Niko nije siguran. Dok se ne učlani u SNS

Naš se pravni sistem, dame i gospodo, rašiva po svim šavovima. Ide se ka njegovom ukidanju.

Bivši načelnik Uprave saobraćajne policije Dragiša Simić izjavio je na suđenju, znači zvanično, da je imao čitave 2.000 (i slovima – dve hiljade) zahteva za povlačenje raznih prekršajnih prijava. Čuveni i notorni „vazduplohov“ Zoran Babić, namešten sad na mesto direktora Koridora Srbije, imao je opravdanje – vozio je bolesno dete kod doktora. Bivši perač autobusa i kondukter iz Vrbasa Igor Bečić, za SNS vakta čak i potpredsednik Skupštine Srbije, koji je italijanskog predsednika Serđa Matarelu nazvao „martadela“, opravdao se na „babu koja je imala infarkt“. Dragiša Simić, duševan čovek pun razumevanja, šta će, naredi da se prijave protiv njih povuku.

Oni koji nisu imali ovako jake argumente, od ovih 2.000 prijavljenih, odbijeni su. Većina sa argumentima dobila je brisanje prekršajnih prijava. Ovo nam govori o samo jednoj jedinoj stvari – da čini razne prekršaje može nekažnjeno svaki onaj građanin (i samo taj) koji može i da pozove načelnika Uprave saobraćajne policije. Ostali neka pročitaju zakon, za njih on ipak važi, pa neka lepo plate kazne.

Pomenuta dva oslobođena gospodina inače su deo zaista bogate plejade likova koji su primer ostvarenja novog srpskog sna – ne moraš da završiš nikakvu regularnu školu, ne moraš da naučiš čak ni da izgovaraš obične reči, ne moraš da imaš bilo kakve kvalifikacije ni znanje, ugled u društvu i profesiji pogotovu, samo moraš da imaš partijsku SNS knjižicu i da si beskrajno odan vođi. I – samo nebo je granica. Čuveni „američki san“ za ovo je ništa – tamo ipak moraš da budeš vredan i sposoban toliko da se izboriš i uradiš nešto u tuđem svetu, sam, sa svojom pameću i deset prstiju.

Ovde je moguć čak i san koji živi Bratislav Bata Gašić. Da je bio keramičar, jeste. Da je švercovao kafu, jeste. Da je imao neke prijave tim povodom u vreme dok nije imao broj mobilnog načelnika Uprave policije, jeste. Da je pod ozbiljnom sumnjom krivice za smrt sedmoro ljudi u helikopteru, jeste. Ono sa novinarkama i klečanjem je samo dašak bizarnosti u celoj situaciji. Kao i to što mu je palo na pamet da u crkvi oslika fresku sa sopstvenim likom.

E taj i takav Gašić je postavljen za direktora Bezbednosno-informativne agencije, skraćeno BIA. Kao veliki stručnjak za tu oblast, koji se pritom i napatio u prethodnih godinu i po dana bez ikakve funkcije, što nije lako. To nam je objasnio, ali upravo ovako, predsednik Vlade Republike Srbije i budući predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić.

Ovo sve deluje kao neki uvrnuti vodvilj, ali nažalost nije. Na društvenim mrežama ljudi se nerviraju i pretpostavljaju da „nas neko ovim potezima zafrkava“. Pa daju paralelu iz komšiluka – direktor SOA (to je hrvatska BIA) je diplomata, oficir, specijalista evropskog i međunarodnog prava.  Ali ne, ovi naši se ne zafrkavaju. Oni prosto ne mogu i ne umeju drugačije. Imaju samo ovakve ljude jer se svako druži sa sebi sličnima. I na koncu, u njihovom vladajućem sistemu vrednosti sve je baš kako i treba da bude i svako je na mestu na kome i treba da bude. To je uvrnuto? Jeste, ali je tako.

Za to vreme neki „obični“ ljudi koji pokušavaju da sami sebe zaposle jer nemaju člansku kartu niti telefon da nekoga zovu, doživeli su težak šok ovih dana: takozvanim paušalcima koji su već godinu i više plaćali mesečni porez napamet jer uopšte nisu ni dobili rešenja iz Poreske uprave, upravo su stigla obaveštenja da im je porez retroaktivno povećan, negde i dupliran i da moraju da uplate još po 200-300 hiljada dinara, kako ko. Očigledno je u pitanju želja države da poveća prihod po tom osnovu i/ili da smanji protok gotovine, što je ministar finansija Vujović uvijeno najavio. Koga zanima što se i tu ruši elementarna pravna sigurnost. Ne možete, u normalnom društvu, nekoga ovako dovesti u zabludu, već mu morate reći unapred glavnu stvar, koliki su mu porezi i doprinosi, da zna sa čim da računa pre nego što registruje firmu. Ovde ga pustite da radi i da se batrga, a onda ga udarite posred glave, naknadno, kao nauk da nije trebalo ništa sam ni da počinje.

Samo na prvi pogled izgleda da ova prva i ova druga tema nisu u vezi. Zapravo, u direktnoj su vezi. Zakona više nema, a i ako ih ima, oni više ne važe. Niko nije siguran. Dok se ne učlani u SNS.

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.