Srbija

18.08.2025. 12:48

Autor: Đina Nedović

Policijska brutalnost širom Srbije: Šta građani mogu da urade ako ih policija povredi i ko (u teoriji) plaća odštetu?

Ilustracija: Paola Felix Meza

Srbija

18.08.2025. 12:48

Tokom prošle nedelje demonstracije u Srbiji pretvorile su se u nasilne sukobe. Novi Sad, Beograd, Valjevo, Bačka Palanka, Vrbas i drugi gradovi svedočili su scenama pirotehnike, kamenica, ledenica, suzavca – i povređenih na obe strane. Snimci koji su kružili mrežama jasno pokazuju elemente brutalnosti i dopuštanje nasilja od strane lojalista vlasti.

Nasilje je eskaliralo u utorak, 12. avgusta, u Vrbasu i Bačkoj Palanci kada su pristalice vlasti napale demonstrante pirotehnikom, flašama i drugim predmetima. Već sledeći dan, sličan scenario viđen je u Novom Sadu. Zatim, u četvrtak, 14. avgusta, građani su se okupili širom Srbije na protestima pod nazivom „Večeras pucate po šavovima“ – kao odgovor na incidente.

Vikend je takođe protekao u znaku nasilja i sukoba. Policija se služila suzavcem, a pristalice režima su se koristili staklene boce, peterde i baklje. U Valjevu su se istakli posebno brutalni slučajevi prebijanja maloletnika od strane policije.

Scene koje su zabeležene putem društvenih mreža, uznemirile su javnost i još jednom stavile u fokus nesrazmenu policijsku silu tokom demonstracija.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Luca (@luca_ltrp)

Nakon što su u Novom Sadu demolirane prostorije Srpske napredne stranke tokom protesta ,,Večeras pucate po šavovima“, ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić izjavio je da je policijska intervencija neophodna zbog održavanja javnog reda i mira: „Uloga i zadatak policije je da očuva javni red i mir, da zaštiti bezbednost svih građana… Protiv svih onih koji krše zakon biće podnete prijave.“

Advokat Borivoje Borović smatra da ukoliko osoba ne pruža nikakav otpor, nema razloga da se bilo kakva sila primenjuje.

,,Procedure koje sam video ovih dana teže da posrame i omalovaže pre svega studente, i iskazuju brutalnost”, kaže Borović i dodaje da su to slučajevi vezivanja, zahtevanje da se legne na pod, fizičko obaranje demonstranata i drugi.

„Ne verujem u teoriju, o tome govorim već 30 godina, da jedan policajac spusti štit i da se okrene na stranu naroda“, kaže Borović.

Kad sila preraste u nasilje

Da je u praksi bilo zabeleženih slučajeva gde je doneta pravosnažna presuda povodom torture ili policijske brutalnosti – jeste, ali nemamo potvrdu da su se odnosili na policijsko nasilje tokom protesta.

Borović se priseća jedinog slučaja u svojoj karijeri gde su policajci odgovarali. U pitanju je slučaj iz 1995. godine kada je na smrt pretučen Dragan Lukić iz Velike Moštanice koji je preminuo nekoliko dana posle brutalnog iživljavanja policajaca – Gorana Markovića i Jonuz Jonuzija. 

Pokojni Lukić priveden je 5. marta 1995. godine u OUP Savski venac gde ga je ispitivao inspektor Goran Marković Gica zbog sumnje da je učestvovao u pokušaju krađe automobila parkiranog u blizini Vojnomedicinske akademije u Beogradu.

Kasnije je prevezen u tadašnji gradski SUP, u Odeljenje za motorna vozila. Ispitivanje su nastavili Goran Jakšić (protiv koga je postupak zastareo još 2005. godine) i Jonuz Jonuzi.

„Podneo sam krivičnu prijavu tada protiv većeg broja policajaca i načelnika gradskog SUP-a. Oni su pijani obesili čoveka kao džak, šutirali nogama, “karate udarcima”. Imao je preko 50 telesnih povreda. Na kraju je i posle nekoliko dana preminuo. Tada je načelnik Gradske policije Beograda i nekoliko inspektora krivično gonjeno, podignuta je optužnica i to je jedan od retkih primera neko odgovarao“, kaže Borović za Novu ekonomiju, prisećajući se ovog slučaja.

Kako dodaje, 90-tih godina, kada se ovaj slučaj odigrao, bilo je neobično da se optuži načelnik i policajci. Porodica Dragana Lukića čekala je 17 godina na pravdu koja je nakon toliko godina izgubila smisao.

Jonuzi i Marković prvobitno su bili osuđeni na po godinu ipo dana zatvora, a zatim je smanjio je kaznu za šest meseci i pravosnažno ih osudio na po godinu dana zatvora zbog nasilnog iznuđivanja iskaza.

Nažalost, slučaj Dragana Lukića pokazuje da sudska pravda ne mora da garantuje nužno i pravedan ishod.

Koja su prava građana?

Što se celokupnog procesa i odgovornosti u slučaju policijske brutalnosti tokom protesta tiče, ona je podeljena – kaže advokat Jovan Rajić.

,,U situaciji kada tužite određeno lice za nanošenje fizičkih povreda, odnosno brutalnost, uvek je odgovorno to lice u krivično-pravnom smislu. Lice možda bude osuđeno na zakonsku ili uslovnu kaznu, i odgovara bez obzira što je to vršio kao pripadnik unutrašnjih poslova”, kaže Rajić.

Na pitanje da li i u kojim slučajevima odgovara Republika Srbija, Rajić objašnjava: ,,Ako tražite odštetu, to se odnosi na parnični postupak. Bilo da je imovinska ili neimovinska, a šteta je nastala prilikom postupanja te osobe, prilikom obavljanja službene dužnosti, tek onda će tu štetu snositi država.”

Beograd, 15.08.2025. – U Beogradu gradjani su se veceras, na poziv studenata u blokadi, okupili na protestu kod Vlade Srbije, a pristaliice Srpske napredne stranke (SNS) kod obliznjih stranackih prostorija. Gradjani su blokirali saobracaj na uglu Nemanjine i Kneza Milosa. (BETAPHOTO/Katarina Redzic)

Dakle, ako mora da se objasni u jednoj rečenici ko je odgovoran – za brutalnost odgovara policajac lično, ali za naknadu štete odgovara i država, solidarno, za postupke službenog lica počinjene u njeno ime.

Odšteta se dobija jedino u slučaju pravosnažne presude. Postoje rasponi iznosa u zavisnosti od nanete štete, ali advokat Borivoje Borović smatra da su oni simbolični i da nikada nisu merilo stvarne štete.

U slučaju podnošenja prijave, najčešće nije poznat identitet policajca, pa se krivična prijava podnosi protiv NN lica, uz pretpostavku da je reč o pripadniku Ministarstva unutrašnjih poslova. Tu bi unutrašnja kontrola trebalo da utvrdi o kom se licu radi.

Glavni problem je što se u ovim okolnostima identitet počinioca teško može utvrditi. ,,Sada imate 50 odsto policije i 50 odsto parapolicijskih snaga koje su Vučić i Dačić uposlili da pomažu policiji, teško je utvrditi ko vas je tukao”, kaže Rajić.

Građani će najbolje moći da se zaštite ukoliko odmah odu kod lekara i prijave da su povrede zadobili od strane policijskih službenika. Ukoliko postoje video-snimci i fotografije, služiće kao dokazi, ali je važno da medicinska ustanova zabeleži da su povrede nastale od strane pripadnika ministarstva, a ne od NN lica.

Nakon što se utvrdi da je medicinska dokumentacija ispravna, pribavljaju se svedoci. Ako se podnosi krivična prijava za policijsku brutalnost, prijava se piše direktno tužilaštvu. Ako se ide putem parničnog postupka, podnosi se tužba za naknadu štete u kojoj se kao tuženi imenuju Republika Srbija i policijski službenik koji je primenio silu.

Ukratko, efikasnost nadležnih institucija je vrlo slaba – bilo da je u pitanju krivični postupak ili parnica za nadoknadu štete.

,,Kada je reč o krivičnim postupcima tužilaštvo neblagovremeno radi i prepušta policijskim službenicima da utvrđuju odgovornost drugih policijskih službenika u slučajevima prijava. To je situacija gde se javlja lojalnost, pa utvrđivanje odgovornosti nažalost biva neuspešno”, kaže advokat i nekadašnji zamenik Zaštitnika građana Miloš Janković.

Kako se zaštititi od onih koji bi trebalo da štite

Kada govorimo o zaštiti od policijske brutalnosti, treba se prisetiti osnovne funkcije pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova – da zaštiti građane.

Janković podseća da je Zaštitnik građana još pre više od decenije uputio preporuku MUP-u da se policajci snimaju kako bi se moglo utvrditi njihovo postupanje prema građanima.

,,Sada, mi imamo situaciju gde policija snima građane na taj način da su službenici pod uniformama i maskama bez bilo kakvih oznaka gde može da se vidi kako su se građani ponašali, ali ne i službenici”, objašnjava Janković.

Snimanje policijskih službenika ne bi samo zaštitilo građane, već i policajce u slučajevima kada su primenili zakonska ovlašćenja, a neopravdano su optuženi.

Policija ima zakonsku dužnost da štiti građane, a država obavezu da sankcioniše svako prekoračenje ovlašćenja. Međutim, kada prekomerna sila ostane nekažnjena, šalje se jasna poruka da su građanska prava stvar dobre volje vlasti, a ne zakona.

Dokle god se prikriva identitet učinilaca, tužilaštvo kasni u reakciji, a unutrašnja kontrola policije više štiti policajce nego građane, granica između zaštite i brutalnosti biće zamagljena. U takvom okruženju, svaki sledeći protest može postati poligon za nekažnjeno nasilje – a cenu će, umesto države, ponovo plaćati oni koje bi ona trebalo da štiti.

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.