Srušili su sve, pa i Skupštinu
Parodija sa našom državom ne prestaje. Sad je klika na vlasti obesmislila i samu Skupštinu Srbije. Predsednik Vlade Srbije podneo je ostavku još 28. januara, jer su batinaši koji su usred noći iskočili iz sedišta SNS-a u Novom Sadu, studentkinji slomili vilicu. Da hitno smanji pritisak, nenadležna institucija je naredila svojoj marioneti Vučeviću da podnese ostavku, ali nije naredila drugoj svojoj marioneti, Ani Brnabić, da odmah sazove sednicu Skupštine Srbije i verifikuje tu ostavku.
Tako je na sasvim nedostojan način izigran zakon. Vlada Srbije niti je u ostavci, niti nije. Suštinski, Vlada je prestala da funkcioniše u punom mandatu onog trenutka kada je premijer Vučević javno saopštio da je podneo ostavku. Od tog trenutka ta Vlada više nema puni kapacitet, već se nalazi u tehničkom mandatu. Ostavka predsednika Vlade podrazumeva momentalno sazivanje Narodne skupštine koja tu činjenicu mora da konstatuje i da se pristupi razrešavanju političke krize. Novi mandatar, ili izbori.
Umesto toga, Vučević nastavlja „normalno“ da radi i još donosi i upućuje Skupštini Predlog izmena Zakona o visokom obrazovanju da bi se ispunila druga dva zahteva pobunjenih studenata, iako je to svesno izigravanje ne samo Zakona o Vladi nego i Ustava Srbije. Vlada u tehničkom mandatu, što ova jeste, ne može da predlaže nove zakone, niti Skupština može da ih usvaja pre nego što je uopšte verifikovala ostavku te iste Vlade. A ona to nije uradila ni posle mesec dana, niti dala naznaku da će to uraditi.
Šta je poruka iz ovakvog postupanja? Pre svega to da ova klika na vlasti niti ima nameru, niti je suštinski u stanju da sad pred očigledan kraj svog vakta poštuje institucije, iste one koje je prethodno sistematski razarala. Sada sasvim ogoljeno potvrđuje činjenicu da je zakoni, pa ni sam Ustav, uopšte ne obavezuju i time demonstrira fundamentalnu nespremnost da shvati zašto su se pobunili studenti, a za njima i cela Srbija.
Umesto da se dozove pameti, nenadležna institucija, kako sada i studenti i cela Srbija zovu formalnog predsednika države, sasvim neumesno pokušava da se inati, u svom maniru. Pobedio je „obojenu revoluciju“ i sad će da napiše o tome bestseler koji će svet da razgrabi. Dobro je da više ne živi samo od plate i da više ne oblači one skupe firmirane stvari iz fundusa, nego da se i on najzad obogati kad je već, prema sopstvenom priznanju, to omogućio svima iz svog okruženja.
Rezignirana je nenadležna institucija tim povodom: na stranu što nije imao pravo niti bilo kakvu zakonsku mogućnost da im omogući da postanu milioneri, oni su i nezahvalni, jer im nije nezakonito omogućio da postanu milijarderi. Ljut je na njih odavno. Nisu izgleda dovoljno lojalni.
I sad, usred paralize države i opšte pobune koja tek treba da dostigne svoj vrhunac, vlast hapsi svoje pulene koje je sama postavljala i omogućila im da se pljačkom države nenormalno obogate. Više godina su njihovi dosijei držani u fiokama, ustrebaće. I evo, sad su ustrebali.
Osim inženjera na koje se pokušava svaliti sva krivica za pad nadstrešnice u Novom Sadu i ubistvo petnaest ljudi, pa se mesecima nalaze u pritvoru, krenulo se malo u pospremanje i „u kući“, ali ne ovim povodom i uz pažljivo izbegavanje krupnih riba. Prvi je pao čuveni pečenjar Milorad Grčić, čovek koga je upravo nenadležna institucija postavila pravo na čelo Elektroprivrede Srbije, preduzeća koje je samo srce i privrednog i državnog sistema Srbije. „Vozio“ je Mića dok nije EPS doveo na samu ivicu provalije. I sad, nekoliko godina kasnije, hapse ga zbog pronevere milion evra, sa još nekih 15 lica. A o šteti od 500 miliona evra u EPS-u, nema ni reči.
Snimljena je sa lisicama na rukama i bivša omražena gradonačelnica Niša, koja prosto nije dobro shvatila svoje mesto i ulogu, pa se malo zanela. Našla se vila u čem nije bila, rekao bi narod.
U aps su dospela i izvesna braća Stajić zbog korupcije u legalizaciji gradnje u Mirijevu, ali ih niko ne pita za gradnju po Vračaru i po Starom gradu. Tu bi morali da se apse i investitori, a to su već krupne ribe i time bi se otvorilo opšte pitanje enormnog bogaćenja privilegovane kaste. Nekim čudom, čovek koji je „držao“ brata Stajića na toj funkciji i koji je bio spiritus movens cele gradske uprave tih godina i dalje je na slobodi. Ako bi taj „propevao“ možemo pretpostaviti dokle bi to dovelo.
Dakle, čista farsa. Uhapsiće nezavisna policija po nalogu nezavisnog tužilaštva sigurno još neke sitnije ribe za nedela iz prethodnih godina, sve samo da ne padnu glavni i da ne saznamo odgovor na pitanje svih pitanja – ko je naredio da se Železnička stanica u Novom Sadu pusti u rad bez upotrebne dozvole i ko je tačno pokrao novac na tom poslu?
Svaki pokušaj da se klika na vlasti na to natera biće osuđen na neuspeh, ako to od nje bude zavisilo. Jedina stvar koju razume, jeste pritisak i prisila. Mora se pojačati pritisak naroda – ne samo studenata nego zaista svih razumnih ljudi ove zemlje – dok se ova vlast ne primora da se vrati zakonima i institucijama, ili da ode. Ovako dalje ne može i to je jedino izvesno.
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs