BOS PO TRNJU
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Poreski obveznici daju ogromne iznose za otvaranje novih radnih mesta, da bi ljudi bolje živeli, a onda se ispostavi da ti radnici rade za male plate, u najboljem slučaju za 20 odsto veće od minimalca u Srbiji, a pritom su šikanirani. Radnici svašta trpe jer moraju da prehrane decu, a država koja treba da ih štiti, to ne radi. U njihovu zaštiti treba da stane cela javnost, mediji, inteligencija
„Radnici su izloženi veoma teškim uslovima rada, posebno kada je reč o pauzama za odlazak u toalet, što im poslovođa često uskraćuje kako bi očuvali tempo proizvodne linije. Zaposleni u fabrici nastoje da izađu na kraj s uskraćenjima ove osnovne ljudske potrebe, fiziološke potrebe obavljaju dok rade na proizvodnoj liniji, nose pelene dok su na poslu, uzdržavaju se od uzimanja tečnosti do opasne granice, trpe bol i nelagodnost. Ne pati samo njihovo dostojanstvo, oni su ozbiljno zdrastveno ugroženi.“
Ovo je deo izveštaja američke humanitarne organizacije Oksfam (Oxfam) urađenog na osnovu ankete sadašnjih i bivših radnika u živinarskoj industriji u SAD. Sličan bi bio da je urađen posle razgovora sa zaposlenima u fabrikama južnokorejske Jure u Srbiji, a nažalost sličnih primera će po svemu sudeći biti sve više.
Kapitalizam u svom najgorem obliku stigao je odavno u Srbiju, ali do dolaska Jure bar radnici u stranim kompanijama, koji su uglavnom slabo plaćeni, nisu bili maltretirani i ponižavani. Što je još strašnije, država je stranim poslodavcima koji ne dozvoljavaju sindikalno organizovanje i pribegavaju raznim torturama prema radnicima, davala velike subvencije za otvaranje novih radnih mesta. Radnici su postali kolateralna šteta preambicionog plana ove i prethodnih vlasti u Srbiji da privuku što više stranih investitora, da ih „preotmu“ državama u regionu, pod uslovima koje oni postavljaju i uz kršenje zakona o zaštiti prava zaposlenih. Otvaranje fabrika čiji su vlasnici stranci uvek dobro dođe u predizbornim kampanjama, što je prvi obilato koristio Mlađan Dinkić, nekadašnji ministar privrede i promoter privlačenja stranih investitora velikim državim subvencijama. Ali njegov primer pokazuje da svaka karta, ma koliko se činila jakim adutom, u čestim igrama prilično izbledi. Nesavesnim poslodavcima naruku ide i to što su u Srbiji slabi i nezainteresovani sindikati koji se protiv ugrožavanja radnička prava bore saopštenjima u kojima osuđuju nemoćnu državu.
Jura je 2010. godine otvorila fabriku elektrokablova u Leskovcu, a privučena velikim subvencijama države od 7.000 do 10.000 evra za novootvoreno radno mesto, jeftinom radnom snagom kojom se vlast hvali, kao i drugim povlasticama lokalnih samouprava, otvorila je u Srbiji još tri fabrike, dve i Nišu i u Rači Kragujevačkoj. Radnici u tim fabrika, njih oko 6.000, plaše se da pričaju o onome šta preživljavaju kako ne bi ostali bez posla i plate od 200 do 300 evra kojom prehranjuju porodice. A trpe svašta, od toga da nemaju pravo da organizuju sindikate, već Savet radnika koji kontroliše uprava, da potpisuju ugovore u kojima piše da će dobiti otkaz ako javno pričaju o onome šta se dešava u fabrici, da se plaše otkaza ako odu na bolovanje, da rade praznicima i prekovremeno više nego što zakon dozvoljava, da žene moraju da prijavljuju kad će morati da češće idu u toalet.
Iz anonimnih dojava radnika južnokorejske fabrike u Leskovcu može se saznati da oni, za sada, ne nose pelene kad idu na posao, ali da je surova borba za normu i kvalitet koji traži poslodavac. Tolerišu se dva odlaska u toalet, i to sa kraćim zadržavanjem, posle svakog usmenog sledi pismeno upozorenje na grešku, a posle drugog uglavnom sledi otkaz. Odluke o radu vikendom se najavljuju dva sata pre završetka smene i moraju da se prihvate bez pogovora. Istina, ima i onih koji tvrde da im je u Juri „kao u raju“ jer za bolje ne znaju.
A inspekcija rada nikad ništa nezakonito nije utvrdila u Jurinim fabrikama. Po podacima Ministarstva rada, inspektori su obavili nadzor u leskovačkoj fabrici te kompanije i utvrdili da niko od zaposlenih nije prijavio slučajeve zlostavljanja i maltretiranja o kojima se piše, a nisu došli ni do dokaza koji bi te navode potvrdili. To što je radnicima neloženo da rade u dane praznika, 1. i 2. maja, zbog čega su oni održali protest upozorenja, dozvoljeno je Zakonom o radu ako je uvećan obim posla, ali je poslodavac u obavezi da im isplati uvećanu zaradu, što u slučaju Jure, kako je saopštilo to ministarstvo, nije bilo sporno.
U poslednje dve godine Inspekcija rada je obavila i sedam redovnih nadzora u oblasti radnih odnosa i bezbednosti i zdravlja na radu u Jurinoj fabrici u Rači, kao i još pet nadzora po zahtevu zaposlenih koji su se odnosili na otkaz ugovora o radu po osnovu proglašenja tehnološkim viškom, kao i na upozorenje pred otkaz ugovora o radu, ali nisu dokazane tvrdnje radnika.
Nastavak teksta možete pročitati u tridesetprvom broju štampanog izdanja časopisa „Nova Ekonomija“
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Prosečna marža u trgovinama na malo u Srbiji kreće se od oko 21-22 odsto do 31-32 odsto, ali je manja od one u Evropi. Maloprodaja nije kriva za visok rast cena u srpskim prodavnicama, a profiti trgovinskih ...
U proizvodnju struje u narednim decenijama moraće da se investira više desetina milijardi evra, jer Srbija više ne može dugoročno da se oslanja na nasleđene kapacitete iz socijalizma, sa izuzetkom hidrocentr...
Srbija mora da uskladi svoju unutrašnju i spoljnu politiku, odnosno da demokratski odluči o svom usmerenju ka velikim silama, glavna je poruka okruglog stola pod nazivom „Srbija između Istoka i Zapada“. Pone...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE