Iz perspektive ACT terapije (Acceptance and Commitment Therapy), uklanjanje neizvesnosti, straha i drugih neprijatnih iskustava je „nemoguća misija“. Jer život je uvek i svuda bio „čupav i dlakav“ i svi su izgledi da će tako i ostati i nastaviti se i u budućnosti, dokle god je „sveta i veka“.
Iz prethodno rečenog proizlazi da je mnogo korisnije potruditi se da naučimo kako da izlazimo na kraj sa neizbežnim teškoćama koje nam život donosi, nego da se trudimo da teškoće po svaku cenu izbegnemo ili ukinemo.
Jedna od velikih teškoća i muka koje su nas zadesile u ovoj našoj svakodnevici je ogromna neizvesnost sutrašnjice. Sve češće se govori o nuklearnoj opasnosti, o opasnosti od ekonomskog kraha, o mogućnosti izbijanja novih ratnih žarišta i slično. Sasvim logično i očekivano, ovakve vesti unose nemir i strepnju koje kod nekih ljudi i u izvesnim okolnostima mogu voditi čak i paničnoj reakciji ili, suprotno tome, osećaju beznađa i „zamrznutosti“ od straha.