BOS PO TRNJU
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Neposredno nakon inauguracije predsednik Vučić je pokrenuo „unutrašnji dijalog“ oko položaja Kosova i Metohije, radi postizanja „istorijskog sporazuma“ sa Albancima. Novoizabrani predsednik pokrenuo je i niz spoljnopolitičkih aktivnosti, uz posete Vašingtonu, Briselu, Rimu i Solunu, kao i sa raznim funkcionerima Evropske unije u Beogradu
Iako je više nego izvesno da u EU ne postoji nikakva želja za proširenjem (o čemu smo pisali u „Novoj ekonomiji“ od juna o.g.), odnosno, da su unutrašnji problemi funkcionisanja EU takvi da čak i da Srbija sada ispuni sve uslove, neće biti primljena, predsednik Vučić je sa ministrom spoljnih poslova Ivicom Dačićem krenuo u svojevrsnu ofanzivu na EU tvrđavu.
Aktivnosti naših političara usmerile su se ka dobijanju „okvirnog datuma“ prijema u EU. Naime, u postupku prijema postoji jedna birokratska „zamka“ vezana za finansiranje priključenja nove članice (ili članica), jer je neophodno da se u novom sedmogodišnjem budžetu predvide troškovi proširenja Unije, pošto su naknadne izmene budžeta praktično neizvodljive. Svaka nova članica EU, osim plaćanja članarine, može da koristi razne fondove, i stavka priključenja bi morala da postoji u budžetu, ukoliko postoji bilo kakva namera za proširenje.
Priprema budžeta za naredni sedmogodišnji period počinje ovih dana, i otuda žurba naših političara kako ne bi bili izostavljeni prilikom postupka njegovog planiranja i usvajanja.
Ivica Dačić je tako saopštio da „naš narod treba da zna kakva je dinamika, da li EU računa na naš ulazak i koja bi to bila dinamika, i da EU kaže šta će sa Srbijom“, dok je Vučić naglasio da „ako hoćemo da budemo članica EU, a hoćemo, pre 2026. godine, u tom budžetu mora da bude jasno da će Srbija u nekom trenutku postati deo EU“.
Poseta SAD i razgovori sa potpredsednikom Pensom i dvojicom senatora po svemu sudeći poslužili su da domaćinima skrenu pažnju na nove ustupke koje je srpska strana spremna da učini oko Kosova i Metohije, računajući zauzvrat na eventualnu podršku u borbi za priključenje EU. Iako ne možemo znati o čemu je bilo reči na tom sastanku, sama najava Aleksandra Vučića da je govorio o stvarima o kojima ne može javno da priča, kao i da je jedan od senatora telefonom obavestio Pensa o sadržaju razgovora sa Vučićem, ukazuje na to da su na sto stavljeni ključni ustupci naše strane.
Diplomatske aktivnosti su se nastavile na sastanku u Solunu sa grčkim premijerom Ciprasom i bugarskim Borisovim, u pokušaju da obezbedi podršku makar u regionu. U Solunu se sastao i sa predsednikom Evropske komisije Žan-Klodom Junkerom, a usledio je u sastanak u Briselu sa predsednikom Evropskog saveta Donaldom Tuskom.
Sastanak sa Tuskom završio se hladnom tušem – „morate okončati dijalog sa Prištinom“.
Pri tome, Tusk nije dao nikakve garancije Vučiću da će u narednom budžetu biti stavka za proširenje (čak i ako se okonča dijalog), osim što su pomenute fraze da je krajnji cilj dijaloga i reformi koje Srbija sprovodi punopravno članstvo u Uniji, i da je to obećano na famoznom samitu u Solunu iz 2003. godine.
Da je sastanak bio neuspešan, odnosno da srpska strana nije dobila nikakve konkretne ustupke, potvrdio je i sam predsednik Vučić, koji je konstatovao da će pitanje proširenja morati da raspravi što pre sa Angelom Merkel i Emanuelom Makronom, i to, kako je sam naveo, pre 2019. godine, kada bude usvojen budžet Unije za narednih sedam godina.
Usledio je i sastanak u Beogradu sa Angelinom Ajnhorst (prethodni sastanak imali su pre nepuna tri meseca), direktorkom zaduženom za „Zapadni Balkan“ u spoljnopolitičkoj službi EU, koji je trajao duže od četiri sata (što je veoma neprikladno, s obzirom da se radi o činovniku u rangu pomoćnika ministra).
Nešto više o toku „pregovora oko priključenja“ saznalo se sredinom avgusta, nakon sastanka sa izvestiocem Evrpskog parlamenta Dejvidom Mekalisterom. Predsednik Vučić je pred novinarima „otvorio karte“ i naveo da postoje tri ključna pitanja u postupku priključenja Srbije. To su, po njemu, odnos sa Prištinom, zatim sa Rusima i tek na kraju „vladavina prava“.
U birokratskoj igri zvanoj otvaranje pojedinih poglavlja, EU može zahtevom da se što pre otvori poglavlje 31 da dovede srpsko rukovodstvo do donošenja veoma mučne odluke o uvođenju sankcija Rusiji, sa svim posledicama koje će to imati na unutrašnjem a i na spoljnom planu. U ovom trenutku ima puno mišljenja da verovatno ni 5% stanovnika Srbije koji su srpske nacionalnosti neće prihvatiti uvođenje bilo kakvih sankcija prema Rusiji ni pod kakvim izgovorom, a kamoli radi nekog poglavlja, a to može biti i strahoviti izborni faul za sadašnju vlast. Ništa bolje se ne bi proveli ni na spoljnom planu, pošto bi to po svemu sudeći dovelo do odsustva ključne podrške Rusije u međunarodnim forumima. I ne samo to – pokazalo bi čitavom nizu zemalja da je Srbija prijateljsku silu koja je pomagala u svim međunarodnim forumima, uloživši čak i veto na rezoluciju o genocidu (u kojoj se, između ostalog, nalagalo da se u školske programe unese da je u Srebrenici počinjen genocid) jednostavno „izdala“ radi krajnje neizvesnog i dalekog učlanjenja u EU. Ekonomski, Srbija bi pretrpela i veliku štetu jer bi bile uvedene i sankcije, što bi posebno pogodilo veliki izvoz voća i povrća u Rusiju.
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Prosečna marža u trgovinama na malo u Srbiji kreće se od oko 21-22 odsto do 31-32 odsto, ali je manja od one u Evropi. Maloprodaja nije kriva za visok rast cena u srpskim prodavnicama, a profiti trgovinskih ...
U proizvodnju struje u narednim decenijama moraće da se investira više desetina milijardi evra, jer Srbija više ne može dugoročno da se oslanja na nasleđene kapacitete iz socijalizma, sa izuzetkom hidrocentr...
Srbija mora da uskladi svoju unutrašnju i spoljnu politiku, odnosno da demokratski odluči o svom usmerenju ka velikim silama, glavna je poruka okruglog stola pod nazivom „Srbija između Istoka i Zapada“. Pone...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE