
Gde ćemo sad na letovanje?
Odjeci bombi iz Irana stižu i do Srbije: ljudi čekaju da vide šta će biti, pogođeni su Turska, Kipar, Egipat i ceo Bliski istok. Turizam gubi 600 miliona dolara dnevno, karte su skuplje i do 15 odsto, ali Ev...
INTERVJU: Krstinja Šćepanović, Head of HR, OTP banka
Inspirativno je raditi u industriji koja utire put finansijskoj pismenosti, istovremeno predvodeći digitalnu transformaciju...

Poslodavci su danas više nego ikada pre posvećeni temama kao što su dobrobit zaposlenih, psihološka bezbednost i kultura poverenja. Sa Krstinjom smo razgovarali i o neprihvatanju statusa quo od strane generacije Z, koji je kako kaže najbolji identifikator neefikasnosti, ali i o tome kako veliki bankarski sistemi poput OTP banke sprovode agilne modele rada i uspevaju da istovremeno afirmišu kulturu poverenja.

Banke su uvek bile dobar poslodavac – i ranije i danas. Odgovorno posluju, brinu o klijentima i zaposlenima i doprinose zajednici na različite načine. Ono što je drugačije u odnosu na period od pre 20 godina kada sam ušla u bankarstvo, jeste okruženje. Drugačije su prilike u svakom smislu: ekonomske, demografske, političke, ekološke… Evolucija sveta u tehnološkom smislu je najviše uslovila promene koje utiču na sve nas, bilo da smo klijenti ili zaposleni. Dakle, nisu se promenile samo banke, promenio se svet. Inspirativno je raditi u industriji koja se brzo transformiše, odgovara na potrebe novih okolnosti i utire put digitalne pismenosti i transformacije.

Važno je istaći dva aspekta koja ovde igraju ulogu. Prvi je tehnološko-operativni, koji zapravo predstavlja nove alate koji diktiraju savremeni način rada, što na operativnom nivou menja već ustaljene rutine koje imamo. Drugi aspekt proističe iz momenta augmentacije ljudi i tehnologije, i to je aspekt koji je, zbog prirode mog posla, meni zanimljiviji.

Upravo ta promena uslovila je da se danas poslodavci više nego ikada pre posvete temama koje su bile tradicionalno rezervisane za privatnu sferu – dobrobit, psihološka bezbednost, rezilijentnost, etika… Ovo su teme koje možda nisu direktno vidljive u našem načinu rada, ali i te kako utiču na njega. Traže od nas viši stepen lične odgovornosti, veću povezanost na relaciji pojedinac – tim – zaposleni – kompanija i agilnost u kontekstu prilagođavanja.
U tom smislu, digitalizaciju možemo posmatrati i kao transformaciju koja zahteva od nas da budemo agilniji, empatičniji i odgovorniji, kako bismo očuvali zdravu i održivu radnu kulturu.

Mi primenjujemo takozvani Spotify agilni model rada, koji smo minimalno prilagodili našim potrebama, zbog specifičnosti industrije, naše kulture i naših biznis ciljeva. Ovaj način rada stavlja veliki akcenat na saradnju i zajedničko definisanje ciljeva, pa tako ovaj model na pravi način balansira potrebu za efikasnim postizanjem ciljeva i vrednovanje načina na koji se ti ciljevi ostvaruju.
Kroz intenzivnu saradnju trudimo se da izgradimo kulturu poverenja koja podstiče eksperimentisanje, otvorenu komunikaciju i stalno učenje. Dok kroz postavljanje zajedničkih ciljeva želimo da osnažimo ličnu odgovornost i autonomnost, odnosno slobodu da zaposleni sami odlučuju kako rade, imajući na umu usklađenost sa zajedničkim ciljevima. Upravo ta kombinacija – kulture rezultata i kulture rada čini ga izuzetno relevantnim za naš kontekst.

Očekuju dosta – i pritom imaju visoke standarde. Posebno bih izdvojila njihovu fokusiranost na procesnu izvrsnost, veću fleksibilnost i tehnološku kompetentnost.
Ukratko, to znači da žele simplifikovane modele rade – ne razumeju zašto su procesi komplikovani i žele da to promene. To osim što je faktor odluke u izboru poslodavca novih generacija, nosi dosta benefita i nama – pre svega u identifikaciji neefikasnih procesa, a zatim i u pronalaženju rešenja.
Veliku promenu su doneli i u pogledu samoprocene – za razliku od prethodnih generacija, ovo je generacija koja je i te kako svesna svoje vrednosti. Imaju mnogo više opcija, više nego bilo koja generacija pre njih i odatle crpe samopouzdanje i jasno očekivanje da, ukoliko poslodavac traži rezultat, mora da bude i podrška. To je navelo poslodavce da mnogo više rade na individualizaciji iskustva koja pruža svakom pojedinačnom zaposlenom.
Takođe, gen Z tehnologiju ne posmatra kao alat – ona je sastavni deo njihovog identiteta i načina razmišljanja i za njih je normalno da se posao obavlja uz moderne alate, automatizaciju i digitalnu komunikaciju. Poslodavci koji ne prate tehnološke trendove deluju im zastarelo i manje privlačno.

Trenutak u kojem se bankarski sektor nalazi je veoma interesantan i dinamičan, a pred bankama je trenutak kada će napraviti velike promene u svojim biznis modelima – ili ih jednostavno više neće biti, barem ne u obliku u kojem danas postoje.

Ono što banke nude kao poslodavac je i velika raznovrsnost, jer iza poslovnih uspeha koje banke postižu stoji čitav niz različitih zanimanja i oblasti, od kojih svaka ima svoje specifičnosti, a čija povezanost ima smisla jedino u okviru bankarskog sistema. Smatram da je prednost banaka upravo ta raznolikost karijernih puteva koje zaposleni mogu da ostvare, radeći sve vreme u jednoj industriji – i često u istoj organizaciji. Zato volimo da kažemo da nismo samo bankari, već smo i inženjeri, andragozi, filozofi, programeri, dizajneri, data eksperti, politikolozi…
U trenutku kada govorimo o digitalnoj transformaciji i burnim promenama koje ona donosi, dobro je imati siguran oslonac, a banke koje uspešno posluju upravo to i pružaju. Bankarski sektor je tradicionalno jedan od najstabilnijih, što zaposlenima omogućava osećaj sigurnosti, jasnu strukturu i dugoročne mogućnosti za razvoj karijere.

Iz ličnog iskustva znam da OTP banka pruža zaposlenom horizont mogućnosti i prostor da ih dosegne. Dovoljno smo veliki da utičemo i dovoljno mali da budemo brižni. Biti deo snažne međunarodne bankarske Grupe je samo po sebi privilegija, ali biti njen deo u evolucionom periodu je inspiracija, motivacija i stimulacija zajedničkog i ličnog razvoja.

Da ostanu radoznali. Da je strpljenje vrlina. Da nikada ne zaborave da istinska promena počinje u ogledalu.
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Odjeci bombi iz Irana stižu i do Srbije: ljudi čekaju da vide šta će biti, pogođeni su Turska, Kipar, Egipat i ceo Bliski istok. Turizam gubi 600 miliona dolara dnevno, karte su skuplje i do 15 odsto, ali Ev...

Čini se da se u epopeji vezanoj za NIS nikome ne žuri, osim Srbiji kojoj je rešavanje pitanja naftne industrije od egzistencijalnog značaja. MOL je zauzet širenjem poslovanja na druga tržišta, a utisak je da...

Mi smo došli sad u situaciju autsajdera i ovde je dogovor između Mađara i Rusa. Ako je postojalo neko obećanje, nekakav kanal nade da Orban može da kupi NIS i da Rusima na neki način dostavi te pare, onda je...

Dok Srbija nastavlja sa ambicioznim planovima za EXPO 2027, rast duga i neopravdanih troškova nadvija se nad realnim ekonomskim benefitima. Bez strože kontrole i transparentnosti, današnji „napredak“ mogao b...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE