BOS PO TRNJU
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
S obzirom na to da proces pristupanja EU utiče baš na sve, niko ne bi trebalo da ga ignoriše, a pre svega ne privrednici na čija će leđa pasti najveći teret primene evropskog zakonodavstva i standarda. „Lobiranje“ kao metod zalaganja za sopstvene interese je vrlo razvijen i institucionalizovan na nivou EU, ali ova aktivnost, u toj formi, treba tek da se razvije u Srbiji. Iako se čini da je možda još prerano za veći uticaj srpske privrede na nivou Evropske unije, budući da smo još uvek u inicijalnoj fazi pregovora, nikako nije prerano za njeno aktivnije praćenje pregovora i davanje doprinosa, kao ni za uspostavljanje solidnih baza za efikasno lobiranje u budućnosti
S obzirom na to da je Evropska uniji nastala i opstala pre svega iz zajedničkih ekonomskih interesa i da je Jedinstveno evropsko tržište sa svoje četiri osnovne slobode (slobodno kretanje robe, slobodno kretanje kapitala, slobodno kretanje ljudi i slobodno kretanje usluga) njena „žila kucavica“, ojačati srpsku privredu kroz ovaj proces je najvažnija stvar. U suprotnom, već relativno nerazvijena (po oceni Svetske banke iz 2013. na 87. mestu po BDP-u) srpska privreda mogla bi više da izgubi nego da dobije ulaskom u EU. A onda priznaćete, ceo ovaj proces nema mnogo smisla.
Upravo iz iskustva prethodnih članica možemo mnogo naučiti. S obzirom na to da su zemlje kao što su Portugalija, Španija, Grčka, ali i neke skorije članice, ušle u EU nespremne i pod znatno labavijim kriterijumima, u sledećim rundama proširenja možemo da očekujemo sve strože zahteve od strane EU. Upravo taj „duži“ period možemo da upotrebimo za jačanje naše konkurentnosti na evropskom i svetskom tržištu, podržavajući naše privredne subjekte u prihvatanju novih standarda poslovanja i gradeći visoko kvalifikovane kadrove koji mogu da pariraju onima u drugim državama članicama. Treba takođe posvetiti puno pažnje izučavanju najboljih praksi i pronalaženju metoda njihove adaptacije našim uslovima. Jedan takav primer može da bude Poljska, koja se u proteklih 10 godina zaista okoristila od članstva u Uniji. Vrlo je jasno da ovaj proces sigurno ima svoje prednosti i mane, pre svega u finansijskom smislu. Evropska unija je svakako svesna cene svih neophodnih reformi na ovom putu i zato je reformisala novi program pristupnih fondova, sada IPA II, koji je Srbiji kao i drugim kandidatima i pretkandidatima stavljen na raspolaganje za period do 2020. godine.
Kako će se ovi fondovi iskoristiti ipak nije samo odgovornost Evropske unije, već pre svega naša. Toga moramo biti svesni i pristupiti analitički i razumno proceni cene usvajanja novih propisa i praksi u okviru pregovora. Kroz pristupne fondove treba da nadomestimo trošak koji će naša privreda morati da podnese pri usvajanju novih propisa i adaptaciji poslovanja evropskim standardima. Prenosa standarda u industrijskoj proizvodnji (Poglavlja 1- Sloboda kretanja robe je jedno od najobimnijih poglavlja pregovora u smislu prenosa zakonodavstva koje direktno utiče na proizvodnju i distribuciju) kao i u poljoprivredi i životnoj sredini (Poglavlja 11 i 27 nose gotovo 2/3 EU propisa) Srbiju i njenu privredu će zaista dosta koštati, te se dobro planiranje razvojne pomoći i bolja koordinacija i komunikacija između glavnih aktera moraju osigurati.
Lobiranje ima negativnu konotaciju, kako kod nas tako i u EU. Zapravo, niko nema baš precizan stav o tome. Istina je da se u lobiranju sve zapravo svodi na način na koji ga neko praktikuje i cilj koji taj neko želi da postigne. Što je još bitnije, u EU svi to rade. To je jedini način da nečije ideje i potrebe dobiju svoje mesto pred donosiocima odluka. Upravo iz tog razloga lobiranje je već široko ustaljena praksa i institucionalizovano na nivou EU.
U Briselu ćete naići na udruženja skoro svake moguće industrije ili profesije, čiji je glavni svakodnevni zadatak lobiranje za svoje interese i obaveštavanje svojih članova o novostima. Naići ćete na udruženja, profesionalne konsultantske kuće, advokatske kancelarije i nezavisne lobiste. Takođe, tu je i veliki broj različitih nevladinih organizacija i fondacija, kao i veliki broj „tink tankova” koji se pretežno bave istraživanjima u okviru EU politika. Svako udruženje broji članove iz cele Evrope (ali ne isključivo), a oni plaćaju godišnju članarinu kojom se plaća to konstantno lobiranje prema evropskim institucijama. S obzirom na navodnu netransparentnost zakonodavnog procesa i lobiranja i celog negativnog imidža koji prati ovu profesiju, važno je napomenuti da se novac od članarina ne koristi za potplaćivanje zvaničnika i druge vrste korupcije, već pre svega za organizaciju raznih događaja, istraživanja, publikacije, plate zaposlenih u udruženjima itd.
Nastavak teksta možete pročitati u osamnaestom broju štampanog izdanja časopisa „Nova Ekonomija“
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Prosečna marža u trgovinama na malo u Srbiji kreće se od oko 21-22 odsto do 31-32 odsto, ali je manja od one u Evropi. Maloprodaja nije kriva za visok rast cena u srpskim prodavnicama, a profiti trgovinskih ...
U proizvodnju struje u narednim decenijama moraće da se investira više desetina milijardi evra, jer Srbija više ne može dugoročno da se oslanja na nasleđene kapacitete iz socijalizma, sa izuzetkom hidrocentr...
Srbija mora da uskladi svoju unutrašnju i spoljnu politiku, odnosno da demokratski odluči o svom usmerenju ka velikim silama, glavna je poruka okruglog stola pod nazivom „Srbija između Istoka i Zapada“. Pone...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE