Vesti iz izdanja

01.09.2023. 00:36

Nova ekonomija

Autor: Lana Engel

Kako da upravljamo svojim mozgom

PSIHOLOGIJA Lana Engel

Pola sata za sebe...

mozak Foto: Freepik

Ukoliko često „skačemo“ sa jedne aktivnosti ili teme na neku drugu, bićemo generalno rasejani i dekoncentrisani. Ne samo da će nam trebati više vremena da se opet vratimo na prvobitni zadatak, nego će i kvalitet našeg rada biti niži, pošto stalno iznova moramo da se fokusiramo i prisećamo „gde smo ono stali“

Marketing je ozbiljna nauka koja uključuje i najsavremenija otkrića i tehnike iz oblasti psihologije i neuronauke. Tako poslednjih godina veliki svetski brendovi kao Coca-Cola, McDonald’s ili Google, između ostalog koriste i tehnike tzv. neuromarketinga.

U neuromarketingu, za razliku od „običnih“ marketinških istraživanja, podaci se ne prikupljaju tako što se ispitanici pitaju za njihove svesne preferencije i sudove, već se merenjem neuroloških i fizioloških reakcija, registruju automatske i nesvesne reakcije ispitanika (konzumenata).

Jasno je da se ovakvim tehnikama zaobilazi svest, a time i sposobnost racionalne kontrole i racionalnih izbora kod ispitanika. Marketinški alati koji se zatim primenjuju, ciljaju na naše subliminalne, nesvesne reakcije. Zato postoje opravdane bojazni i kritike da je ova vrsta marketinga neetična i da bi možda čak trebalo da bude predmet primene izvesnih pravnih regulativa.

Naravno, gde je komercijalni marketing, tu se može očekivati i politički marketing. Metode neuromarketinga se svakako mogu primeniti (i verovatno se uveliko već primenjuju) i u manipulisanju javnim mnjenjem i uticanju na izborne rezultate na sumnjiv način, tj. prenebregavanjem našeg razuma i svesnog biranja onih koji će na najbolji način zastupati naše interese.

No, nezavisno od neuromarketinga, već je opštepoznata činjenica da smo mentalno konstantno „bombardovani“ raznim sadržajima preko medija i interneta. Često se čini da je naš „pametni“ telefon već odavno postao „pametniji“ od nas samih. Verovatno retko ko od nas može da se pohvali da u potpunosti kontroliše svoje slobodno vreme i da barem delimično nije žrtva uticaja medija, interneta i društvenih mreža.

Kako internet utiče na nas?

Pošto znamo da na internetu ima „svačega“, najpre treba razabrati koji aspekti ili platforme na internetu nam koriste, i na koji način, a koje nam štete i kako. Istraživanja pokazuju da najveća opasnost, posebno za tinejdžere, dolazi od društvenih mreža Facebook, Instagram i posebno Twitter (sada mreža X) jer mi, izlažući se pogledima i sudu velikog auditorijuma koji u ogromnoj meri niti poznaje nas, niti mi poznajemo njih, postajemo ranjivi.

Svaki pozitivan ili negativan komentar, lajkovi i dislajkovi, imaju direktan uticaj na naš mozak, čak i kada smo svesni da te reakcije nepoznatih ljudi (ili čak mašina/botova) suštinski nemaju nikakvu vrednost za nas lično.

Društvene mreže i (dis)lajkovi su posebno kobni za mlade osobe, jer mladi nemaju čvrsto formiran identitet i time su mnogo podložniji da se „povedu“ za tuđim mišljenjima. Nažalost, poznati su i slučajevi mladih (češće devojaka) koji su izvršili samoubistvo jer su bili izloženi brutalnoj kritici preko društvenih mreža.

Druga pojava koja je „procvetala“ zahvaljujući internetu je naša konstantna dostupnost drugima putem mejlova, sms/app ili naprosto mobilnih telefona, koje nosimo sa sobom. Sada je uobičajeno da nas ljudi „cimnu“ u svakom momentu tokom dana, a nekada čak i noći. Na prvi pogled jedan kratak razgovor vremenski „ništa ne košta“. Ipak, ne zaboravimo da je naša sposobnost koncentrisanja, tj. usmeravanja pažnje ograničena.

Ukoliko često „skačemo“ sa jedne aktivnosti ili teme na neku drugu, bićemo generalno rasejani i dekoncentrisani. Ne samo da će nam trebati više vremena da se opet vratimo na prvobitni zadatak, nego će i kvalitet našeg rada biti niži, pošto stalno iznova moramo da se fokusiramo i prisećamo „gde smo ono stali“.

Treća pojava koja se masovno „rasplamsala“, posebno poslednjih godina, jeste društvena polarizacija, rast govora mržnje i porast nenaučnih i populističkih stavova u javnom diskursu. Ma koliko da mislimo da smo razumni i „imuni“ na besmislene teorije, ipak nas u najmanju ruku košta vremena da se upoznamo sa raznim „tricama i kučinama“ koje ljudi dele po mrežama i uopšte u javnom prostoru.

Istoričar Nil Ferguson (Niall Ferguson) poredi ovo naše vreme sa vremenom u istoriji koje je usledilo sa pojavom štamparske prese u 15. veku. Naime, kao i štamparska presa tada, internet danas donosi veliku „demokratizaciju“ u propagiranju novih ideja, informacija i znanja u širokim narodnim masama.

Kao i tada, i danas centri moći gube direktnu moć kontrole nad širenjem informacija. Međutim, umesto da ljudi zahvaljujući slobodnim i dostupnim informacijama postaju obrazovaniji, dešava nešto sasvim suprotno: širenje dezinformacija i polarizacija stavova.

Pošto su ljudi po svojoj prirodi skloni da se  zainteresuju i „zakače“ pre za bombastične, nego za proverene činjenice i racionalna objašnjenja, masovna dostupnost javnog „megafona“ dovela je u 16. veku do, između ostalog, širenja bizarnih uverenja, kao što su na primer teorije o vešticama u „našim redovima“ i posledično do spaljivanja mnogih nevinih žena kao veštica. Takođe štampa i posledično širenje radikalnih i novih ideja doveli su do reformacije i zatim do viševekovnih krvavih ratova između protestanata i katolika širom Evrope.

Do čega će nas na kraju dovesti ova naša moderna „štamparija“ i „megafon“ (čitaj internet), ostaje još da se vidi. Naravno, što se više obrazujemo i osvestimo opasnosti koje nam prete, utoliko imamo više šanse da preduhitrimo eventualne negativne ili čak katastrofalne posledice.

Pojava korone i rad od kuće doveli su do toga da se izgubi razlika između posla i privatnog vremena. Ako smo ranije nekako i uspevali da ih odvojimo, sada je to postalo skoro nemoguće. Tokom najžešćeg udara korone, ljudi se sve više žale na preopterećenost, haotičnost, neorganizovanost i hroničnu napetost i nedostatak slobodnog vremena.

U kliničkim krugovima, nakon korone, primetan je porast problema vezanih za ADHD, tj. poremećaj pažnje. Ne tvrdimo da veći broj ljudi ima ADHD, već se pre radi o tome da su zahtevi današnjice takvi da se od ljudi očekuje mnogo bolja organizacija vremena i jača sposobnost svesnog i planskog prebacivanja pažnje sa jedne na drugu temu, a što je osobama sa ADHD-om izuzetno teško.

Šta nam je činiti?

Kao i u vezi sa drugim pretnjama i problemima, prvi korak je osvešćivanje problema i njegova analiza i razumevanje. Između ostalog i ovaj tekst se može čitati kao pokušaj da jedan široko rasprostranjen, a relativno nov problem u našim životima jasno prepoznamo, razumemo zbog čega i kako je nastao, a onda i da razmotrimo šta možemo da učinimo da se zaštitimo od negativnih efekata.

Naravno, nikako ne treba tumačiti da je internet doneo samo negativne promene u naše živote. Naprotiv. Kao i štamparska presa i internet je doveo do mnogo veće i lakše dostupnosti znanja. I kao što svako tehničko otkriće može da se upotrebi i zloupotrebi, to isto važi i za internet.

Nakon što svako za sebe zastane i osvesti koje je sve promene u njegov/njen život doneo internet, treba zastati kod svake od tih promena i zapitati se kako su konkretno nastale. Na primer, možda primećujemo da smo stalno u stisci sa vremenom i da moramo da trčimo i kasnimo? U tom slučaju možda treba par dana da zapisujemo sve što radimo, da bismo videli na šta nam odlazi tako mnogo vremena.

Možda neprimetno provodimo puno na društvenim mrežama i svaki čas proveravamo koliko lajkova imamo? Ili možda previše često proveravamo mejlove i reagujemo na one koji nas pritiskaju, umesto da reagujemo na ono što nam je bitno i što ne može da sačeka. Možda previše reagujemo na poruke koje su „bučne i nametljive“, umesto da zastanemo, registrujemo šta i ko nam je zaista bitan u životu i da onda više vremena posvetimo tim ljudima i aktivnostima.

Jedna od tehnika koje mogu pomoći da jasno razvrstamo čemu treba da posvetimo vreme i kojim redosledom, jeste da najpre sastavimo spisak svih zadataka koje treba da završimo, kao i onih koje svakodnevno obavljamo. Bilo bi idealno da za svaku od ovih aktivnosti/obaveza napravimo plan kada ćemo šta raditi, kao i u kom roku zadatak treba da bude završen.

Ukoliko primetimo da često neplanirano trošimo vreme na aktivnosti koje nisu na listi prioriteta i koje naizgled ne troše mnogo vremena (kao npr. društvene mreže), treba da osvestimo šta radimo i da se zapitamo da li nam ta aktivnost zaista koristi i da li želimo da gubimo vreme na to, ili je možda bolje da to vreme upotrebimo na nešto što je na listi stvari koje su nam bitne.

Pored beskorisnih ili čak opterećujućih aktivnosti, mentalno opterećenje i iscrpljenost mogu da prouzrokuju i ponavljane neproduktivne misli ili tzv. ruminiranje (mentalno „prežvakavanje“). Na primer, možda se često raspravljamo sa decom, imamo utisak da nas ne slušaju, ili barem ne u meri u kojoj očekujemo da bi morali.

Pošto nikako ne uspevamo da rešimo taj problem, nastavljamo da ga „vrtimo“ u svojoj glavi i da se „svađamo sami sa sobom“. Te rasprave sa samim sobom umeju mentalno jako da umore i da odvuku pažnju.

Šta možemo da uradimo u vezi sa našim neproduktivnim mislima? Najbolje je da uzmemo svesku i svakog jutra zapišemo šta nam spontano prolazi kroz glavu u tom momentu. Kada ispišemo tri stranice, treba da odložimo svesku. Primetićemo da ćemo vremenom postati svesniji naših misli. Možda ćemo primetiti da se neke teme ponavljaju. Sve su to dobri uvidi.

Tehnika pisanja pomaže da uočimo čime se naš „mozak“ nesvesno i automatski bavi i na šta nam odlazi mentalna energija. Uz to, teme koje nas spontano zaokupljaju govore i nešto o tome šta nam je zaista bitno. Ako se mnogo brinemo oko svoje dece, to je jasan znak da nam je dobrobit naše dece na vrhu prioriteta. Da nije tako, ne bismo toliko razmišljali o njima.

I na kraju, spomenimo i jednu prijatnu tehniku koja nam može pomoći da se opustimo i da odmorimo nerve. To je lista prijatnih aktivnosti. Ovih lista ima dosta na internetu. Prođite kroz neku od tih lista i podvucite sve ono što vam deluje kao prijatna aktivnost koja bi vas možda opustila, ili vam dala energiju.

Zatim planirajte neko vreme tokom nedelje (najbolje par puta nedeljno) kada ćete isprobati svaku od tih aktivnosti. Probajte da napravite rutinu od toga da redovno barem pola sata radite nešto što vam prija, ili vas opušta. Nazovite to vremenom koje je samo vaše i kada ćete se posvetiti samo sebi. Potrebno je i lekovito.

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.