Vesti iz izdanja

01.12.2014. 02:07

Autor: Vesna Damjanić

Pravna sigurnost se gradi stalno

9 pitanja za Slobodana Petrovića, generalnog direktora Danube Foods Group

Za industriju kojoj vi pripadate, koja bi sada bila najbolja vest, a koja bi bila najgora?

Obe vesti vezane su za odluku Vlade o premijama za mleko. Nedavno je najavljeno najpre smanjenje premija sa sedam na četiri dinara, a nakon toga i potpuno ukidanje. Eto loših vesti. Smanjenjem premija se primarni proizvođač, srpski seljak ili farmer, kako hoćete, dovodi u bezizlazan položaj, jer se njemu ne isplati da proizvodi mleko. Kompanija  Imlek i dalje drži otkupnu cenu (41,5 din za najbolji evropski kvalitet mleka) jer želi da time stimuliše farmere, ali smanjenje premija koje država daje će se na najgori mogući način odraziti na proizvodnju mleka i dovešće, na kraju, do urušavanja proizvodnje mleka i poskupljenja mleka u trgovinama.

Smatram da premije ne treba da budu iste svima, nego raspoređene po kvalitetu i količinama. U tom cilju, moramo najzad da dobijemo savremenu nacionalnu referentnu laboratoriju, koja će kontrolisati kvalitet mleka. Ko nema kvalitetno mleko, prema nalazu laboratorije, ne može dobiti državnu premiju.

U kojoj meri vaše poslovanje zavisi od tržišta, a koliko od mera države?

U državi sa tržišno orijentisanom privredom, podrazumeva se da tržišna kretanja imaju dominantan uticaj na poslovanje kompanija. I u tim, trenutno krajnje nepovoljnim tržišnim uslovima, prodaja proizvoda kompanije Imlek ostala je stabilna, štaviše za prvih sedam meseci ostvaren je rast od dva odsto u odnosu na isti period prošle godine.

Sa druge strane, premije koje određuje država su klasičan primer koliko je i uloga države važna, naročito u sektoru koji je toliko bitan za razvoj jedne zemlje kao što je to poljoprivreda, u našem slučaju. Ukidanjem premija sigurno ćemo ostati bez mleka, ali bojim se i bez velikog broja farmera i seljaka, u ekonomskom smislu. Dakle, potencijali kojima raspolaže mlekarski sektor zaista mogu da budu okosnica polјoprivrednog razvoja Srbije, ali je neophodno unapređenje tog sektora, podsticajnim, a ne restriktivnim merama države. Dosadašnje izdvajanje od 5% iz republičkog budžeta za subvencije u agraru, sigurno nije dovoljno.

Da li je, generalno, države puno u privredi?

Države u pivredi nikad nema dovoljno i uvek je ima previše. Zavisi samo iz kog ugla posmatrate i koju školu mišljenja zastupate.

Kako god, uloga države veoma je važna, posebno u kreiranju privrednog ambijenta i adekvatnih uslova poslovanja, kao i u smanjenju birokratske procedure. Naravno, neprekidna borba protiv korupcije i sive ekonomije je nešto što se podrazumeva.

Načelno, mišljenja sam da bi uticaj države na privredu zemlje trebalo da bude izbalansiran i minimalan. Ali u specifičnim, kriznim vremenima, država jednostavno mora imati značajnu ulogu u ekonomiji. Primer za to su dešavanja u visoko razvijenim zapadnim zemljama, čije su privrede spasene upravo jakim državnim intervencionizmom.

Koja je najslabija karika u lancu srpske privrede?

Mišljenja sam da su nelikvidnosti i nesolventnost najveći problemi srpske privrede, koji moraju hitno da se reše, ukoliko želimo da reforme zažive i donesu boljitak. Reforma celokupnog javnog sektora, odnosno preduzeća od kojih skoro 80% posluje sa gubicima i rešavanje problema preduzeća u restrukturiranju, takođe, osnovni su preduslov ozdravljenja srpske privrede.

Koji potezi Vlade su koraci u dobrom pravcu? 

Sigurno da su to nastojanja Vlade koja idu u pravcu strukturalnih ekonomskih reformi i uvođenja reda u javna preduzeća, odnosno poboljšanje rada javnog sektora kako bi se obezbedili rast i konkurentnost. Ali lično mislim da je to samo deo slagalice teških mera. Tu pre svega mislim na još makroekonomskih poteza i mera koje treba doneti. Međutim, da bi ove mere dale pun i željeni efekat, neophodno je fokusirati se i na sveobuhvatnu reformu državne uprave i odlučnu borbu protiv sive ekonomije i korupcije.

Takođe, mora se raditi na ostvarivanju novih domaćih i dovođenju  stranih investicija, a ponajpre u proizvodnju robe koju možemo izvoziti na strana tržišta. Izvoz bi uticao pre svega na ekonomski rast i izglede za otvaranje novih radnih mesta, što je jedan od prioriteta Srbije.

Nastavak teksta možete pročitati u šesnaestom broju štampanog izdanja časopisa „Nova Ekonomija“

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.