Uzlet profašističkih i ultradesničarskih organizacija, rehabilitacija zločinaca i promovisanje fašizma koji je u srži kriminalnih akcija navijačkih grupa i ljudi u fantomkama daju podstreka za propitivanje društvene klime u kojoj su takve aktivnosti na tragu da postanu uobičajena pojava, kaže reditelj Goran Marković.
„Proživeo sam vek a da nisam upoznao pravu levicu, ako izuzmemo marginalne grupe anarhista. Sloboda je u našim krajevima gostovala sasvim retko i uvek bila gušena od desničara zvali se oni Savez komunista ili Srpska radikalna (napredna) stranka“.
Ćutanje države delom objašnjava pretpostavka da se fašizam institucionalizuje, da smo postali desničarska država i da ekstremno nacionalističke grupe imaju zaštitu političkih partija:
„Mi smo, nema sumnje, postali desničarska država koja je na korak od fašizma. Ponekad izgleda da se to dogodilo preko noći, ali je sada jasno da je teren za to pripreman decenijama“, kaže reditelj Goran Marković.
On postavlja i pitanje da li je tome ikada postojala alternativa, to jest prava levica:
„Titoizam je bio pre dvorski nego levičarski pokret, Milošević je, lažno se predstavljajući kao socijalista, na velika vrata uveo nacionalizam, da bi posao završila njegova žena koja je JUL organizovala kao tipično mafijašku organizaciju“, navodi Marković.
On dodaje da je kratak period „demokratske“ vladavine pretvoren u najobičniji grabež, a „zatim je na vlast najzad došla ona prava, rigidna desnica kostimiranih radikala“.
Marković smatra da je potpuno nestala tradicija levih ideja koja je u Srbiji cvetala na početku dvadestog veka:
„Na sceni su fašisti i nikakav propis ili zakon neće im stati na put dok se na drugoj strani ne pojave slobodnomisleći ljudi koji se bore za socijalnu jednakost i ljudska prava“, kaže Marković.