Lifestyle

25.03.2022. 12:58

Tekst iz štampanog izdanja Nove ekonomije/Dimitrije Gašić

Autor: Nova Ekonomija

O njima ni Gugl doskora nije znao ništa: Ambasadorke kulture iz prošlih vremena

Foto: Nova ekonomija/Paola Felix Meze

Lifestyle

25.03.2022. 12:58

Pojam „velikanke“ na Guglu nije ni postojao sve do nedavno, kada se pojavila izložba „Velikanke srpske kulture“ posvećena velikim naučnicama i umetnicama. Bile su lekarke, slikarke, začetnice baletske umetnosti u Srbiji, pesnikinje, naučnice, arhitekte. Zbog toga što neke od njih istorija, možda, nije zapamtila, velikih doprinosa i dubokog traga koji su ostavile, ova izložba, kao i sam termin koji tek odskora postoji na internetu, služiće da ih se prisetimo.

Ne tako davno, ženama je bilo mnogo teško da se izbore za svoja prava na izbor, rečju. Da bi mogla da se školuje, Milena Pavlović Barili morala je da ode u Minhen. Na slikarsku akademiju upada sasvim slučajno jer je zaboravila da se potpiše. Primili su je jer su milslili da je muškarac. Iznenađenje, kada se pojavila, nisu krili. Primljena je u klasu profesora Štuka jer niko nije želeo da se ogreši o njen talenat. 

Dalji put ka uspehu, vodio ju je u Njujork. Tamo je zasijala na modnoj sceni. Prvo je oslikala plakat za kalifornijski brend parfema „Escape“. Potom, 1. aprila 1940. izlazi na naslovnici čuvenog Voga. Zvali su je srpska Frida Kalo, a impozantna dela koja je ostavila za sobom, danas se nalaze u njenom legatu u Požarevcu.

Njene cipele, tašnu, češalj, naslovnicu Voga, ali i čuveni autoportret možete videti na pomenutoj izložbi u Domu Jevrema Grujića tokom marta meseca. 

Cipele, tašna i nakit Milene Pavlović Barili, Foto: Paola Felix Meze/Nova ekonomija

Srbija je bila nepresušna inspiracija i slikarki Babet Bahmajer iz Bamberga. Krajem 19. veka udaje se za našeg poznatog slikara Ristu Vukanovića. Ubrzo sa njim dolazi u Srbiju i osniva Udruženje srpskih umetnika za plastičnu umetnost i muziku. Potom i prvu srpsku slikarsko-crtačku školu. Slikala je pod imenom svoga muža, a bavila se i pedagoškim i humanitarnim radom, aktivno učestvovala u kulturno-umetničkom životu 19. i 20. veka. Pamtimo je kao Betu Vukanović, a neke njene slike, paletu sa sve bojama koje su još uvek na njoj, četkice i druge lične predmete, možete videti na izložbi posvećenoj velikankama.

Paleta sa bojama Bete Vukanović, FOTO: Paola Felix Meze/Nova ekonomija

Među njima je i doktorka Draga Ljičić, prva žena u Srbiji sa završenim medicinskim fakultetom. Njen fokus je, pored lečenja ljudi, bila i borba za ravnopravnost svih naučnica koje rade isti posao kao i njihove daleko više plaćene kolege. Zbog te borbe, izgubila je državnu službu. Borila se čitavog života i za školovanje, potom za jednaka prava u zdravstvu, a bila je i članica Srpskog lekarskog društva i u njemu jedina žena.

Jelisavetu Načić nije interesovao brak koliko obrazovanje. Prva srpska arhitektkinja potrošila je sav svoj miraz na školovanje. Njena zaostavština je velika, a dovoljno je pomenuti crkvu Aleksandra Nevskog, zgradu Osnovne škole „Kralj Petar Prvi“, stepenište na Kalemegdanu. 

Desanku Maksimović i te kako pamtimo, a neke njene pesme nalaze se u školskoj lektiri. Ipak, malo je poznato da joj je za života u rodnome Valjevu otkriven spomenik. Međutim, ona se tome oštro protivila jer je smatrala da toga nije dostojna. Nekako je pristala kada su joj objasnili da to nije spomenik njoj, već oda poeziji i lepoj reči. Danas, posle skoro tri decenije od njene smrti,  imamo prilike da vidimo uživo njen šešir i zaštitni znak, pisma i rukopis koji se s godinama menjao, dokumenta, nakit i lične beleške. I ona je jedna od velikanki.


Beleške Desanke Maksimović, FOTO: Paola Felix Meze/Nova ekonomija

Vilhemina Mina Karadžić, ćerka Vuka Karadžića i Ane Marije Kraus, naša je poznata slikarka i prevoditeljka. Zaostavštinu čini preko pedeset slika, a neke od njenih remek-dela možete videti u stalnoj postavci muzeja „Vuka i Dositeja“ u Beogradu. Na izložbi o velikankama, veliku pažnju svakako privlači njen set za doručak. Predpostavlja se da je iz njega pila čaj sa Brankom Radičevićem dok je još izgledalo da će njihova ljubav možda imati budućnost. Kako se to nije obistinilo, nama ostaje da maštamo gledajući u set koji je danas jedan od eksponata među ličnim predmetima Mine Karadžić, kasnije Vukomanović. Sve to, naravno, uz pesmu „Pevam danju, pevam novću“ koju je Radičević upisao u Mininu pesmaricu na slavi kod Vuka Karadžića. 


Servis za kafu Mine Karadžić, FOTO: Paola Felix Meze/Nova ekonomija

Malo je prostora za sve velike žene i njihove doprinose u samo dva veka. Izložbe slične ovoj služe da nas podsete, ali i obavežu da neke borbe nikada ne zaboravimo, sa heštegom onog novog termina na Guglu, naravno. 

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.