Gulenu, ali zvaničan zahtev za njegovo izručenje nije stigao u Vašington, rekli su zvaničnici Stejt departmenta, javlja Rojters.
Portparol Bele kuće Džoš Ernest je precizirao da je turska vlada poslala materijal o Gulenu u elektronskoj formi, a da američke vlasti čekaju i formalni zahtev za izručenje.
Ranije danas tursko ministarstvo pravde je saopštilo da je poslalo Vašingtonu dosije o Gulenu, ali nije preciziralo da li se radi o zvaničnom zahtevu za izručenje.
Ernest je rekao da je američki predsednik Barak Obama razgovarao sa predsednikom Turske o statusu Gulena, turskog sveštenika koji živi u SAD, a koga predsednik Tajip Redžep Erdogan optužuje da stoji iza pokušaja puča i čije je izručenje Turska najavila da će tražiti.
Američki zvaničnici kažu da Turska mora da pruži dokaz da je Gulen umešan u pokušaj puča.
Portparol Bele kuće je istakao da će bilo kakav zahtev za izručenje koji Turska podnese biti procenjen u skladu sa odredbama sporazuma između dve zemlje, navodi britanska agencija.
Eventualni zahtev za Gulenovo izručenje naići će na pravne i političke prepreke u SAD, prenosi Rojters.
Pravnici u ministarstvima spoljnih poslova i pravde bi pregledale zahtev kako bi odredile da li je navodni prekršaj krivično delo u obe zemlje i da li je on obuhvaćen sporazumom o ekstradiciji koji postoji između dve zemlje.
Zahtev bi potom bio upućen sudiji koji bi doneo odluku o tome da li postoji osnovana sumnja da je krivično delo počinjeno i da ga je optužena osoba izvršila.
Ako zahtev prođe ove „testove“ i utvrdi se da je u skladu sa zakonom, na kraju bi ipak morao da dobije odobrenje američkog državnog sekretara Džona Kerija koji bi pak mogao da razmotri nelegalne faktore kao što su humanitarni razlozi.
Američko-turski sporazum o ekstradiciji stupio je na snagu 1981. godine, ali on se ne odnosi na krivična dela „političkog karaktera“ mada pokriva „krivično delo ili njegov pokušaj protiv predsednika ili premijera“, navodi Rojters.