Zbog niskog standarda i pada kupovne moći, promet u trgovinskim lancima u Srbiji opada, a raste promet na crnom tržištu.
Mnogi građani sve kućne potrepštine radije kupuju na pijacama, jer su cene niže nego u radnjama.
Na buvljim pijacama se i dalje može kupiti sve. Najčešće se ipak odlazi po osnovne kućne potrepštine, hranu i kućnu hemiju. Niže cene glavni su motiv kupovine, tako je i na jugu u Nišu gde se svaki dinar pažljivo broji.
Osim što prodavac za robu koja kupi u susednim zemljama dobije povrat PDV-a, neki proizvodi u našem komšiluku imaju status subvencionisanih i to dodatno snižava njihovu cenu.
U Mađarskoj se kupuju sirevi, kobasice, mesne prerađevine, oni su tamo subvencionisani i po nižoj su ceni nego što su kod nas i još kad se uzima na veliko, to bude vrlo isplativo.
Promet u trgovini na malo je od 2009. do 2015. godine u odnosu na 2008. pao za 26 odsto. Deo prometa je prešao na crno tržište, a deo odlazi na elektronsku trgovinu.
Svi su se modernizovali, i šverceri koji dobavljaju robu, pa ona može da se poruči i da se u kutijama donese na kućnu adresu. Na to je uticao i manji standard nego onaj koji smo imali 2008 godine.
Ono što je u kućnom budžetu ušteda u državnom je šteta. U Ministarstvu trgovine kažu da vrše intenzivne inspekcijske nadzore, prodavca, ali i privrednih preduzeća koja gazduju pijacama.
„Država je više na gubitku, zato što pored izbegavanja plaćanja poreza za tu robu, vrlo često prodavci izbegavaju i ostale obaveze, koje imaju iz radnog odnosa, a takođe su na gubitku i potrošači koji ne mogu biti zaštićeni adekvatno u slučaju da imaju problema sa tom robom koju su kupili na pijaci“, naveo je Goran Macura, inspektor u Ministarstvu trgovine.
Analitičari kažu da bi maloprodajne cene u prodavnicama mogle biti niže i tada se građani ne bi okretali kupovini švercovane robe, ali u Srbiji vlada duopol, dva ogromna trgovinska lanca praktično diktiraju cene.