Više od godinu i po dana nakon što je Komisija za zaštitu konkurencije pokrenula postupak protiv četiri velika trgovinska lanca zbog sumnje na dogovaranje cena, javnost i dalje nema odgovor na ključno pitanje – da li su najveći marketi u Srbiji zajedno usklađivali cene i da li će zbog toga biti kažnjeni. Predstavnici udruženja potrošača su saglasni – šanse da javnost nikada ni ne sazna rezultate postupka, prema njihovom mišljenju su velike.
U oktobru 2024. godine, Komisija za zaštitu konkurencije saopštila je da je pokrenula postupak protiv trgovinskih lanaca Delez, Merkator S, Univereksport i Dis zbog pretpostavke da su “izvršili povredu konkurencije zaključivanjem restriktivnog sporazuma”. Drugim rečima, Komisija je posumnjala da su ovi trgovinski lanci dogovarali cene pojedinih proizvoda.
Kako je Komisija tada navela, izvršen je nenajavljeni uviđaj u prostorijama pomenutih trgovinskih lanaca, kao i u poslovnim prostorijama Cenoteke, sajta koji je poznat po tome što objavljuje uporedne cene namirnica u marketima, te da je protiv lanaca pokrenut postupak. Tada je saopšteno da Komisija zapravo sprovodi sektorsku analizu stanja i uslova konkurencije na tržištima određenih prehrambenih proizvoda u periodu od 2018. do 2022. godine.
„Detaljnija analiza je izvršena praćenjem odabranih proizvoda kod maloprodavaca protiv kojih je pokrenut postupak, a koji, prema javno dostupnim podacima iz finansijskih izveštaja koje objavljuje Agencija za privredne registre Republike Srbije, ukupno čine preko 50 odsto tržišta maloprodaje na teritoriji Srbije“, navedeno je tada u saopštenju.
Navedeno je i da je tokom više meseci praćenja kretanje cena za 35 izabranih proizvoda, Komisija konstatovala da su u maloprodajnim lancima za posmatrane proizvode cene identične. Nakon toga, Komisija je u avgustu 2024. upoređivala cene 45 proizvoda u ukupno pet lanaca. Na osnovu sprovedenih analiza, Komisija je zaključila da su u periodu višemesečnog praćenja (od aprila do septembra 2024. godine) redovne cene osam proizvoda (mleko, jogurt, ulje, brašno, šećer, jaja, kafa i banane) kod svih posmatranih maloprodavaca bile iste ili slične, uz različite uslove nabavke, kao i da se vrednost potrošačke korpe koja sadrži 45 odabranih proizvoda neznatno razlikuje između stranaka u postupku, dok je znatno niža u maloprodajnom objektu koji ima najnepovoljnije komercijalne uslove nabavke.
Slučaj bez epiloga
Šta je bilo posle? I dalje nije poznato.
Pre više od godinu dana, 28. februara 2025, komisija je Skupštini Srbije podnela godišnji izveštaj u kojem je navela da su u dosadašnjem toku postupka sprovedeni nenajavljeni uviđaji kod stranaka u postupku, kao i kod trećih lica. Navedeno je i da Komisija prikuplja informacije, izjašnjenja i podatke, vrši njihovu analizu, te “preduzima potrebne dokazne radnje koje su od značaja za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom postupku“.
Poslednjeg dana prošle godine, Insajder je objavio da im je iz Komisije rečeno da je postupak i dalje u toku.
Mesecima unazad, Komisija se nije oglašavala. Potrošači u Srbiji i dalje ne znaju da li su najveći i najdominantniji trgovinski lanci u Srbiji dogovarali cene.
Na pitanja Nove ekonomije o ovom slučaju, Komisija je odgovorila nakon objavljivanja ovog teksta.
„Postupak pred Komisijom je još uvek u toku, tako da, u cilju zaštite interesa stranaka, nije moguće saopštiti više detalja vezanih za sam postupak, niti prognozirati momenat njegovog okončanja“, naveli su iz Komisije.
Kada ćemo znati šta je Komisija utvrdila?
Dejan Gavrilović iz Udruženja potrošača Efektiva kaže za Novu ekonomiju da postoje dva razloga zbog kojih godinu i sedam meseci potrošači ne znaju da li su trgovinski lanci dogovarali cene.
“Prvi razlog je to što Komisija možda nema jake dokaze, a drugi je to što je takođe moguće da je ceo slučaj farsa i da nisu ni planirali da se bave ovim slučajem, odnosno da utvrde da li je stvarno bilo dogovaranja cena. Iz Komisije su i tada, kada su najavili da će pokrenuti postupak, tražili građanima da im dostave dokaze, što meni samo govori da oni u startu nisu imali dovoljno da bi zaista dokazali dogovaranje”, kaže Gavrilović.
Ukoliko se ipak desi da Komisija utvrdi da su trgovci dogovarali cene, Gavrilović smatra da će onda biti i kažnjeni, ali samo zato što je “neko to dopustio”.
“Svim tim postupcima neko upravlja i diriguje. Ta priča oko kontrole marketa započeta je na nečiji mig, pa ako isto tako, na nečiji mig, bude utvrđeno da jesu dogovarali cene, onda će biti i kažnjeni”, smatra Gavrilović.
I Goran Papović, predsednik Nacionalne organizacije potrošača Srbije, takođe smatra da potrošači verovatno nikada neće saznati šta je Komisija utvrdila.
“Od početka je to predstavljeno kao velika priča, četiri lanca nameštali cene, ali onda je, vrlo brzo, usledio miran period, koji dugo traje, dosta toga ima da se utvrdi. Od toga nema ništa”, kaže Papović.
Stoga, sagovornik Nove ekonomije ne očekuje da će bilo kakvi prekršaji biti utvrđeni, a samim tim, ni da će trgovinski lanci biti kažnjeni.
“Kada je Komisija dokazala kartelsko udruživanje kompanija koje se bave opremom za bebe, kazna je iznosila 500.000 dinara. Za velike kompanije to nije ništa, i samo može da bude podstrek onima koji su skloni prevari da se tako ponašaju”, kaže Gavrilović.
Za kraj, on kaže da bi bilo bolje da Komisija ovaj postupak kontrole lanaca nije ni pokretala.
“Oni od početka nisu imali dokaze. Njihov jedini dokaz bila je Cenoteka. Bolje da nisu ni pokretali postupak, jer je cilj toga bilo da se pokaže da oni nešto rade”, zaključuje Papović.
Šta nas čeka po isteku uredbe od ograničenju marži: Stručnjaci ne veruju da će novi zakoni naterati trgovce da zauzdaju cene