2020

Građani i kompanije donirali 20 miliona evra za borbu protiv korone

Logično je da se ove godine zbog korona krize najviše po donacijama izdvajaju medicinske i farmaceutske kuće, ali veliki su doprinos dali i proizvođači hrane, banke, kao i tekstilna industrija koja se posvetila izradi maski. Tri najveće donacije tokom pandemije, od po više od milion dolara, dali su Petrohemija, Novak Đoković i United grupa. Čak 80 odsto je otišlo državi i javnim institucijama. Glavni problem je što ne znamo šta se desilo sa novcem koji je uplaćen na račun RFZO Nathan Koeshall, osnivač Catalyst Balkans Koliko su građani i kompanije od početka pandemije donirali u Srbiji za borbu protiv posledica korone?  Za ovih osam meseci krize, Catalyst Balkans je zabeležio nešto malo manje od 20 miliona evra donacija građana i kompanija za borbu protiv posledica korona virusa. Čak dve trećine od tog iznosa su donirale kompanije. Građani su kroz masovna davanja donirali 8,6 odsto, a isto toliko su donirali i istaknuti pojedinci. Ovi podaci u potpunosti menjaju sliku filantropije u Srbiji, koja je građena prethodnih godina. U 2018. i 2019. videli smo da su građani mnogo aktivniji i da su oni najviše donirali. Međutim, u doba neizvesnosti, i posebno u prvim trenucima krize kada je bilo onemogućeno kretanje, građani, nesigurni za svoje poslove i budućnost, ovog puta su bili mnogo manje aktivni.  Ono što nas zapravo brine jeste da sada svakako rastu davanja u vezi sa pandemijom, ali se zbog toga smanjuju davanja za druge oblasti Sa druge strane, poslovni sektor pokazao je svoje liderstvo i agilnost reagujući izuzetno brzo. Tu su važnu ulogu odigrali Srpski filantropski forum, Fond B92 i Unicef, koji su praktično koordinisali akcije između poslovnog sektora i zdravstvenih institucija. Međutim, osam meseci od početka krize, kompanije su istrošile svoje budžete, a zabrinuti smo kako će izgledati njihovi budžeti za društveno odgovorne projekte u narednoj godini, s obzirom na to da smo sada i u ekonomskoj krizi. Imajući u vidu razmere izazova sa kojima se suočavamo, moramo da budemo svesni da je odgovornost za borbu protiv posledica korona virusa na svakom od nas. Država ne može sama da se izbori sa svim nedaćama, moraju da pomognu i poslovni sektor i neprofitni sektor, kao i svaki građanin pojedinačno, u svojoj zajednici. Zato apelujemo na sve građane da se uključe, i svojim mikrodonacijama podrže ugrožene preko Donacije.rs.  Na kraju, kad uporedimo podatke sa drugim zemljama regiona, vidimo još jedan interesantan podatak. U Srbiji su donacije najvećim delom (47 odsto) bile namenjene nabavci medicinske opreme, poput respiratora, dok je u drugim zemljama svrha bila nabavka potrošne robe, poput maski i dezinfekcionih sredstava. Dakle, kompanije u Srbiji, ali i građani, preko Donacije.rs, su bili fokusirani da obezbede strateški najvažnije stvari, koje će moći da daju dugoročne efekte. Iz kojih sektora ili industrija su kompanije koje su najviše donirale? Mislim da bi bilo nezahvalno ovog puta izdvajati pojedine industrije. Zbog prirode ove krize, logično je da se medicinske i farmaceutske kuće izdvajaju, ali veliki su doprinos dali i proizvođači hrane, banke, kao i tekstilna industrija koja se posvetila izradi maski. Tri najveće donacije, od po više od milion dolara, dali su Petrohemija, Novak Đoković i United grupa.  Važno je da sagledamo i sektore na strani primalaca. Direktnu pomoć pojedincima i porodicama čini tek 4,7 odsto doniranog iznosa. Neprofitne organizacije, koje su svojim radom na terenu pružale pomoć ljudima koji su uvođenjem vanrednog stanja ostali odsečeni od sistema, primile su 13,7 odsto ukupno doniranog iznosa. Čak 80 odsto je otišlo državi i javnim institucijama. Glavni problem koji tu postoji jeste što ne znamo šta se desilo sa novcem koji je uplaćen na račun RFZO-a. Sa jedne strane, postoji velika potreba da se pomogne, postoji i spremnost kompanija da pomognu, ali onda država koja prima tu pomoć kaže da je tajna kako se to troši. Time se urušava poverenje u filantropiju uopšte i građani i kompanije se demotivišu da doniraju. Solidarnost i dobročinstvo su danas neophodni. Ne možemo bez toga. Ali dobročinstva nema bez poverenja i transparentnosti. Svi, a pogotovu država, moraju da rade otvoreno i transparentno, da bismo izgradili poverenje i zajedno prevazišli ove izazove. Tokom neke krize ili prirodne katastrofe povećava se iznos donacija, da li su i ove godine od uvođenja vanrednog stanja primetno povećana davanja i za koliko? Uvek u kriznim vremenima vidimo porast dobročinstva. Tome smo svedočili i 2014. godine, kada su nas zadesile poplave. U prvim nedeljama pandemije videli smo neverovatnu solidarnost i brzinu kojom su kompanije i građani reagovali. U prva tri meseca krize je donirano koliko i za šest meseci prošle godine, oko 17 miliona evra. Međutim, kako vreme odmiče, nivo donacija sve više opada. Ali, kriza ne opada. Štaviše, sa novom ekonomskom krizom, izazovi sa kojima se susrećemo samo se umnožavaju. Zato moramo pametno da postupamo, da gledamo da za svaki donirani dinar dobijemo najveći efekat i da budemo svesni da će ovo proći. Ali, do tada moramo nesebično da ulažemo za opstanak i dobrobit naših zajednica. Ono što nas zapravo brine jeste da sada svakako rastu davanja u vezi sa pandemijom, ali se zbog toga smanjuju davanja za druge oblasti. Kada se pandemija završi, veliko je pitanje šta će se dešavati dalje, koji će biti obim dobročinstva i koje će oblasti biti u fokusu. Koliko iznosi, prema vašim poslednjim podacima, procenjena darovana suma u 2019, da li se povećao broj akcija, koliko iznosi prosečna donacija po pojedincu. Ima li rasta i koje su promene u odnosu na 2018. godinu, kad su procenjene donacije iznosile 27,3 miliona evra, gotovo isto kao i 2017. godine? Prošla godina (2019), koja sada deluje tako daleko, bila je izuzetno dobra za filantropiju u Srbiji. Tokom 2019. godine građani i kompanije donirali su 34,5 miliona evra. To je rast dobrotvornih davanja od 26 odsto u odnosu na 2018. godinu, a prosečna donacija po građaninu je oko 4,9 evra. Toliko prosečna donacija otprilike iznosi i u Hrvatskoj, dok je veća jedino u Crnoj Gori, gde iznosi oko 10 evra. Prvi put od 2016. godine videli smo i porast broja dobrotvornih akcija, u 2019. godini zabeležili smo 3.037 akcija, u odnosu na 2.772 iz 2018. godine. Dakle, rasla je i donirana suma i broj dobrotvornih akcija, postojao je sveopšti razvoj filantropije. Ukidanje PDV-a na donacije u robi i uslugama, kao i poreske olakšice, nužno je ne samo zbog podsticanja dobročinstva, već zbog jednog jednostavnog moralnog principa, nije ispravno kažnjavati dobročinstvo U razvijenim demokratskim društvima, koja imaju i ukorenjene filantropske tradicije, građani su uvek ti koji doniraju najviše. Više i od poslovnog sektora. Dobročinstvo je deo kulture, to je mnogo kompleksnija tema od ekonomskog stanja. U Srbiji smo u 2018. i 2019. godini videli da su građani donirali više od kompanija, u odnosu na period pre toga. To nije nikako loša vest za kompanije, koje su zadržale aktivnosti na nivou iz 2018, ali kada imamo sve veći broj građana koji je uključen u dobrotvorne akcije, to znači da se menja svest kod ljudi. To znači da oni preuzimaju odgovornost za svoje zajednice u svoje ruke, da počinju da veruju da oni imaju moć da utiču na društvo oko sebe, i da kad se udruže, mogu ostvariti pozitivne promene. Koliko od ukupnih donacija direktno dobiju porodice koje su najugroženije i koliko ima takvih porodica u Srbiji? Pojedinci i porodice su direktni primaoci donacija u 39 odsto dobrotvornih akcija. Otkako istražujemo filantropiju od 2013. godine, najveći broj akcija je uvek usmeren direktno na pojedince i porodice. Prema podacima Tima za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva, 1,8 miliona građana Srbije živi u riziku od siromaštva, a pola miliona ne može da zadovolji osnovne životne potrebe. Naravno, krajnji korisnici su uvek građani i zajednice, a neprofitne organizacije služe da artikulišu potrebe svojih korisnika i zajednica, kako bi se ostvarili strateški efekti. Direktna humanitarna pomoć ugroženima je neophodna, a na strateškom nivou je najbolje ulagati u obrazovanje dece koja dolaze iz ugroženih porodica. Tako se pružaju prilike za izlaz iz siromaštva. To takođe podrazumeva da sva deca imaju pristup obrazovanju. Novi način funkcionisanja našeg školskog sistema, uslovljen pandemijom, učinio je da veliki broj najugroženije dece ostane odsečen od sistema i da ostane dugoročno zarobljen u siromaštvu. Zato je Catalyst Balkans zajedno sa Fondacijom SOS Dečija sela, udruženjima ADRA i Music Art Project, pokrenuo na Donacije.rs dobrotvornu akciju za nabavku tableta i interneta za 274 ugrožene dece. Prikupili smo prvih milion dinara, neophodno je da uz pomoć građana i kompanija prikupimo još četiri miliona. Zbog korone ove godine procenat donacija je mnogo veći u zdravstvu, kakvi su efekti tih donacija?  Tako je, u zdravstvu je najviše, ali to je normalno u ovakvim krizama. Međutim, važno je i da pogledamo efekte donacija. Jedno je kada doniramo da bismo poslali naše sugrađane na lečenje u inostranstvo, a potpuno drugo kada doniramo da bismo nabavili opremu zbog koje će lečenje većeg broja pacijenata biti moguće i u našoj zemlji. Naravno da će u društvu poput našeg biti neophodno donirati i za prvi slučaj, međutim, važno je da imamo što više strateških donacija, odnosno onih sa dugoročnim efektima. Tokom ove krize videli smo da je gotovo polovina doniranih sredstava upotrebljena za nabavku opreme, koja će dugoročno koristiti građanima i zdravstvenom sistemu. Kao što sam već rekao, sada razmišljamo šta će biti nakon korone sa dobročinstvom, koliko će iznositi donacije i šta će se podržavati. U paketu ekonomskih mera Vlada je oslobodila plaćanja PDV-a donacije namenjene državi, ali ta mera ne važi za organizacije i za one koji daruju neprofitnim organizacijama. Zbog čega kad se odavno ističe da je jedan od važnih uslova za razvoj filantropije oslobađanje PDV-a na doniranu robu? Ukidanje PDV-a na donacije u robi i uslugama, kao i poreske olakšice, nužni su ne samo zbog podsticanja dobročinstva, već zbog jednog jednostavnog moralnog principa, nije ispravno kažnjavati dobročinstvo, a PDV na doniranu robu je upravo kazna. Svaki put kada spomenemo ovu temu, država se uplaši da će tu biti nekih velikih prevara, iako se podrazumeva da sve podleže redovnim poreskim kontrolama. Zato smo predložili model kompenzacionog fonda koji podrazumeva da se donatoru daje povraćaj plaćenog PDV-a na doniranu hranu, a taj iznos je limitiran na godišnjem nivou, kako bi država bila sigurna da neće imati velike gubitke u pogledu naplate PDV-a, ali i kako bi postojao fer odnos prema donatorima.

2020

Kafa koja decu sklanja sa ulice

Centar za integraciju mladih (CIM) pokrenuo je pre tri godine Kafe bar 16 u Beogradu, kao socijalno preduzeće  u kom se zapošljavaju mladi ljudi iznad 16 godina nakon što izađu iz svratišta za decu Dušan Jordović, menadžer lokala Kafe bar 16 Koliko je mladih zaposleno u kafiću i da li je posao finansijski održiv? Kao i u svakom ugostiteljskom objektu na svetu, situacija je dosta teška. Bolje je, naravno, nego kad smo bili dva meseca pod ključem, ali svako skraćenje radnog vremena nama donosi smanjeno poslovanje i velike gubitke. U situaciji kada imamo četvoro mladih zaposlenih i odgovornost prema njima, morali smo da se obratimo za pomoć i zajednici koja je odlično odgovorila na našu molbu. Sakupili smo 1,35 miliona dinara donacija i to će nam omogućiti sledećih godinu dana rada, da budemo sigurni. To nam je znak da ljudi cene naš rad i dodatni podstrek da učinimo sve da uspešno prevaziđemo probleme u kojima smo se našli. Uvereni smo da ćemo u tome uspeti. Tokom višemesečne obuke u Kafe baru 16 mladi stiču široka znanja iz oblasti ugostiteljstva. Pored toga, zbog nedostatka formalnog obrazovanja, naš tim pruža polaznicima obuke i mogućnost sticanja znanja rada na računaru, usavršavanja engleskog jezika i matematike, izgradnje komunikacionih veština i slično. Pored četvoro mladih koji su se nakon obuke zaposlili u Kafe baru 16, uspeli smo da pomognemo i drugima da dođu do posla u partnerskim kafićima, restoranima i hotelima. Do sada je njih 15 uspelo da se skloni sa ulice. Koliko ima mladih ljudi koji su ekstremno siromašni u Srbiji?  Što se tiče opšte populacije, a prema postojećim podacima iz SILC-a (Statistics on Income and Living Conditions) koji se odnose na 2018. godinu, čak 34,3 odsto stanovništva Srbije izloženo je riziku siromaštva ili socijalnog isključivanja. Posmatrano prema faktorima rizika, 24,3 odsto stanovništva suočava se sa rizikom od siromaštva, 16 odsto je izrazito materijalno deprivirano, a 13 odsto živi u domaćinstvima sa niskim radnim intenzitetom. Čak 7,1 odsto stanovnika Srbije je apsolutno siromašno.  Sakupili smo 1,35 miliona dinara donacija i to će nam omogućiti sledećih godinu dana rada. To je znak da građani cene naš rad Nažalost, zvaničnih podataka o ovoj populaciji nemamo. Naša država se ovom fenomenu, još uvek, ne obraća na adekvatan način. Oslanjajući se na istraživanje koje smo sproveli 2018. godine u 28 neformalnih naselja u Beogradu, ispitujući više od 500 porodica, došli smo do podataka da gotovo dve trećine domaćinstava ostvaruje prihode sakupljanjem sekundarnih sirovina. Ovo predstavlja naporan i slabo plaćen posao koji ljude koji ga obavljaju izlaže rizicima po zdravlje. Samo 5,5 odsto ispitanih domaćinstava ostvaruje mesečne prihode u iznosu višem od 36.000 dinara. Većina njih živi u uslovima ekstremnog siromaštva.  Koliko je dodatno ugrožen njihov položaj tokom pandemije?  Problemi koje ekstremno siromaštvo izaziva tokom pandemije dodatno su se produbili. Tokom vanrednog stanja, kada je slobodno kretanje bilo onemogućeno, rad na ulici je praktično bio nemoguć, a time je i mogućnost zarade naših mladih i njihovih porodica svedena na minimum.  Drugi veliki problem tiče se obrazovanja i nemogućnosti praćenja onlajn nastave. Mnoga deca u neformalnim naseljima nemaju ni struju, a kamoli pristup internetu, pa je važno reći da državne institucije nisu učinile ništa da se ovaj problem prevaziđe. Pandemija je ostavila dubok trag na rad naše organizacije smanjujući finansijska sredstva, što je dovelo do smanjivanja i broja zaposlenih. Ulažući veliki napor, naš tim je uspeo da i pored manjeg broja ljudi održi sve svoje programe, te su vrata naših programa ostala otvorena za korisnike.  Kako vidite rešavanje njihovih problema u nekom dugoročnom periodu, zašto državne institucije više ne brinu o njima? Deca i mladi koji žive ili rade na ulici jedna su od najdiskriminisanijih i najranjivijih grupa. Najčešće žive u neformalnim naseljima u barakama bez struje, vode i drugih elementarnih uslova za normalan život. Ono što bismo kao društvo mogli da uradimo jeste da ih, pre svega, primetimo i razumemo razloge zbog kojih su deca i mladi na ulici. Za većinu njih, kao i za njihove porodice, to je najčešće jedini način da prežive.  Uzimajući u obzir finansijsku situaciju i činjenicu da organizacija ne dobija nikakav novac od grada Beograda ili države, naš glavni cilj za narednu godinu je da održimo postojeće programe i na taj način ne ostavimo više od 500 dece i mladih bez osnovnog - bez svog drugog doma.  Što se tiče državnih institucija, mislim da je najbolje njima postaviti ovo pitanje. Svedoci smo da prethodnih godina postoje određeni pomaci i želja da se nešto preduzme, ali to je i dalje na veoma niskom nivou, svakako nedovoljno da se govori o bilo kakvoj smislenoj podršci. Centar za integraciju mladih od 2004. radi sa decom i mladima koji žive ili rade na ulici. Prvo Svratište za decu od pet do 15 godina otvorili smo 2007. godine i ono danas postoji na dve lokacije u gradu (na Zvezdari i na Novom Beogradu). 

2020

Humanost – zajednički prijatelj sa Fejsbuka

Kad smo nas tri počele sa stranicom, inače ne znamo se lično, virtuelni smo prijatelji, nismo se nadale da ćemo da pokrenemo ovakvu lavinu humanosti, dobrote i dobre energije Milena Marinković, administrator grupe Budi human - humanitarne licitacije na Facebook-u Koliko je sakupljeno novca od organizovanja humanitarnih licitacija, koliko imate članova grupe? Grupa je osnovana u maju 2020. godine i za to vreme okupila je više od 200.000 članova. Licitacijama, nagradnim igrama, uživo koncertima, uspemo dnevno da sakupimo između 5.000 i 10.000 evra. Koliko se često organizuju aukcije i kako neko može da se priključi? Svakog dana nam pristiže između 2.000 i 3.000 objava za neku licitaciju. I to raznih stvari: igračke, odeća, obuća, mali kućni aparati, bebi oprema, kozmetika, parfemi, knjige... Sve ono što nekome ne treba, a i dalje može da se koristi. Pravilno postavljena licitacija mora da sadrži sliku predmeta, sliku onoga kome je licitacija namenjena, opis proizvoda, početnu cenu i datum isteka ne duže od 24 sata. Nagradne igre traju 48 sati. Najčešće se kao nagrade postavljaju ponude za vikend po Srbiji, televizori, kafe-aparati, Montesori kućice. Trenutno je na nagradnoj igri automobil koji je u prva 24 sata sakupio 300.000 dinara. Žene su se dosetile da iskoriste ono u čemu su najbolje, pa svoje proverene recepte šalju u zamenu za pomoći putem SMS-a.  Kome sve pomažete, kojoj grupi je namenjen novac? Svakog dana pišemo apele o korisnicima fondacija Budi human i Podrži život, da bismo članovima približili priču o njima. Svakog četvrtka pravimo tabele za korisnike čiji su nam se roditelji ili rođaci javili, tako da su te informacije sveže i članovi se rukovode tabelom i postavljaju licitacije.  U poslednje vreme, imamo sve više poznatih koji se javljaju da idu na kafu sa nekim ko ponudi najveći iznos Ko su najaktivniji članovi koji se nadmeću, da li su aktivnije žene ili muškarci? U grupi su aktivni i žene i muškarci. Primetno je da imamo sve više sportista, pa se na licitaciji može naći i potpisani dres ili lopta. Takođe, sve je više profesora koji nude svoje časove, lekara koji nude preglede, kozmetičkih i frizerskih salona koji se odazivaju na naše apele da učestvuju u akcijama. Šta je najskuplje što je licitirano i šta je još bila vredna roba na licitaciji?  Najuspešnije dosad su nam bile nagradne igre Montesori kućica na kojoj smo sakupili oko 450.000 dinara, dečji krevet takođe 450.000 dinara, zatim licitacije za dres fudbalera Borjana koji je dostigao cifru od 148.500 dinara, lopta sa potpisima fudbalera Crvene zvezde 72.845. U poslednje vreme, imamo sve više poznatih koji se javljaju da idu na kafu sa nekim ko ponudi najveći iznos. Da li kompanije licitiraju i ima li interesovanja dijaspore? Da li bi vam značila neka podrška organizacija ili kompanija? Srećna sam da imamo sve više firmi koje nam šalju vredne predmete koje postavljamo kao nagradne igre, pa tako sakupimo na jednoj nagradnoj igri više od 100.000 dinara. Ova grupa dala je ideju i mnogim našim ljudima iz dijaspore, pa su grupe nalik našoj nastale u Nemačkoj, Austriji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini. Isto tako, ljudi iz inostranstva nam šalju predmete da stavljamo na licitacije.  Kome ste sve pomogli i kako uspevate da se dodatno angažujete pored svakodnevnih obaveza? Iza pozornice je naš tim, tri administratora, Branka Zarić, Tijana Majić i ja, i još 80 moderatora. Svi radimo volonterski, organizujemo se uporedo sa našim privatnim obavezama koje imamo - posao, deca ili studije. Kad smo počele sa stranicom, inače ne znamo se lično, virtuelni smo prijatelji, nismo se ni nadale da ćemo da pokrenemo ovakvu lavinu humanosti, dobrote i dobre energije. Ljudi se odriču svojih dragih uspomena da bi pomogli nekome, a ne poznaju toga kome je potrebna pomoć. Snagu i vetar u leđa da nastavimo dalje, daju nam naši članovi, kao i mnoge pobede koje su iza nas.  Za pet meseci postojanja grupe pomogli smo da se sakupi novac za Sofiju, Unu, Zoricu, Lanu, Luku, Milanu, Filipa, Miloša Zarića, Jelenu, Bogdana, Miloša Gutešu, Svetlanu, Marka, Svetlanu Lešnjaković, Lanu Bulatović, Stefana, Pavla, Emila, Petra, Snežu, Natašu, Gregora i Nestora, Milicu, Matiju, Marinu, Danijelu, Saru. Radujemo se sa njima i iščekujemo vesti od njih. Šalju nam pozdrave iz bolnice, emotivne snimke kojima nam zahvaljuju i to je naša najveća nagrada za ovo što radimo.