2020

29.12.2020. 12:15

Edicija Lideri društvene odgovornosti 2020

Autor: Nova Ekonomija

Građani i kompanije donirali 20 miliona evra za borbu protiv korone

Logično je da se ove godine zbog korona krize najviše po donacijama izdvajaju medicinske i farmaceutske kuće, ali veliki su doprinos dali i proizvođači hrane, banke, kao i tekstilna industrija koja se posvetila izradi maski. Tri najveće d...

Catalyst Balkans

2020

29.12.2020. 12:15

Logično je da se ove godine zbog korona krize najviše po donacijama izdvajaju medicinske i farmaceutske kuće, ali veliki su doprinos dali i proizvođači hrane, banke, kao i tekstilna industrija koja se posvetila izradi maski. Tri najveće donacije tokom pandemije, od po više od milion dolara, dali su Petrohemija, Novak Đoković i United grupa. Čak 80 odsto je otišlo državi i javnim institucijama. Glavni problem je što ne znamo šta se desilo sa novcem koji je uplaćen na račun RFZO

Nathan Koeshall, osnivač Catalyst Balkans

Koliko su građani i kompanije od početka pandemije donirali u Srbiji za borbu protiv posledica korone?

 Za ovih osam meseci krize, Catalyst Balkans je zabeležio nešto malo manje od 20 miliona evra donacija građana i kompanija za borbu protiv posledica korona virusa. Čak dve trećine od tog iznosa su donirale kompanije. Građani su kroz masovna davanja donirali 8,6 odsto, a isto toliko su donirali i istaknuti pojedinci. Ovi podaci u potpunosti menjaju sliku filantropije u Srbiji, koja je građena prethodnih godina. U 2018. i 2019. videli smo da su građani mnogo aktivniji i da su oni najviše donirali. Međutim, u doba neizvesnosti, i posebno u prvim trenucima krize kada je bilo onemogućeno kretanje, građani, nesigurni za svoje poslove i budućnost, ovog puta su bili mnogo manje aktivni. 

Ono što nas zapravo brine jeste da sada svakako rastu davanja u vezi sa pandemijom, ali se zbog toga smanjuju davanja za druge oblasti

Sa druge strane, poslovni sektor pokazao je svoje liderstvo i agilnost reagujući izuzetno brzo. Tu su važnu ulogu odigrali Srpski filantropski forum, Fond B92 i Unicef, koji su praktično koordinisali akcije između poslovnog sektora i zdravstvenih institucija. Međutim, osam meseci od početka krize, kompanije su istrošile svoje budžete, a zabrinuti smo kako će izgledati njihovi budžeti za društveno odgovorne projekte u narednoj godini, s obzirom na to da smo sada i u ekonomskoj krizi. Imajući u vidu razmere izazova sa kojima se suočavamo, moramo da budemo svesni da je odgovornost za borbu protiv posledica korona virusa na svakom od nas. Država ne može sama da se izbori sa svim nedaćama, moraju da pomognu i poslovni sektor i neprofitni sektor, kao i svaki građanin pojedinačno, u svojoj zajednici. Zato apelujemo na sve građane da se uključe, i svojim mikrodonacijama podrže ugrožene preko Donacije.rs. 

Na kraju, kad uporedimo podatke sa drugim zemljama regiona, vidimo još jedan interesantan podatak. U Srbiji su donacije najvećim delom (47 odsto) bile namenjene nabavci medicinske opreme, poput respiratora, dok je u drugim zemljama svrha bila nabavka potrošne robe, poput maski i dezinfekcionih sredstava. Dakle, kompanije u Srbiji, ali i građani, preko Donacije.rs, su bili fokusirani da obezbede strateški najvažnije stvari, koje će moći da daju dugoročne efekte.

Iz kojih sektora ili industrija su kompanije koje su najviše donirale?

Mislim da bi bilo nezahvalno ovog puta izdvajati pojedine industrije. Zbog prirode ove krize, logično je da se medicinske i farmaceutske kuće izdvajaju, ali veliki su doprinos dali i proizvođači hrane, banke, kao i tekstilna industrija koja se posvetila izradi maski. Tri najveće donacije, od po više od milion dolara, dali su Petrohemija, Novak Đoković i United grupa. 

Važno je da sagledamo i sektore na strani primalaca. Direktnu pomoć pojedincima i porodicama čini tek 4,7 odsto doniranog iznosa. Neprofitne organizacije, koje su svojim radom na terenu pružale pomoć ljudima koji su uvođenjem vanrednog stanja ostali odsečeni od sistema, primile su 13,7 odsto ukupno doniranog iznosa. Čak 80 odsto je otišlo državi i javnim institucijama. Glavni problem koji tu postoji jeste što ne znamo šta se desilo sa novcem koji je uplaćen na račun RFZO-a. Sa jedne strane, postoji velika potreba da se pomogne, postoji i spremnost kompanija da pomognu, ali onda država koja prima tu pomoć kaže da je tajna kako se to troši. Time se urušava poverenje u filantropiju uopšte i građani i kompanije se demotivišu da doniraju. Solidarnost i dobročinstvo su danas neophodni. Ne možemo bez toga. Ali dobročinstva nema bez poverenja i transparentnosti. Svi, a pogotovu država, moraju da rade otvoreno i transparentno, da bismo izgradili poverenje i zajedno prevazišli ove izazove.

Tokom neke krize ili prirodne katastrofe povećava se iznos donacija, da li su i ove godine od uvođenja vanrednog stanja primetno povećana davanja i za koliko?

Uvek u kriznim vremenima vidimo porast dobročinstva. Tome smo svedočili i 2014. godine, kada su nas zadesile poplave. U prvim nedeljama pandemije videli smo neverovatnu solidarnost i brzinu kojom su kompanije i građani reagovali. U prva tri meseca krize je donirano koliko i za šest meseci prošle godine, oko 17 miliona evra. Međutim, kako vreme odmiče, nivo donacija sve više opada. Ali, kriza ne opada. Štaviše, sa novom ekonomskom krizom, izazovi sa kojima se susrećemo samo se umnožavaju. Zato moramo pametno da postupamo, da gledamo da za svaki donirani dinar dobijemo najveći efekat i da budemo svesni da će ovo proći. Ali, do tada moramo nesebično da ulažemo za opstanak i dobrobit naših zajednica. Ono što nas zapravo brine jeste da sada svakako rastu davanja u vezi sa pandemijom, ali se zbog toga smanjuju davanja za druge oblasti. Kada se pandemija završi, veliko je pitanje šta će se dešavati dalje, koji će biti obim dobročinstva i koje će oblasti biti u fokusu.

Koliko iznosi, prema vašim poslednjim podacima, procenjena darovana suma u 2019, da li se povećao broj akcija, koliko iznosi prosečna donacija po pojedincu. Ima li rasta i koje su promene u odnosu na 2018. godinu, kad su procenjene donacije iznosile 27,3 miliona evra, gotovo isto kao i 2017. godine?

Prošla godina (2019), koja sada deluje tako daleko, bila je izuzetno dobra za filantropiju u Srbiji. Tokom 2019. godine građani i kompanije donirali su 34,5 miliona evra. To je rast dobrotvornih davanja od 26 odsto u odnosu na 2018. godinu, a prosečna donacija po građaninu je oko 4,9 evra. Toliko prosečna donacija otprilike iznosi i u Hrvatskoj, dok je veća jedino u Crnoj Gori, gde iznosi oko 10 evra. Prvi put od 2016. godine videli smo i porast broja dobrotvornih akcija, u 2019. godini zabeležili smo 3.037 akcija, u odnosu na 2.772 iz 2018. godine. Dakle, rasla je i donirana suma i broj dobrotvornih akcija, postojao je sveopšti razvoj filantropije.

Ukidanje PDV-a na donacije u robi i uslugama, kao i poreske olakšice, nužno je ne samo zbog podsticanja dobročinstva, već zbog jednog jednostavnog moralnog principa, nije ispravno kažnjavati dobročinstvo

U razvijenim demokratskim društvima, koja imaju i ukorenjene filantropske tradicije, građani su uvek ti koji doniraju najviše. Više i od poslovnog sektora. Dobročinstvo je deo kulture, to je mnogo kompleksnija tema od ekonomskog stanja. U Srbiji smo u 2018. i 2019. godini videli da su građani donirali više od kompanija, u odnosu na period pre toga. To nije nikako loša vest za kompanije, koje su zadržale aktivnosti na nivou iz 2018, ali kada imamo sve veći broj građana koji je uključen u dobrotvorne akcije, to znači da se menja svest kod ljudi. To znači da oni preuzimaju odgovornost za svoje zajednice u svoje ruke, da počinju da veruju da oni imaju moć da utiču na društvo oko sebe, i da kad se udruže, mogu ostvariti pozitivne promene.

Koliko od ukupnih donacija direktno dobiju porodice koje su najugroženije i koliko ima takvih porodica u Srbiji?

Pojedinci i porodice su direktni primaoci donacija u 39 odsto dobrotvornih akcija. Otkako istražujemo filantropiju od 2013. godine, najveći broj akcija je uvek usmeren direktno na pojedince i porodice. Prema podacima Tima za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva, 1,8 miliona građana Srbije živi u riziku od siromaštva, a pola miliona ne može da zadovolji osnovne životne potrebe. Naravno, krajnji korisnici su uvek građani i zajednice, a neprofitne organizacije služe da artikulišu potrebe svojih korisnika i zajednica, kako bi se ostvarili strateški efekti. Direktna humanitarna pomoć ugroženima je neophodna, a na strateškom nivou je najbolje ulagati u obrazovanje dece koja dolaze iz ugroženih porodica. Tako se pružaju prilike za izlaz iz siromaštva. To takođe podrazumeva da sva deca imaju pristup obrazovanju. Novi način funkcionisanja našeg školskog sistema, uslovljen pandemijom, učinio je da veliki broj najugroženije dece ostane odsečen od sistema i da ostane dugoročno zarobljen u siromaštvu. Zato je Catalyst Balkans zajedno sa Fondacijom SOS Dečija sela, udruženjima ADRA i Music Art Project, pokrenuo na Donacije.rs dobrotvornu akciju za nabavku tableta i interneta za 274 ugrožene dece. Prikupili smo prvih milion dinara, neophodno je da uz pomoć građana i kompanija prikupimo još četiri miliona.

Zbog korone ove godine procenat donacija je mnogo veći u zdravstvu, kakvi su efekti tih donacija?

 Tako je, u zdravstvu je najviše, ali to je normalno u ovakvim krizama. Međutim, važno je i da pogledamo efekte donacija. Jedno je kada doniramo da bismo poslali naše sugrađane na lečenje u inostranstvo, a potpuno drugo kada doniramo da bismo nabavili opremu zbog koje će lečenje većeg broja pacijenata biti moguće i u našoj zemlji. Naravno da će u društvu poput našeg biti neophodno donirati i za prvi slučaj, međutim, važno je da imamo što više strateških donacija, odnosno onih sa dugoročnim efektima. Tokom ove krize videli smo da je gotovo polovina doniranih sredstava upotrebljena za nabavku opreme, koja će dugoročno koristiti građanima i zdravstvenom sistemu. Kao što sam već rekao, sada razmišljamo šta će biti nakon korone sa dobročinstvom, koliko će iznositi donacije i šta će se podržavati.

U paketu ekonomskih mera Vlada je oslobodila plaćanja PDV-a donacije namenjene državi, ali ta mera ne važi za organizacije i za one koji daruju neprofitnim organizacijama. Zbog čega kad se odavno ističe da je jedan od važnih uslova za razvoj filantropije oslobađanje PDV-a na doniranu robu?

Ukidanje PDV-a na donacije u robi i uslugama, kao i poreske olakšice, nužni su ne samo zbog podsticanja dobročinstva, već zbog jednog jednostavnog moralnog principa, nije ispravno kažnjavati dobročinstvo, a PDV na doniranu robu je upravo kazna. Svaki put kada spomenemo ovu temu, država se uplaši da će tu biti nekih velikih prevara, iako se podrazumeva da sve podleže redovnim poreskim kontrolama. Zato smo predložili model kompenzacionog fonda koji podrazumeva da se donatoru daje povraćaj plaćenog PDV-a na doniranu hranu, a taj iznos je limitiran na godišnjem nivou, kako bi država bila sigurna da neće imati velike gubitke u pogledu naplate PDV-a, ali i kako bi postojao fer odnos prema donatorima.

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.