BOS PO TRNJU
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Osnovne karakteristike bankarskog sektora nakon početka ekonomske krize pratile su, sa određenim vremenskim pomakom, dešavanja u celokupnoj ekonomiji. Većina banaka nije dovoljno brzo reagovala na drastičnu promenu koja se nazirala u privrednom okruženju, a neke su čak, u želji da spasu velike dužnike koji su se odjednom usled pada tražnje za njihovim proizvodima našle kao riba na suvom.
Godina 2008. bila je prelomna, jer je kraj ekspanzivnog modela u kojem su se banke takmičile u zauzimanju što bolje dugoročne tržišne pozicije, pa su reinvestirale profit, vršile dokapitalizaciju i odobravale prekogranične kredite, da bi zauzele što veći deo tržišta. One su podržavale i svoje velike klijente koji su imali (preveliki) apetit za preuzimanje što većeg broja preduzeća kroz privatizaciju, u poslovnom modelu koji je bio veoma problematičan. Stoga su u tom miljeu stalno rasli finansijski leveridži i zaduženost pojedinih kompanija, jer se računalo na budući rast poslovnih prihoda, a kada je on izostao, računi su stigli na naplatu. Poslednji kvartal 2008. godine označio je naglu promenu dotadašnjih trendova u bankarstvu. Odobravanje „prekograničnih” kredita prekinuto je naglo, a korisnici kredita uhvaćeni su u zamku previsokog leveridža koji je mogao izdržati projekcije u stanju brzog rasta, ali koji je postao kamen oko vrata u krizi. Kreditni plasmani ne samo da usporavaju rast od 2008. godine, već dolazi i do smanjenja nivoa zaduženosti preduzeća (proces deleveridžinga). Problem je što je protokom vremena bivalo sve manje kreditno sposobnih klijenata, a kreditna kontrakcija dovodila je do ubrzanja recesione spirale.
Finansijski rezultati poslovanja banaka u velikoj meri su bili vremenski pomerena refleksija tog stanja.
Dobit banaka imala je trend stalnog smanjenja, a gubici su rasli. Konsolidacija banaka nije bila završena u periodu rasta, pa je kriza dodatno ubrzala ovaj proces, jer su pod udar gubitaka došle manje konkurentne banke koje su imale malo tržišno učešće i neodgovarajuću vlasničku strukturu.
Klub profitabilnih banaka smanjio se sa 26 koliko ih je bilo u 2008. godini na petnaestak u poslednje dve godine. S druge strane broj banaka koje su imale gubitke tokom ovog perioda je dupliran i to ne računajući smanjenje od pet banaka, sa 34 u 2008. na 29 u 2014. godini. U 2013. godini prvi put je zabeležen neto gubitak sektora, a broj banaka sa dobitkom izjednačio se sa brojem onih koje su imale gubitak (mada je neto gubitak zapravo ostvaren i u 2012. ukoliko bismo dodali gubitke Agrobanke i Metals banke).
Grupacija profitabilnih ostvarila je 2008. godine 470 miliona evra, što se za 2014 svelo na 259 miliona evra. S druge strane, grupa od osam sa gubitkom od ukupno 67 miliona evra, u 2013 je narasla na 15 sa ostvarenim gubitkom od 307 miliona evra i negativnim agregatnim finansijskim rezultatom od 19 miliona evra.
Nastavak teksta možete pročitati u dvadesetdrugom broju štampanog izdanja časopisa „Nova Ekonomija“
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Prosečna marža u trgovinama na malo u Srbiji kreće se od oko 21-22 odsto do 31-32 odsto, ali je manja od one u Evropi. Maloprodaja nije kriva za visok rast cena u srpskim prodavnicama, a profiti trgovinskih ...
U proizvodnju struje u narednim decenijama moraće da se investira više desetina milijardi evra, jer Srbija više ne može dugoročno da se oslanja na nasleđene kapacitete iz socijalizma, sa izuzetkom hidrocentr...
Srbija mora da uskladi svoju unutrašnju i spoljnu politiku, odnosno da demokratski odluči o svom usmerenju ka velikim silama, glavna je poruka okruglog stola pod nazivom „Srbija između Istoka i Zapada“. Pone...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE