Privatni fond od 300 milijardi dolara, osmišljen da pokrene investiranje u Iran, predviđen je okvirnim sporazumom između SAD i Irana i više od polovine te sume je već izdvojeno, rekao je izvor direktno upoznat sa sporazumom za Rojters. Fond je osmišljen da obema stranama pruži ekonomski podsticaj da zaključe konačni sporazum o okončanju rata, rekao je izvor, koji je govorio pod uslovom anonimnosti jer plan još nije objavljen dok se Vašington i Teheran spremaju za potpisivanje u petak.
Postojanje fonda je ranije objavljeno, ali Rojters prvi put otkriva da je više od polovine iznosa već izdvojeno i da će se u potpunosti sastojati od sredstava privatnog sektora.
Američki i iranski zvaničnici saopštili su u nedelju da su se dogovorili o okviru za okončanje rata, koji je počeo kada su američke i izraelske snage napale Iran 28. februara, zaustavljanje američke blokade Irana i ponovno otvaranje Ormuskog moreuza, ključne rute snabdevanja globalnom naftom i gasom.
Novi fond je privatno investiciono sredstvo, a ne program rekonstrukcije ili reparacija i neće uključivati nikakav vladin novac ili grantove, rekao je izvor, dodajući da su se kompanije sa sedištem u SAD, arapskim državama Zaliva, Aziji, Južnoj Americi i Africi složile da se obavežu na finansiranje.
Obećane investicije obuhvataju energetiku, logistiku, proizvodnju i transport, rekao je izvor.
Američki predsednik Donald Tramp se u sredu usprotivio bilo kakvoj karakterizaciji fonda kao američke investicije. „Mi ne investiramo, ne dajemo ni 10 centi“, rekao je, dodajući da ne traži ni od zemalja Zaliva da investiraju.
Portparolka Bele kuće je ranije ukazala na intervju CBS-a sa potpredsednikom DŽ. D. Vensom u kojem je rekao da bi Iran mogao da dobije pristup fondu za obnovu od 300 milijardi dolara koji podržavaju države Zaliva ako se pridržava sporazuma. Visoki iranski izvor rekao je Rojtersu da je Teheran prvobitno tražio 400 milijardi dolara kao nadoknadu za ratnu štetu od SAD, ali je Vašington rekao da je neće obezbediti.
Ideja za fond, koji će se zvati Fond za obnovu i razvoj, pojavila se tada.
Mehanizam predviđa da regionalne zemlje doprinesu na različite načine, rekao je iranski izvor. To uključuje obezbeđivanje kredita, uspostavljanje kreditnih linija ili direktno finansiranje obnove lokacija oštećenih u ratu, uključujući objekte kao što su čelični kompleks Mobarakeh, rafinerije, aerodrome i, šire, infrastrukturu pogođenu sukobom.
Iran, jedna od najvećih ekonomija Bliskog istoka, nije privukao gotovo nikakve značajne strane direktne investicije u poslednje četiri decenije, jer je izolovan sa globalnih tržišta kapitala zbog uzastopnih talasa američkih i međunarodnih sankcija. Zemlja ima druge najveće dokazane rezerve prirodnog gasa na svetu i četvrte najveće dokazane rezerve nafte.
Takođe ima mlado, obrazovano stanovništvo od preko 92 miliona ljudi, diverzifikovanu industrijsku bazu i značajan neiskorišćeni potencijal u sektorima od petrohemije i rudarstva do turizma i poljoprivrede.
Investicioni fond je potpuno odvojen od paralelnog pregovaračkog puta o ukidanju američkih sankcija i oslobađanju iranske suverene imovine zamrznute u inostranstvu, rekao je izvor upoznat sa sporazumom, opisujući ova dva kao različite finansijske mehanizme sa različitim svrhama i vremenskim rokovima.
Fond neće biti formiran niti će postati operativan dok se ne zaključi konačan i zadovoljavajući sporazum. Memorandum o razumevanju, nakon potpisivanja, ima za cilj da strukturira proces tokom narednih 60 dana.
„Biće formiran tek kada se potpiše konačni sporazum“, rekao je izvor. „Tokom ovih 60 dana, administratori fonda će sarađivati sa Irancima i investitorima na planiranju i određivanju obima projekata.“
Iransko ministarstvo spoljnih poslova i pakistansko ministarstvo spoljnih poslova, koje je pomoglo u posredovanju u sporazumu o investicionom fondu, nisu odmah odgovorili na zahteve za komentar.
U intervjuu za CBS u ponedeljak, Vens je rekao da bi Iran mogao da dobije pristup fondu za obnovu od 300 milijardi dolara koji podržavaju države Zaliva ako se pridržava sporazuma sa Vašingtonom, uključujući demontažu svog nuklearnog programa, eliminaciju zaliha obogaćenog materijala i prihvatanje strogog režima inspekcije i sprovođenja.
Izvor nije rekao kako će se fondom upravljati ili ko će upravljati, napominjući da ključni detalji tek treba da se razrade.
Izvor je među onima koje su preuzele obaveze naveo kompanije iz Južne Koreje, Japana, Singapura, Malezije i SAD, ali je odbio da pruži sveobuhvatnu listu.
Memorandum od 60 dana je okvirni, a ne konačan sporazum, i očekuje se da će pregovarači SAD i Irana tokom tog perioda raditi na više pravaca koji obuhvataju nuklearno, sankcijsko i regulativno uređenje.
Iran i Amerika dogovorili primirje: Teheranu 300 milijardi dolara odštete uz obavezu zaustavljanja nuklearnog programa