Centralna tačka državne ambicije, Nacionalni stadion u Surčinu, postao je simbol ekonomskih sporenja. Sa prvobitno planiranih 232 miliona evra, procene troškova su narasle na vrtoglavih 1,2 milijarde evra, uključujući pristupne saobraćajnice. Prema rečima stručnjaka, ovaj projekat nosi teret „nereproduktivne investicije“ koja, iako doprinosi rastu BDP-a tokom gradnje, nakon završetka postaje trajni trošak.
„Nacionalni stadion neće biti isplativ ako se na njemu igra fudbal pet puta godišnje“, upozorava Mirko Poledica, penzionisani profesionalni fudbaler i trenutni predsednik Sindikata profesionalnih fudbalera u Srbiji, ukazujući na to da bi godišnje održavanje moglo biti jako skupo. Poledica pravi poređenje sa stadionom u Varšavi, koji se nalazi u centru grada i povezan je metroom, dok je beogradski stadion izolovan i teško dostupan.
Danijel Dašić, građevinski inženjer, ide korak dalje, ukazujući na apsurdnost cene: