Vesti iz izdanja

01.11.2022. 02:00

Autor: Mateja Agatonović

Profit je skinut s trona, zdravlje je važnije

Zeleni biznis, odgovor na rastuću energetsku krizu

Potrebna je predvidljivost poslovanja, fer konkurencija. Svaka kompanija želi javni dijalog i transparentnost. Mi očekujemo uvođenje depozitnog sistema 2025. godine, ako ne bude dnevnopolitičkih promena. Već sada mora da se priča o tome kako će se tim sistemom upravljati, rečeno je između ostalog na konferenciji Zeleni biznis, odgovor na rastuću energetsku krizu, koju je Business Info Group organizovala u saradnji sa Ambasadom Švedske i Privrednom komorom Srbije, a uz podršku BAT-a i Koka-Kole

Privreda mora da preuzme deo odgovornosti i zajedno sa javnom upravom i građanima omogući pravednu zelenu tranziciju, ocenili su učesnici konferencije Zeleni biznis – Odgovor na rastuću energetsku krizu, koju je u hotelu Mona Plaza organizovala Business Info Grupa uz podršku Privredne komore Srbije i Ambasada Kraljevine Švedske.

Učesnici konferencije su na prvom panelu događaja, pod nazivom Zeleni biznis i primena standarda održivosti (ESG), naveli da zelena tranzicija za pet godina neće biti pitanje, već će biti integrisana u sve stavke poslovanje i bilansa kompanija.

Ambasadorka Švedske u Srbiji Anika Ben David kazala je da je Švedska najveći pojedinačni donator po pitanju ekologije i održivosti, a da su projekti koje podržava usmereni na podsticanje zelenih investicija na evropskom putu Srbije.

„Inkluzivnost (u procesu zelene tranzicije) je neophodna i mora uključiti i državu, građane i kompanije. Srbija je bila u pet zemalja sa najgorim kvalitetom vazduha na svetu, dok je EU imala uspeha u ograničavanju zagađenja. Reforma sistema za odlaganje otpada je takođe jedna od naših najvažnijih inicijativa“, navela je Ben David.

Multinacionalke postavljaju standarde

Menadžer za regulatorne poslove u kompaniji British American Tobacco (BAT) Dragan Penezić naveo je da su sve kompanije u duvanskoj industriji počele da primenjuju tehnologije sa manjim otiskom na životnu sredinu.

„Profit je skinut sa trona, a na vrhu agende je upravo ekološka tranzicija. Prva tačka naše strategije je nulta stopa emisija ugljen-dioksida u svim našim proizvodnim operacijama i lancu snabdevanja do 2030. godine, a do 2050. godine nulta stopa u celom lancu vrednosti. Želimo i ukidanje plastične ambalaže i reciklažu sve plastike u našim proizvodima, kao i efikasnije korišćenje vode“, zaključio je Penezić.

On je istakao da multinacionalne kompanije  u Srbiji postavljaju standarde koji su identični na svim tržištima na kojima posluju.

„U Srbiji, gde je regulativa labava po mnogim pitanjima, a naročito u zelenom biznisu o kome govorimo, mi smo sa našim internim procedurama u mnogim stvarima poboljšali stanje. Naši zaposleni su sada i dobri ambasadori ponašanja prema životnoj sredini. U Vranju, gde imamo proizvodnju, 35 odsto manje otpada se odnosi na deponiju, preko 60 odsto je smanjena emisija štetnih gasova, 100 odsto struje je iz obnovljivih izvora“, rekao je Penezić.

Ambalaža kompanije Tetra Pak je trenutno 75 odsto od drvnih vlakana, tj. obnovljivih materijala, navela je Tamara Bulok, direktorka za odnose sa javnim institucijama kompanije Tetra Pak.

„Uveli smo plastiku iz obnovljivih izvora, od šećerne trske, a radimo na inovacijama koje će dovesti do potpunog izbacivanja plastike iz naših proizvoda.“

Tetra Pak je pilotirao projekat koji je pokazao da ljudi veoma rado dobijaju novac za depozit ambalaže, to postoji u Beogradu, još nekim gradovima, ali za to je potrebno da zakonodavac izađe u susret, ocenila je Bulok.

Danko Kalkan, menadžer za pitanja životne sredine, društvene odgovornosti i korporativnog upravljanja u Ernst&Young, kazao je da po uspešnom modelu domaće IT industrije, Srbija može da postane lider u zelenim i čistim tehnologijama, odnosno da postane mesto gde se okupljaju nosioci budućih promena.

Žarko Petrović, vođa tima za vitalan razvoj UNDP Srbija, rekao je da UNDP  daje podršku projektima za proizvodnju struje iz biogasa tj. cirkularne ekonomije gde su kompanije počele da koriste svoj otpad kao resurs.

Izvršna direktorka WWF Adria Nataša Kalauz podseća da je WWF sproveo najveću studiju o prisutnosti mikroplastike na planeti, u najizolovanijim delovima sveta, a u svakom uzorku se nalazila mikroplastika.

„U ovom regionu, svaka osoba pojede plastičnu karticu nedeljno, bebe u prvoj stolici imaju mikroplastiku“, rekla je Kalauz.

Po nekim istraživanjima, do 2048. u Jadranskom moru neće biti ribe. Deca koja se tada rode neće znati šta je riba, jer je toliki stepen izlova, a do 2040. će u okeanima biti više plastike nego živih bića, navela je Kalauz.

Subvencije za zeleno

(Ne)postojanje ekonomskih mera za podršku zelenoj tranziciji je najveći izazov za ozelenjavanje srpske ekonomije, za šta je potrebno reformisati poreske politike i sistem subvencija. Iako regulatorni okvir postoji na papiru, za sada nema dovoljno političke volje za njihovo sprovođenje, ocenila je Nataša Gligorijević iz Centra za održivi razvoj Srbije, koordinatorka međusektorske radne grupe za održivi razvoj Nacionalnog konventa o EU.

Ona je tokom drugog panela konferencije podsetila da je EU u julu 2021. godine donela paket kojim je regulisana ova oblast, koja između ostalog podrazumeva 40 odsto struje za kompanije iz obnovljivih izvora energije.
Gligorijević je dodala da je tim merama proširen dijapazon zagađivača, da će na Srbiju tek početi da se primenjuje mehanizam prekogranične emisije, koji znači da će se oporezivati preduzeća koja zagađuju.

Tražnja za zelenim menadžerima

Predstavnik Privredne komore Srbije (PKS) Radman Šelmić naveo je da je ta organizacija početkom godine sprovodila istraživanje koje ukazuje da dve trećine ispitanika, kompanija, nisu znale da opišu precizno šta je cirkularna ekonomija.

„Oko 20 odsto nikada nije ni čulo za taj pojam… Moramo da budemo svesni kako taj sistem funkcioniše. S druge strane, imamo dnevnu komunikaciju sa kompanijama, i možemo predvideti probleme sa kojima će se suočavati u budućnosti. Problemi koji se odnose na dobavljačke lance kompanija iz EU, da određeni deo sirovina mora da bude iz reciklata…“, kazao je Šelmić.

On je dodao da eksponencijalno raste potreba tržišta za kadrom koji će biti obrazovan u pravcu održivih rešenja.

„Jasno je da će kapital za kompanije koje se ne bave održivim razvojem biti sve skuplji, to je takođe nešto na šta skrećemo pažnju, a pokušavamo da radimo i sa bankama neku vrstu izgradnje kapaciteta… Većina banaka koje posluju ima sedište u EU, a pritisak će samo rasti. Mi smo tu da pomognemo, planiramo da radimo mapu puta, a sve treba promeniti i da zelene korporativne obveznice postanu realnost, da univerzitetima skrenemo pažnju da će zeleni menadžeri biti ono to su IT menadžeri bili pre 25 godina“, rekao je Šelmić.

Kao potencijalno za zelenu tranziciju može se govoriti i o osnivanju zelene investicione banke, smatra Šelmić, „što pokazuje i iskustvo drugih zemalja“.
Direktorka za korporativne poslove i održivost u Coca-Coca HBC Nina Elezović smatra da je održiv razvoj već integrisan u poslovanje te kompanije, za šta je neophodno postojanje ciljeva zasnovanih na naučnim metodama. U suprotnom, izveštavanje će samo biti „greenwashing“, simulacija ekološkog ponašanja.

„Nama je ponekad teško da objasnimo kolegama iz inostranstva zašto se neke stvari ne sprovode… Mi pokušavamo da promenimo zakonodavni okvir od 2016. godine. Tada su svi na nivou industrije bili protiv depozitnog sistema za plastičnu ambalažu, a svega nekoliko godina kasnije celokupna industrija je želela upravo primenu tog sistema“, navela je Elezović.

Ona dodaje i da svaki investitor, svaka kompanija, želi iste stvari u ovom procesu.

„To je predvidljivost poslovanja, fer konkurencija. Svaka kompanija želi javni dijalog i transparentost. Mi očekujemo uvođenje depozitnog sistema 2025. godine, ako ne bude dnevnopolitičkih promena. Već sada mora da se priča o tome kako će se tim sistemom upravljati. Principi se moraju usaglasiti na evropskim tržištima, mora se tražiti da depozitni sistem bude obavezan, da se organizacija napravi dovoljno unapred. Ta organizacija mora da bude neprofitna, ali mora postojati konsenzus u dijalogu, koji se za sada prekida svakih šest meseci“, zaključila je Elezović.

Sa tim stavom se saglasio i Zoran Daljević, direktor predstavništva za Srbiju Atlantic Grupe.

„Neophodna nam je predvidljivost (poslovanja), ali rešenje mogu biti i ekološke takse, njihovo uvođenje korak po korak“, izjavio je Daljević.

Prema njegovim rečima, ta kompanija ima cilj da ostvari ekonomski rezultat, a da on istovremeno bude u funkciji društvenog razvoja, ekološki prihvatljiv i na zadovoljstvo zaposlenih.

„Platforma koju je Atlanic Grupa usvojila podrazumeva i razvoj novih proizvoda, koji bi i bili kvalitetniji od svojih prethodnih verzija, a i usvajanje procesa sa manjom emisijom ugljen-dioksida. Konkretnije, mi smo u 2021. godine povećali procenat ambalaže koje se recikliraju na 96 odsto, idemo na smanjenje korišćenja vode“, dodao je on.

Daljević je naveo i da bi voleo da vidi mere koje će gradovi učiniti kako bi doprineli procesu zelene tranzicije, kojima država naravno da mora da pomogne, ali da se i lokalne samouprave moraju uključiti u borbu za ozelenjavanje.

„Velikim kompanijama je lakše da predaju opasan otpad operaterima, za razliku od malih, a i država tu mora da pomogne. Suština priče nije da se napiše da se nešto može reciklirati, to treba i prikupiti i tretirati. Mora se insistirati i na ličnoj svesti, i u doba krize treba govoriti o zelenoj tranziciji. I mali koraci su važni“, smatra Daljević.

Velikim kompanijama je lakše da predaju opasan otpad operaterima, za razliku od malih, a i država tu mora da pomogne. Suština priče nije da se napiše da se nešto može reciklirati, to treba i prikupiti i tretirati

Marinko Ukropina, generalni direktor SGS za Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, BiH i Crnu Goru, dodaje da ta firma za zelenu sertifikaciju pozitivne prakse prenosi na svoje klijente, da su obavezni da vode primerom.

Njegovo zapažanje sa terena jeste da, barem za sada, primena standarda i dobijanje ovakvog sertifikata nije obavezno, a da se zakonski propisi često ne primenjuju, jer kompanije ne mogu da ispune zakonske uslove.

„Mi smo do sada izdali 1.800 sertifikata, od više stotina hiljada kompanija (koje posluju u Srbiji), a oko 1.000 je u međuvremenu poništeno. Činjenice sa terena nisu baš sjajne, a prelazak sa linearne na cirkularnu ekonomiju će biti bolan za naše kompanije“, kazao je Ukropina.

 

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.