BOS PO TRNJU
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Država i deceniju nakon ulaska u tranziciju i dalje u vlasništvu ima
oko 1.300 preduzeća koja zapošljavaju 280.000 ljudi. Njihove glavne
karakteristike su neefikasnost, gubici, dugovi i partijsko zapošljavanje
U moru reformi koje su ostale da se obave u zemlji koja je već najmanje
13, a neki bi rekli i celih 25 godina u tranziciji, restrukturiranje,
profesionalizacija i privatizacija čak oko 1.300 preduzeća u vlasništvu
ili pod upravljačkom kontrolom države i dalje ostaje jedan od glavnih
problema srpske ekonomije. Rešavanje ovog problema nije samo ekonomsko
pitanje, već i socijalno, pa i političko, jer je u njima zaposleno
270.000 do 280.000 ljudi.
Među ekonomistima, kao po retko kom pitanju, postoji konsenzus da je
ovaj deo privrede pod državnom kontrolom neefikasan, sa lošim
menadžmentom, netransparentan i pod uticajem političkih stranaka.
Među preduzećima u vlasništvu države posebno se izdvajaju javna
preduzeća. U državnoj upravi ne postoji jedinstven centralni registar
preduzeća pod njenom kontrolom, a nije do kraja jasno ni šta podrazumeva
pojam javnih preduzeća.
Zakon o javnim preduzećima definiše javno preduzeće kao ono koje
obavlja delatnost od opšteg interesa, a koje osniva Republika Srbija,
autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave.
Međutim, postoje preduzeća čiji je vlasnik država, koja se takođe bave
poslom od javnog interesa, a koja su u formi akcionarskog društva
(Telekom Srbija ili Železnice Srbije) ili društva sa ograničenom
odgovornošću (Jat tehnika ili Prosvetni pregled) i koja posluju po
Zakonu o privrednim društvima. Prema klasifikaciji Ministarstva privrede
i ona pripadaju javnim preduzećima. Ova preduzeća po svim najvažnijim
osobinama, vlasništvu, upravljanju i poslovanju, mogu se svrstati u
javna preduzeća.
Strateški važna preduzeća
U ovim preduzećima je zaposleno oko 96.000 ljudi, ali njihov značaj je
daleko veći od toga. Ona često posluju u sektorima od strateškog značaja
za ekonomiju i obezbeđuju robu ili usluge za svu ostalu privredu i
stanovništvo. Od njih zavisi da li će biti električne energije, gasa, da
li će biti moguć transport putevima ili železnicom. Neka od njih imaju
prirodni monopol i bez svake sumnje moraju da ostanu u vlasništvu i pod
kontrolom države. S druge strane, neka od preduzeća posluju na
komercijalnom tržištu, takmičeći se sa konkurencijom neopterećenom
partijskim zapošljavanjem i neodgovornim poslovanjem. Takođe, njih
karakteriše to što posluju u kapitalno intenzivnim delatnostima koje
zahtevaju izuzetno visoke investicije, što je često glavna prepreka
ulasku privatnih kompanija.
Upravo republička javna preduzeća i velika državna preduzeća biće
predmet istraživanja „Nove ekonomije“ tokom 2014. godine. Cilj je da se
osvetli njihovo poslovanje i upravljanje, a upoređujući ih sa drugim
zemljama i praksama, pokušaćemo na neki način da doprinesemo njihovoj
reformi.
U klasična javna predzeća spadaju i tri pokrajinska javna preduzeća,
kao i vièe od 600 lokalnih javnih preduzeća (prema spisku iz 2011.
godine bilo ih je 645) koja zapošljavaju oko 70.000 ljudi, a među njima
najznačajniji deo čine javna komunalna preduzeća.
Osim toga, država preko Agencije za privatizaciju upravlja sa 153
preduzeća u restrukturiranju, u kojima je zaposleno oko 54.000 ljudi i
koja predstavljaju priličan teret za javne finansije. Pored toga,
Agencija za privatizaciju upravlja sa još 415 preduzeća u privatizaciji,
koja zapošljavaju još oko 50.000 ljudi.
Država je vlasnik ili suvlasnik i sedam banaka i jednog društva za
osiguranje, mada su u poslednje dve godine tri banke u kojima je država
bila jedini vlasnik ili najveći pojedinačni akcionar bankrotirale, što
je koštalo budžet oko 800 miliona evra.
Konfliktni ciljevi
Problem javnih preduzeća svuda u svetu postoji, a ogleda se pre svega u
konfliktnosti ciljeva koje bi trebalo da ispune. Privatna preduzeća
imaju jedan osnovni cilj, a to je maksimizacija profita. Pred javna i
državna preduzeća stavljaju se i drugi ciljevi, često sa većim
prioritetom od profita. Javna preduzeća u svetu, a posebno izraženo u
Srbiji, imaju socijalnu ulogu. S jedne strane, država im nameće cene
niže od troškova, gde je najbolji primer energetski sektor, odnosno EPS i
Srbijagas, i tako vodi socijalnu politiku preko javnih preduzeća. S
druge strane, preko javnih preduzeća vodi se i politika zapošljavanja, a
posao u javnom preduzeću nosi sa sobom malo odgovornosti, stabilna i
iznatprosečna primanja u odnosu na ostatak privrede (prosečna plata u
decembru 2012. godine u javnim preduzećima bez Telekoma, Aerodroma i
Diposa iznosila je 60.000 dinara, prema podacima Ministarstva finansija)
i male šanse za dobijanje otkaza.
Nastavak teksta možete pročitati u osmom broju štampanog izdanja časopisa „Nova Ekonomija“ ili na websajtu javnapreduzeca.rs
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Prosečna marža u trgovinama na malo u Srbiji kreće se od oko 21-22 odsto do 31-32 odsto, ali je manja od one u Evropi. Maloprodaja nije kriva za visok rast cena u srpskim prodavnicama, a profiti trgovinskih ...
U proizvodnju struje u narednim decenijama moraće da se investira više desetina milijardi evra, jer Srbija više ne može dugoročno da se oslanja na nasleđene kapacitete iz socijalizma, sa izuzetkom hidrocentr...
Srbija mora da uskladi svoju unutrašnju i spoljnu politiku, odnosno da demokratski odluči o svom usmerenju ka velikim silama, glavna je poruka okruglog stola pod nazivom „Srbija između Istoka i Zapada“. Pone...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE