Pre deset godina Srbija se po brojnim ekonomskim pokazateljima nalazila iza zemalja regiona i proseka Evropske unije. U međuvremenu su pojedini rezultati znatno popravljeni, ali sa nekim parametrima i dalje kaskamo iza suseda i evropskih zemalja, pokazuju podaci Evrostata.
Evropska unija odlučila je da ne otvori Klaster 3 u pregovorima sa Srbijom, na šta je predsednik Srbije Aleksandar Vučić ocenio da je važnije koju ćemo prugu da otvorimo nego koji klaster, te da zvaničnici EU zanemaruju napredak koji je Srbija ostvarila u ekonomiji.
„Prelazimo i pretičemo (ekonomski) sve one koji su godinama i decenijama bili ispred nas. Više bi trebalo da brinemo o tome da li ćemo i koji autoput da otvorimo i koju prugu, a ne koji klaster otvaramo“, rekao je Vučić.
Podaci pokazuju da je minimalna zarada u Srbiji danas tri puta veća nego pre deset godina, realni BDP po stanovniku porastao je za oko 46 odsto, a udeo građana u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti smanjen je za gotovo sedam procentnih poena. Ipak, Srbija se po većini pokazatelja životnog standarda i dalje nalazi iza Hrvatske, Rumunije i Bugarske, dok zaposleni rade duže i zarađuju manje od radnika u većini posmatranih zemalja.
Pre deset godina, 2016, bruto mesečna minimalna zarada u Srbiji iznosila je 234 evra i bila je niža nego u Hrvatskoj i Crnoj Gori, dok je bila približna minimalcu u Rumuniji.
U prvoj polovini 2026. godine minimalac u Srbiji porastao je na 744 evra.
Srbija je ove godine prestigla Crnu Goru po visini minimalne zarade i danas građani Srbije primaju veći minimalac od Bugara, Makedonaca i Albanaca, ali su nas pretekli Rumuni.
Međutim, visina minimalne zarade u različitim državama ne objašnjava uvek snagu te zarade, zbog razlike u cenama. Zbog toga, Evrostat minimalne zarade izražava i u standaru kupovne moći, odnosno PPS-u (purchasing power standard).
Tako na primer, iako stanovnici Malte imaju veću minimalnu zaradu nego stanovnici Srbije (994 evra naspram 744 evra), kupovna moć minimalca u Srbiji je veća nego na Malti.
Bruto mesečna minimalna zarada u Srbiji u prvoj polovini 2026. godine iznosila je 1.105 PPS. Srbija se tako po kupovnoj moći minimalca nalazila ispod Hrvatske, sa 1.377 PPS, i Rumunije, sa 1.279 PPS, ali iznad Malte, Severne Makedonije, Crne Gore, Bugarske i Albanije.
BDP po glavi stanovnika se nije mnogo pomerio
BDP po glavi stanovnika je jedan od pokazatelja razvijenosti ekonomije. Pre deset godina, 2016. godine, realni BDP po stanovniku u Srbiji iznosio je 6.250 evra, odnosno Srbija se tada nalazila iza Hrvatske, Rumunije, Bugarske i Crne Gore, dok je bila ispred Severne Makedonije i Albanije.
U 2025. godini realni BDP po stanovniku u Srbiji porastao je na oko 9.140 evra. Srbija se tako našla na četvrtom mestu među posmatranim državama.
Iako je rast bio značajan i premašio je Crnu Goru, Srbija nije promenila svoj položaj u odnosu na Hrvatsku, Rumuniju i Bugarsku, ali je prestigla Crnu Goru.
Realni BDP po stanovniku meri kretanja obima ekonomske aktivnosti, ali ne uzima u obzir promene cena, dok nominalni BDP po glavi stanovnika obračunava se po trenutnim cenama, pa na njegov rast može uticati i inflacija.
Stoga, nominalni rast BDP-a po glavni stanovnika ne podrazumeva nužno bolji životni standard, obašnjava ekonomista Božo Drašković za Novu ekonomiju.
„Možete da imate veći nominalni iznos novca, ali on može da vredi manje“, rekao je Drašković.
Zbog toga se koristi i parametar BDP po stanovniku u standardu kupovne moći, koji uzima u obzir razlike u cenama između država. Kada je prosek Evropske unije označen sa 100, rezultat Srbije od 52 znači da njena ekonomska proizvodnja po stanovniku, prilagođena domaćem nivou cena, iznosi nešto više od polovine proseka EU.
„Pokazatelj da je Srbija na 52 odsto proseka Evropske unije govori o stvarnom ekonomskom položaju građana Srbije u odnosu na građane EU“, kaže Drašković.
Koliko je jak naš BDP po glavi stanovnika?
Pre deset godina, 2016. godine, BDP po stanovniku u Srbiji, izražen u paritetu kupovne moći, iznosio je 40 odsto proseka Evropske unije, a u 2025. godini BDP po stanovniku u Srbiji porastao je na 52 odsto proseka Evropske unije.
Srbija se tako našla na petom mestu među posmatranim državama, iza Hrvatske i Rumunije, koje su dostigle 78 odsto proseka EU, Bugarske sa 68 odsto i Crne Gore sa 54 odsto. Iza Srbije ostale su Albanija i Severna Makedonija, obe sa 43 odsto proseka EU.
Za 10 godina Srbija ipak nije promenila poziciju u odnosu na Hrvatsku, Rumuniju, Bugarsku i Crnu Goru, koje su i 2016. i 2025. godine imale viši BDP po stanovniku u paritetu kupovne moći.
Drašković objašnjava da Srbija kreće sa niže osnove, pa bi prirodno trebalo da raste brže. Ako raste približno istim tempom kao razvijenije zemlje, razlika se neće bitno smanjivati.
„Svi rastu, ali postoji jedno ključno pravilo: manje razvijene zemlje pod istim okolnostima rastu dinamičnije zato što imaju nižu polaznu bazu u odnosu na razvijene i zrele ekonomije. Srbija, međutim, ne obezbeđuje dinamiku rasta koja bi joj omogućila da u dogledno vreme dostigne srednje razvijene i razvijene zemlje Evropske unije“, rekao je Drašković.
U Srbiji više ljudi u riziku od siromaštva nego u EU
Pre deset godina, 2016. godine, Srbija je imala jednu od najvećih stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti u regionu – 30 odsto. Udeo je bio veći u Rumuniji, Crnoj Gori, Bugarskoj i Severnoj Makedoniji, dok je Hrvatska imala manji procenat stanovništva u riziku.
U 2025. godini u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti bilo je 23,2 odsto stanovnika Srbije, što je više od proseka Evropske unije od 20,9 odsto.
Među državama regiona za koje su dostupni podaci, Srbija je imala manji udeo ugroženog stanovništva od Bugarske, gde je stopa iznosila 29 odsto, i Rumunije sa 27,4 odsto, ali veći nego Hrvatska, sa 20,7 odsto.
Podaci za Crnu Goru, Severnu Makedoniju i Albaniju za 2025. godinu nisu dostupni u ovoj Eurostatovoj tabeli, pa njihov trenutni položaj nije moguće direktno porediti sa Srbijom.
Duže radimo da bismo zaradili manje
Stanovnici Srbije rade duže od većine radnika u Evropi, ali su njihove zarade među najnižima u regionu, pisala je ranije Nova ekonomija.
U Srbiji se 2025. godine radilo prosečno 40,6 sati nedeljno, gotovo pet sati više od proseka Evropske unije od 35,7 sati. Jedino se u Bosni i Hercegovini ( 40,9 sati) i Turskoj (42,4 sata) radilo više nego u Srbiji prošle godine.
Prosečna neto zarada u Srbiji tokom 2025. iznosila je 109.468 dinara, odnosno oko 932 evra mesečno. Medijalna zarada bila je znatno niža, 83.790 dinara, što znači da je polovina zaposlenih primala taj iznos ili manje.
U zemljama regiona više su zarađivali zaposleni u Sloveniji, Hrvatskoj, Bugarskoj i Mađarskoj. Prosečna mesečna zarada iznosila je oko 1.602 evra u Sloveniji, 1.457 evra u Hrvatskoj, 1.331 evro u Bugarskoj i 1.210 evra u Mađarskoj. Niža prosečna zarada zabeležena je u Severnoj Makedoniji, oko 735 evra.
Ekonomista Saša Đogović ranije je za Novu ekonomiju objasnio da su niske zarade, uprkos velikom broju radnih sati, posledica toga što veliki broj zaposlenih radi na slabo plaćenim i niskoproduktivnim poslovima.
Radnici u Srbiji rade više nego radnici u EU, ali primaju višestruko manje plate
A koliko puta su cene bile nize nego sada?