Dok se sezona vegetacije približava kraju, u poljoprivrednim školama širom Srbije tek počinje posao koji bi mogao da poboljša stabilnost budućeg roda — obezbeđivanje staništa za pčele i druge oprašivače, koji imaju ključnu ulogu u poljoprivrednoj proizvodnji. U Požegi, Kraljevu, Vranju, Futogu i Vršcu završena je sadnja medonosnog drveća na školskim oglednim površinama, čime je kompletirana prva faza aktivnosti u svim školama uključenim u program.
Ove aktivnosti deo su inicijative „Zajedno pčelama na dar“, koju kompanija Nestlé Srbija sprovodi u saradnji sa poljoprivrednim školama širom Srbije i organizacijom Inspira Vivo Group. Cilj ovog partnerstva je unapređenje biodiverziteta kroz obezbeđivanje novih staništa za pčele i druge oprašivače, kao i edukacija mladih generacija o održivim praksama u poljoprivredi. U inicijativi su učestvovali i građani, jer je deo sredstava od kupovine Nestlé proizvoda izdvajan upravo za ovu svrhu.
Pored donacije za nabavku sadnica i drugih materijala, u fokusu je i edukacija budućih poljoprivrednika jer učenici imaju priliku da učestvuju u sadnji medonosnog drveća, planiraju sadnje polinatorskih traka, prate prisustvo oprašivača, određuju osnovne parametre zdravlja zemljišta i beleže promene na oglednim površinama.
Reč je o veoma efikasnoj meri regenerativne poljoprivrede u područjima u kojima oprašivači tokom godine ostaju bez izvora hrane. U zonama intenzivne poljoprivrede, koje karakterišu kratki periodi cvetanja i veliki pritisak na zemljište, kao i prekomerna upotreba pesticida, brojnost oprašivača opada, a time i ujednačenost roda u voćarstvu, povrtarstvu i uljaricama. Medonosno drveće obezbeđuje hranu u periodima kada na parcelama „zastane“ cvetanje, što direktno utiče na zametanje plodova i kvalitet useva.
U narednim mesecima učenici će pripremati zemljište i mešavine za polinatorske trake, koje se formiraju u martu. Te trake su važan deo održivog sistema jer sprečavaju „praznine“ u ispaši oprašivača i obezbeđuju cvetanje tokom celog proleća i leta, čime se stvaraju uslovi za stabilniji rod.
Praksa pokazuje da kombinacija medonosnog drveća, polinatorskih traka i drugih mera regenerativne poljoprivrede, poput sadnje pokrovnih useva, smanjene obrade zemljišta, rotacije kultura i smanjene upotrebe pesticida, doprinosi stabilnosti poljoprivredne proizvodnje, uz očuvanje biodiverziteta, jer se zemljište posmatra kao živi sistem, a ne kao mehanički resurs.
Dok naučna i stručna javnost godinama upozoravaju na pad populacije oprašivača i posledice na poljoprivrednu proizvodnju, ovakvi programi predstavljaju jedan od modela koji na terenu kombinuju edukaciju, praksu i obnovu ekosistema. Škole postaju mesta na kojima se uspostavlja nova metodologija rada, a rezultati koji nastanu tokom sezona mogu da posluže i lokalnim proizvođačima.
Tokom novembra završene su jesenje sadnje, a proleće donosi fazu kada polinatorske trake preuzimaju ulogu glavnog izvora hrane za oprašivače. Na taj način u školama nastaje sistem koji funkcioniše tokom cele godine, a učenici vide jasnu povezanost između zemljišta, biljaka i oprašivača, i koliko budućnost domaće poljoprivrede zavisi ne samo od tog odnosa, već i njihove brige o najvažnijem poljoprivrednom resursu – zemljištu.