BOS PO TRNJU
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Nikola Gazdić (28), vlasnik beogradske Darma Books i njujorške Jo Jo Jimeny
Na Ist Riveru Gazdić je uz posao u velikoj njujorškoj kompaniji pokrenuo i sopstveni biznis pod firmom Jo Jo Jimeny, a u Beogradu Izdavačku kuću Darma books. Šta mu je pružila država „američkog sna“, šta mu je zasmetalo u sopstvenoj zemlji, zašto je ostao s jednom nogom kod kuće i koja bi pravila igre menjao u Srbiji da bi se smanjio odliv mladih u svet, Nikola Gazdić otkriva u intervjuu za naš list.
„Poučen američkim iskustvom mislim da je bitno da se rad vrednuje i da se u Srbiji napravi sistem fer šansi za sve, da mladi ljudi ne bi više masovno napuštali zemlju. Dakle, omogućiti svima jednake šanse za poslovni i životni uspeh. To bi bilo dobro i za pojedince i za društvo uopšte, jer prosto je teško funkcionisati ako pravila igra nisu ista za sve i to na svim nivoima. To sprečava napredak i smanjuje mogućnost ostvarivanja inovacija i implementacije novih ideja u svim sferama života u Srbiji, konstatuje sagovornik „Nove ekonomije“ koji je nastanivši se preko Atlantika startovao s „dobitnom kombinacijom“, odnosno profitabilnom biznis pričom.
Nova ekonomija: Bar polovina mladih akademaca u Srbiji, još tokom studija, nagoveštava da će finale biti napuštanje zemlje s diplomom u džepu i nadom u uspeh na inotržištu. Zašto?
Nikola Gazdić: I ja sam još kao mladi student ekonomije, ali i pre toga, čak u srednjoj školi, razmišljao o odlasku iz zemlje. Ta razmišljanja nisu imala realne osnove niti sam imao konkretan plan odlaska. Više je to bilo na talasu koji je, kako ste i sami naveli u pitanju, zahvatio ljude moje generacije. A to je odlazak vani, u potragu za boljom budućnošću. Taj talas je zbir iskustava i priča kroz koje manje-više svi u Srbiji prolaze, čujem sada i srednje generacije, bez obzira na ostvarene pozicije. Ipak mladi ljudi imaju najbolju mogućnost i najlakše mogu stvarno da odu.
NE: Kako je pala odluka o odlasku baš za SAD?
Nikola G: Dok sam studirao bili su dosta popularni programi Work and Travel, koji su nudili mogućnost odlaska u Sjedinjene Američke Države. Bio sam dva puta uključen u program, kao student druge i četvrte godine i drugi put sam odlučio da ostanem u Americi.
NE: Iako u Njujorku ne živite dugo, poslovni koraci su vam do sada bili profitabilni?
Nikola G: Ne ulazeći u detalje, mogu reći da sam veoma zadovoljan. Ako se ima jasan cilj, nekako je lako štedeti u SAD i usmeriti resurse koji su vam na raspolaganju ka njemu, koliki god da su.
NE: Šta radite u Njujorku i koje su mogućnosti u gradu u kome se vrte milijarde dolara?
Nikola G: U Njujorku radim za jednu od vodećih firmi za transport i selidbe Dumbo Moving and Storage, u odeljenju zaduženom za prodaju. Usko vezana za tu firmu je i moja kompanija Jo Jo Jimeny, dosta manja doduše. Njujork je zaista centar sveta što se novca i ekonomije tiče. Mogućnosti izgledaju neograničene. Postoji uvek ta neka nada da je san nadohvat ruke i da je ostvariv. Mada, moram priznati da postoje i ogromne razlike u standardu života ljudi. Nekako se srednja klasa i ne vidi, u sve većem broju postoje ljudi koji žive na ivici egzistencije, a sa druge strane superbogati Amerikanci nastavljaju da uvećavaju profite.
NE: Kako ste krenuli u privatni biznis i koji su vam američki planovi?
Nikola G: Kao nov u Njujorku, radio sam razne poslove. I u firmi u kojoj sam sada, radio sam kao fizički radnik na kamionu. Međutim, vremenom sam prešao u kancelariju kad se otvorilo to radno mesto. Imao sam sreće da menadžmentu budem preporučen, kao osoba sa kvalifikacijama, od ljudi koji su tu već radili i sa kojima sam se družio privatno. Kasnije tu su mi se otvorile mogućnosti i kad je privatni biznis u pitanju. U narednim godinama nemam neke velike planove što se biznisa ovde tiče, sem eventualno potencijalnog proširivanja postojećeg. Za sada imam jedan kamion u vlasništvu i ekipu koja radi za mene, a u planu je kupovina drugog i još mnogo toga. Taj deo „još mnogo toga“, fokusiran je na projekte u Srbiji.
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Prosečna marža u trgovinama na malo u Srbiji kreće se od oko 21-22 odsto do 31-32 odsto, ali je manja od one u Evropi. Maloprodaja nije kriva za visok rast cena u srpskim prodavnicama, a profiti trgovinskih ...
U proizvodnju struje u narednim decenijama moraće da se investira više desetina milijardi evra, jer Srbija više ne može dugoročno da se oslanja na nasleđene kapacitete iz socijalizma, sa izuzetkom hidrocentr...
Srbija mora da uskladi svoju unutrašnju i spoljnu politiku, odnosno da demokratski odluči o svom usmerenju ka velikim silama, glavna je poruka okruglog stola pod nazivom „Srbija između Istoka i Zapada“. Pone...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE